Finale UEFA Lige šampiona 2008.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Finale UEFA Lige šampiona 2008.
Zvaničan poster za finalnu utakmicu
DogađajUEFA Liga šampiona 2007/08.
Posle produžetaka
Mančester junajted bolji u izvođenju jedanaesteraca (6 : 5)
Datum21. maj 2008. (2008-05-21)
StadionLužnjiki, Moskva
Igrač utakmiceEdvin van der Sar
(Mančester junajted)[1]
SudijaSlovačka Ljuboš Mihelj
Posećenost67.310
Vremeoblačno
14°C
96% vlažnost vazduha[2]
2007
2009

Finale UEFA Lige šampiona 2008. bila je fudbalska utakmica koja se odigrala u sredu 21. maja 2008. na Stadionu Lužnjiki u Moskvi kako bi se odredio pobednik UEFA Lige šampiona u sezoni 2007/08. U finalu su se sreli Mančester junajted i Čelsi, a to je bio prvi put da su se na utakmici koja određuje prvaka Evrope srela dva tima iz Engleske. Takođe je ovo bilo tek treće finale u istoriji Lige šampiona gde su se srela dva kluba iz iste države, nakon 2000. (gde su se srele dve ekipe iz Španije; Real Madrid i Valensija) i 2003. (gde su se srele dve ekipe iz Italije; Milan i Juventus). Prvi put se finale Lige šampiona odigralo u Rusiji. Za Junajted je ovo bilo ukupno treće finale najprestižnijeg evropskog takmičenja, nakon 1968. i 1999, a za Čelsi je bilo prvo.

Mančester junajted je bio pobednik utakmice pošto je bio bolji u izvođenju penala rezultatom 6 : 5 nakon regularnog dela utakmice koji je završen nerešeno (1 : 1). Prvi je mrežu na utakmici zatresao Kristijano Ronaldo u 26. minutu. Ves Braun je centrirao loptu u kazneni prostor Plavaca, a Ronaldo je glavom poslao loptu u gol. Frenk Lampard poravnao je rezultat tik pred kraj prvog poluvremena. Utakmica je prolazila bez većih incidenata sve dok centarfor Čelsija Didije Drogba nije bio isključen iz igre nakon što je ošamario defanzivca Junajteda Nemanju Vidića četiri minuta pre kraja drugog produžetka. Pitanje novog prvaka Evrope su na kraju odlučivali jedanaesterci. Jedini neuspešan izvođač u prve četiri serije bio je Ronaldo, čiji je poluvisok udarac zaustavio Petr Čeh. Na početku pete serije Nani je izjednačio na 4 : 4. Priliku za pobedu Čelsija imao je kapiten Plavaca Džon Teri. Međutim, zbog obilne kiše, Teri se prilikom šuta okliznuo a lopta je pogodila stativu. U sledećoj seriji precizni su bili za Junajted Anderson i Rajan Gigs, a za Čelsi je pogodio Salomon Kalu. Sledeći na redu je bio Nikolas Anelka kome je golman Crvenih đavola Edvin van der Sar odbranio udarac i tom intervencijom doneo Junajtedu treći naslov prvaka Evrope.

Više od 67.000 ljudi je uživo pratilo finale Lige šampiona. Mančester junajted je kao pobednik šampionata dobio sedam miliona evra, a Čelsi četiri miliona (ne računajući primanja iz ranijih utakmica, TV prava i sl.). Pošto je bio pobednik takmičenja, Junajted je kasnije te godine igrao Superkup Evrope (poraz sa 1 : 2 od ruskog Zenita) i Svetsko klupsko prvenstvo (pobeda sa 1 : 0 nad ekvadorskim klubom Kito).

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Mančester junajted i Čelsi su međusobno odigrali 150 utakmica do finala UEFA Lige šampiona 2008. U evropskim takmičenjima ova dva kluba se nikada ranije nisu srela. U tih prethodnih 150 susreta, Junajted je bio uspešniji 65 puta, dok je Čelsi pobednik bio 41 put, a 44 utakmice su završene nerešeno.

Zbog ranijih ograničenja u vidu broja klubova iz iste države koji učestvuju u evropskim takmičenjima, Junajted je sreo samo dva engleska protivnika ranije u Evropi[nb 1] dok je Čelsi u tom pogledu imao više iskustva budući da je odigrao dotad dvanaest utakmica protiv domaćih klubova (pet pobeda, pet remija i dva poraza).[nb 2] Zabeležena su još dva slučaja do 2008. gde su se u finalu Lige šampiona srela dva tima koji se nalaze u istoj zemlji: Real Madrid je 2000. pobedio Valensiju (3 : 0) na Stad de Fransu, a 2003. odigrano je finale između Milana i Juventusa koje je završeno sa 0 : 0 pre no što je Milan pobedio Staru damu 3 : 2 posle izvođenja penala.[5]

Put do finala[uredi | uredi izvor]

