Robert Prosinečki

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Robert Prosinečki
Prosinečki 2024.
Lični podaci
Nadimak Robi, Veliki Žuti, Žuti
Datum rođenja (1969-01-12)12. januar 1969.(55 god.)
Mesto rođenja Šveningen, Zapadna Nemačka
Visina 1,82 m
Pozicija vezni red
Juniorska karijera

1974—1979.
1979—1986.
BSV Šveningen
Štutgarter Kikers
Dinamo Zagreb
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1986—1987.
1987—1991.
1991—1994.
1994—1995.
1995—1996.
1996—1997.
1997—2000.
2000.
2001.
2001—2002.
2002—2003.
2003—2004.
2006.
Dinamo Zagreb
Crvena zvezda
Real Madrid
Real Ovijedo
Barselona
Sevilja
Kroacija Zagreb
Hrv. dragovoljac
Standard Lijež
Portsmut
Olimpija
Zagreb
Savski Marof
2
117
55
30
20
19
50
4
21
33
23
26
4
(1)
(24)
(10)
(5)
(4)
(2)
(14)
(1)
(4)
(9)
(3)
(5)
(1)
Reprezentativna karijera
1987.
1989—1991.
1994—2002.
SFR Jugoslavija do 20
SFR Jugoslavija
Hrvatska
5
15
49
(1)
(4)
(10)
Trenerska karijera
2006—2010.
2010—2012.
2012—2013.
2014—2017.
2018—2019.
2019—2020.
2020.
2022.
2023.
2024—
Hrvatska (pomoćnik)
Crvena zvezda
Kajzerispor
Azerbejdžan
Bosna i Hercegovina
Kajzerispor
Denizlispor
Olimpija Ljubljana
Rudeš Zagreb
Crna Gora

Robert Prosinečki (Šveningen, 12. januar 1969) jeste hrvatski fudbalski trener i bivši fudbaler. Trenutno je selektor reprezentacije Crne Gore.

Bio je član generacije Crvene zvezde koja je osvojila Kup evropskih šampiona 1990/91. Za Crvenu zvezdu je nastupao od 1987. do 1991. i u klubu ostavio neizbrisiv trag sjajnim partijama i efektnim golovima. Bio je i trener Crvene zvezde.

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

Počeo je da se bavi fudbalom u zagrebačkom Dinamu gde je zapažen kao talenat i već sa 18 godina igra u prvom timu. Nakon nesuglasica sa trenerom (Miroslav Ćiro Blažević izjavio da će pojesti trenersku diplomu ako Prosinečki postane igrač[1][2]) odlazi u Crvenu zvezdu.

Crvena zvezda[uredi | uredi izvor]

U redove Crvene zvezde stigao je 1987. godine, i posle jednog treninga u rukovodstvu kluba su odlučili da potpišu ugovor sa Robertom, kada su videli o kakvom fudbalskom biseru je reč. Iako je bio daleko najmlađi u timu, odmah se izborio za mesto u startnoj postavi i postao nezamenljiv u veznom redu tokom sve četiri sezone u klubu. Već u prvoj sezoni se okitio šampionskom titulom. Odigrao je 24 prvenstvena meča i postigao četiri pogotka, po jedan u pobedama protiv Prištine (7:1), Osijeka (6:1) i u dva meča protiv Rada (dva puta po 2:0). U sezoni 1988/89 istakao se golovima protiv Partizana (3:1) i Hajduka iz Splita (3:0), ali Zvezda nije uspela da stigne Vojvodinu u prvenstvenoj trci. Te sezone crveno-beli su igrali antologijske utakmice sa Milanom u Kupu šampiona (1:1 i 1:1, penalima 3:2 za italijanski tim). Robi je ušao u igru u 73. minutu utakmice u Beogradu i realizovao udarac u penal seriji, ali je golman Milana Gali odbranio šuteve Savićevića i Mrkele i “Rosoneri“ su prošli u četvrtfinale, a kasnije postali šampioni Evrope.

Sezona 1989/90 je protekla u znaku Crvene zvezde, koja je efikasnom i atraktivnom igrom osvojila duplu krunu. Robert je u šampionatu odigrao 31 utakmicu i postigao pet golova, među kojima je i pogodak protiv Partizana u pobedi od 2:0, dok je u Kupu bio strelac tri puta u osam mečeva, a ponovo je bio koban po golmana večitog rivala u polufinalnoj pobedi od 3:2. Strelac pobedonosnog gola bio je u revanšu drugog kola Kupa UEFA, na gostovanju protiv Žalgirisa u trijumfu od 1:0. Jedini brodolom te sezone Zvezda je doživela na gostovanju protiv Kelna (0:3), u drugoj utakmici osmine finala i završila takmičenje u Evropi.

