Đurica Labović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
đurica labović
Lični podaci
Datum rođenja(1930-03-20)20. mart 1930.
Mesto rođenjaAndrijevica, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti7. avgust 2004.(2004-08-07) (74 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija, Srbija i Crna Gora
Profesijapravnik,
književnik
Porodica
SupružnikVera Labović
Delovanje
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska armija
19431945.

Đurica Labović (Andrijevica, 20. mart 1930Beograd, 7. avgust 2004) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, pravnik, književnik, novinar i publicista.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 20. marta 1930. godine u Andrijevici. Njegov otac Staniša bio je kapetan Jugoslovenske vojske, a majka Milena, rođena Aletić, domaćica. Osnovnu školu je završio u rodnom mestu.

Godine 1943, sa svega trinaest godina, otišao je u partizane — bio je najpre u Četvrtoj crnogorskoj proleterskoj brigadi, a potom u Komskom partizanskom odredu. Godine 1946. primljen je u Odeljenje za zaštitu naroda (OZN) i poslat na doškolovanje. Godine 1948. je maturirao, a potom je upisao i Pravni fakultet u Beogradu, na kome je diplomirao 1969. godine. U Službi državne bezbednosti (SDB) je ostao sve do 1979. godine, kada je penzionisan. Od 1960. do 1979. bio je glavni savetnik u Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove (SSUP), a od 1971. do 1974. glavni urednik lista „Džudo“.

Godine 1948. počeo je da se bavi književnošću. Autor je preko 30 romana, dve knjige pripovedaka, 19 feljtona, 22 romansirane hronike, dva stručna rada, više studija i dr. Godine 1975. zajedno sa Zdravkom Velimirovićem i Mladenom Oljačom učestvovao je u pisanju scenarija za film „Vrhovi Zelengore“, za koji su bili nagrađeni Zlatnom arenom za najbolji scenario na Pulskom festivalu, 1976. godine.

Pored Zlatne arene, dobitnik je i Nagrade SUBNOR-a „4. jul“, 1989. godine i Nagrade „21. jul“, 1976. i Nagrade „22. oktobar“, 1981. godine.

U braku sa suprugom Verom, rođenom Tančić, imao je četvoro dece — ćerke Tatjanu i Natašu i sinove Andreja i Marka.

Umro je 7. avgusta 2004. godine u Beogradu.

Književna dela[uredi | uredi izvor]

  • Tri lica jedne špijunke, 1961. godina
  • U senci helebarde, 1967. godina
  • Otpor golorukih kroz logore, 1970. godina
  • Heroji Ljubinog groba, 1973. godina
  • Rana na suncu, 1976. godina
  • Igmanski marš, 1978. godina
  • Operacija Sveti Stefan, 1979. godina
  • Zabuna obaveštajaca, 1979. godina
  • Bivši ljudi, 1981. godina
  • Zemun na obalama Dunava i Save, 1982. godina
  • Heroji Kadinjače, 1983. godina
  • Tajni nevidljivi rat (pet knjiga), 1985. godina
  • Lučonoša sa Prokletija, 1985. godina
  • Partizani za pregovaračkim stolom (zajedno sa Milanom Bastom), 1986. godina
  • Državnici, ratnici, obaveštajci... (tri knjige; zajedno sa Miodragom Vučkovićem), 1989. godina
  • Podvig obaveštajca, 1990. godina
  • Ispovest jednog obaveštajca, 1990. godina
  • Tajne misije Mustafe Golubića, 1990. godina
  • Kontraobaveštajni udar, 1990. godina
  • Trostruki život špijuna „Špera”, 1990. godina
  • Agent CIA u redovima UDB-e, 1990. godina
  • Tajne enigme o Veri Miletić, 1991. godina
  • Agent KGB-a u redovima UDB-e, 1992. godina
  • Pet hitaca u Pavelića, 1992. godina
  • Sveti Petar Prvi Cetinjski, 1994. godina
  • Špijuniranje iz kosmosa, 2000. godina

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jugoslovenski savremenici: Ko je ko u Jugoslaviji. „Sedma sila“, Beograd 1957. godina.
  • Ko je ko u Srbiji '95. „Bibliofon“ Beograd, 1995. godina.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]