Napomena: U utakmicama ispod je prvo naveden rezultat finaliste, a potom rezultat protivnika.
Engleska Mančester junajted Faza takmičenja Engleska Čelsi
Protivnik Rezultat Grupna faza Protivnik Rezultat
Portugalija Sporting 1 : 0 (G) Prvo kolo Norveška Rozenborg 1 : 1 (D)
Italija Roma 1 : 0 (D) Drugo kolo Španija Valensija 2 : 1 (G)
Ukrajina Dinamo Kijev 4 : 2 (G) Treće kolo Njemačka Šalke 04 2 : 0 (D)
Ukrajina Dinamo Kijev 4 : 0 (D) Četvrto kolo Njemačka Šalke 04 0 : 0 (G)
Portugalija Sporting 2 : 1 (D) Peto kolo Norveška Rozenborg 4 : 0 (G)
Italija Roma 1 : 1 (G) Šesto kolo Španija Valensija 0 : 0 (D)
Prvoplasirani Grupe F
Tim U P N I DG PG GR B
Engleska Mančester junajted 6 5 1 0 13 4 +9 14
Italija Roma 6 3 2 1 11 6 +5 8
Portugalija Sporting 6 2 1 3 9 8 +1 8
Ukrajina Dinamo Kijev 6 0 0 6 4 19 −15 2
Poredak u grupnoj fazi Prvoplasirani Grupe B
Tim U P N I DG PG GR B
Engleska Čelsi 6 3 3 0 9 2 +7 12
Njemačka Šalke 04 6 2 2 2 5 4 +1 8
Norveška Rozenborg 6 2 1 3 6 10 −4 7
Španija Valensija 6 1 2 3 2 6 −4 5
Protivnik Ukupno Prva utakmica Druga utakmica Eliminaciona faza Protivnik Ukupno Prva utakmica Druga utakmica
Francuska Lion 2 : 1 1 : 1 (G) 1 : 0 (D) Osmina finala Grčka Olimpijakos 3 : 0 0 : 0 (G) 3 : 0 (D)
Italija Roma 3 : 0 2 : 0 (G) 1 : 0 (D) Četvrtfinale Turska Fenerbahče 3 : 2 1 : 2 (G) 2 : 0 (D)
Španija Barselona 1 : 0 0 : 0 (G) 1 : 0 (D) Polufinale Engleska Liverpul 4 : 3 1 : 1 (G) 3 : 2 (p. s. n.) (D)

Utakmica[uredi | uredi izvor]

Detalji[uredi | uredi izvor]

Mančester junajted[2]
Čelsi[2]
Pravila[7]

90 minuta.
30 minuta produžetaka u slučaju nerešenog rezultata nakon 90 minuta.
Izvođenje penala, ako je rezultat nerešen i nakon produžetaka.
Maksimalno tri zamene po ekipi, a četvrta je dozvoljena u produžecima.

G 1 Holandija Edvin van der Sar
O 6 Engleska Ves Braun Izašao iz igre — zamenjen 120+5
O 5 Engleska Rio Ferdinand (k) Žuti karton 43
O 15 Srbija Nemanja Vidić Žuti karton 111
O 3 Francuska Patris Evra
S 4 Engleska Oven Hargrivs
S 18 Engleska Pol Skols Žuti karton 21 Izašao iz igre — zamenjen 87
S 16 Engleska Majkl Kerik
S 7 Portugalija Kristijano Ronaldo
N 10 Engleska Vejn Runi Izašao iz igre — zamenjen 101
N 32 Argentina Karlos Tevez Žuti karton 116
Izmene:
G 29 Poljska Tomaš Kužak
O 22 Republika Irska Džon O’Šej
O 27 Francuska Mikael Silvestr
S 8 Brazil Anderson Ušao u igru 120+5
S 11 Vels Rajan Gigs Ušao u igru 87
S 17 Portugalija Nani Ušao u igru 101
S 24 Škotska Daren Flečer
Trener:
Škotska Ser Aleks Ferguson
G 1 Češka Petr Čeh
O 5 Gana Mikael Esjen Žuti karton 118
O 6 Portugalija Rikardo Karvaljo Žuti karton 45+2
O 26 Engleska Džon Teri (k)
O 3 Engleska Ešli Kol
S 4 Francuska Klod Makelele Žuti karton 21 Izašao iz igre — zamenjen 120+4
S 13 Njemačka Mihael Balak Žuti karton 116
S 8 Engleska Frenk Lampard
N 10 Engleska Džo Kol Izašao iz igre — zamenjen 99
N 15 Francuska Floran Maluda Izašao iz igre — zamenjen 92
N 11 Obala Slonovače Didije Drogba Red card 116
Izmene:
G 23 Italija Karlo Kudičini
O 33 Brazil Aleks
O 35 Brazil Hulijano Beleti Ušao u igru 120+4
S 12 Nigerija Džon Obi Mikel
N 7 Ukrajina Andrij Ševčenko
N 21 Obala Slonovače Salomon Kalu Ušao u igru 92
N 39 Francuska Nikolas Anelka Ušao u igru 99
Trener:
Izrael Avram Grant