Sezona 1990/91 bila je vrhunac Zvezdinog petogodišnjeg plana i najbolja u karijeri Roberta Prosinečkog. Robi je u pohodu ka osvajanju pehara Kupa šampiona odigrao svih devet utakmica i postigao četiri pogotka. Bio je jedan od ključnih igrača u timu. Dva gola je postigao protiv Grashopersa u pobedi od 4:1 u Švajcarskoj i po jedan protiv Glazgov Rendžersa i Dinama iz Drezdena u pobedama od po 3:0 u Beogradu. Golove koje je postigao iz slobodnih udaraca protiv Istočnih Nemaca i Škota prava su remek dela, a na kraju je pogodio mrežu Paskala Olmete u prvoj seriji penala u finalu u Bariju i tako doprineo istorijskom uspehu srpskog kluba. Efikasan je bio i u šampionatu, gde je na 29 utakmica postigao 12 golova za ubedljivo osvojenu šampionsku titulu. Ponovo je bio strelac protiv Partizana u pobedi od 3:1, a po dva puta se upisao i protiv Željezničara (3:1) i Olimpije (6:0). Ukupno je u sezoni 1990/91 nastupio na 44 takmičarska meča i postigao 18 golova.

U izboru za Zlatnu loptu Frans fudbala za 1991. godinu Prosinečki je zauzeo peto mesto u Evropi sa 34 poena. Drugo mesto podelili su Dejan Savićević, Darko Pančev i Lotar Mateus (Inter) sa 42 poena, dok je Žan-Pjer Papen (Olimpik Marselj) dobio 141 glas, iako francuski tim nije postao šampion Evrope.

Ukupno je u Zvezdi osvojio tri šampionske titule (1988, 1990. i 1991. godine), jedan nacionalni kup 1990. i Kup evropskih šampiona 1991. godine. Za crveno-bele je odigrao 161 zvaničnu utakmicu i postigao 35 golova.

Ostali klubovi[uredi | uredi izvor]

Kasnije odlazi u Real Madrid, ali zbog teške povrede ne igra više od godinu dana, posle Reala igrao je za još tri španska kluba, Real Ovijedo, Barselonu i Sevilju. 1997. se vratio u zagrebački Dinamo i uspešno kao kapiten vodio klub u Ligi šampiona. Posle toga igra za Hrvatski dragovoljac, Standard Lijež, Portsmut, Olimpiju iz Ljubljane i NK Zagreb, gde nakon završetka karijere ostaje na mestu sportskog direktora. Od 2006. do 2010. je pomoćnik selektora reprezentacije Hrvatske.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Proglašen je najboljim igračem U-20 Svetskog prvenstva 1987. u Čileu, gde je Jugoslavija bila pobednik.

Za reprezentaciju Hrvatske je odigrao 49 utakmica i postigao 10 golova, a za Jugoslaviju 15 utakmica uz 4 gola. Prvi gol u dresu Jugoslavije je dao protiv Grčke 20. septembra 1989. u prijateljskoj utakmici.[3] Igrao za Jugoslaviju na SP 1990., a za Hrvatsku na EP 1996, SP 1998. i SP 2002. godine.

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

U četvrtak 9. decembra 2010. je zvanično predstavljen kao novi trener Crvene zvezde, a potpisao je ugovor na dve i po godine. To mu je bio prvi samostalni trenerski angažman. Preuzeo je tim po završetku jesenjeg dela sezone 2010/11. Nije uspeo da osvoji šampionsku titulu sa Zvezdom, ali je trijumfovao u Kupu Srbije 2012. godine. Imao je velikih problema, jer igrači mesecima nisu primali plate, a i tim nije bio dovoljno kvalitetan. Zabeležio je pozitivan skor u večitim derbijima, a do razlaza sa upravom je došlo posle prvog kola sezone 2012/13 i remija sa ekipom Rada (2:2). Robi je bio omiljen kod navijača Zvezde i kao igrač i kao trener, a 2012. je otišao sa suzama iz kluba. Prosinečki je 20. avgusta 2012. godine podneo ostavku na mesto trenera u FK Crvena zvezda.[4] U oktobru 2012. godine postaje trener turskog FK Kajzerispora.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jajčinović, Milan (20. 11. 1998). „Hrvatski jal” (na jeziku: Croatian). Vjesnik. Arhivirano iz originala 17. 6. 2002. g. Pristupljeno 5. 9. 2008. 
  2. ^ Jurišić, Predrag (25. 6. 2000). „Drugi odlazak »Velikog Žutog« - najtužniji dan za hrvatski nogomet” (PDF) (na jeziku: Croatian). Vjesnik. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 07. 2003. g. Pristupljeno 5. 9. 2008. 
  3. ^ Prosinečki Robert, reprezentacija.rs
  4. ^ (jezik: srpski) „Prosinečki: Odluka moja. Neviđeno mi je žao”. 20. avgust 2012. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  5. ^ „Prosinečki preuzima Kajzerispor”. 15. oktobar 2012. Pristupljeno 24. 4. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]