Igrač utakmice:
Edvin van der Sar (Mančester junajted)[8][9]
Igrač utakmice u izboru navijača:
Kristijano Ronaldo (Mančester junajted)[10]

Pomoćne sudije:
Roman Sliško (Slovačka)
Martin Balko (Slovačka)
Četvrti sudija:
Vladimir Hrinjak (Slovačka)

Statistika[uredi | uredi izvor]

Prvo poluvreme Drugo poluvreme Produžeci Ukupno
MJ ČE MJ ČE MJ ČE MJ ČE
Dato golova 1 1 0 0 0 0 1 1
Ukupno udaraca 5 6 4 14 3 4 12 24
Udarci u gol 3 1 0 1 2 1 5 3
Posed lopte 59% 41% 58% 42%
Korneri 2 2 2 4 1 2 5 8
Prekršaji 5 9 9 9 8 7 22 25
Ofsajdi 0 1 0 1 1 0 1 2
Žuti kartoni 2 2 0 0 2 2 4 4
Crveni kartoni 0 0 0 0 0 1 0 1

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Prvi Junajtedov susret s engleskim protivnikom u evrokupovima bio je u drugoj rundi Kupa pobednika kupova u sezoni 1963/64. kada je igrao protiv branioca titule Totenhem hotspura decembra 1963. Totenhem je prvi meč dobio na Vajt Hart Lejnu sa 2 : 0, ali je Junajted na Old trafordu rezultatom 4 : 1 dobio utakmicu i sa ukupnih 4 : 3 prošao u treću rundu. Drugi susret je bio protiv Evertona u trećoj rundi Kupa sajamskih gradova u sezoni 1964/65. U prvoj utakmici je bilo nerešeno na Old trafordu, a u drugom meču Junajted je pobedio sa 2 : 1 u gostima.[3]
  2. ^ Čelsijev prvi engleski protivnik došao je u polufinalu Kupa pobednika kupova sezone 1970/71. To je bio branilac titule Mančester siti gde su Plavci dobili oba meča sa 1 : 0. Prva „engleska” utakmica u Evropi u 21. veku bila je protiv Arsenala u Ligi šampiona 2003/04.. Sastali su se u četvrtfinalu gde su Plavci kod kuće odigrali sa 1 : 1, a u gostima pobedili sa 2 : 1. Zatim su igrali protiv Liverpula u polufinalima Lige šampiona 2004/05. i 2006/07. U sezoni 2004/05. izgubili su ukupnim rezultatom sa 1 : 0, a u sezoni 2006/07. izgubili su na penale 4 : 1 (posle 1 : 1 u regularnom delu). Plavci su se ponovno sreli sa Crvenima u grupnoj fazi Lige šampiona 2005/06. gde je Liverpul branio titulu. Obe utakmice su završene sa 0 : 0.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „2. Finals” (PDF). UEFA Champions League Statistics Handbook 2014/15. Union of European Football Associations. 2015. str. 10. 
  2. ^ a b v „Tactical Line-ups – Final – Wednesday 21 May 2008” (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 21. 5. 2008. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  3. ^ „United against teams from England”. StretfordEnd.co.uk. Pristupljeno 26. 6. 2020. 
  4. ^ „Manchester United FC - Chelsea FC – Match Press Kit” (PDF). UEFA.com (Union of European Football Associations). 21. 5. 2008. str. 4—5. Pristupljeno 26. 6. 2020. 
  5. ^ „Manchester United FC - Chelsea FC – Match Press Kit” (PDF). UEFA.com (Union of European Football Associations). 21. 5. 2008. str. 26. Pristupljeno 26. 6. 2020. 
  6. ^ „Referee appointed for UEFA Champions League final” (PDF). uefa.com. Union of European Football Associations. 19. 5. 2008. Pristupljeno 27. 6. 2020. 
  7. ^ „Pravila finala UEFA Lige šampiona” (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. Pristupljeno 27. 6. 2020. 
  8. ^ Taylor, Daniel (22. 5. 2008). „With the history of the club we deserved this trophy”. The Guardian. Guardian News and Media. Pristupljeno 22. 5. 2008. 
  9. ^ Rich, Tim (22. 5. 2008). „Champions League final: 'We're all feeling incredibly tired', says Sir Alex Ferguson”. Telegraph.co.uk. Telegraph Media Group. Arhivirano iz originala 18. 02. 2009. g. Pristupljeno 22. 5. 2008. 
  10. ^ „Man. United 1-1 Chelsea - Statistics”. UEFA.com. Union of European Football Associations. Arhivirano iz originala 30. 5. 2009. g. Pristupljeno 27. 6. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]