Jovanka Orleanka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Za članak o operi pogledajte Jovanka Orleanka (opera).
Jovanka Orleanka[1]
Joan of Arc miniature graded.jpg
Jovanka Orleanka
Lični podaci
Datum rođenja(1412-00-{{{day}}})1412.
Mesto rođenjaDomremi la Pisel[2], Burgundija
Datum smrti30. maj 1431.(1431-05-30) (19 god.)
Mesto smrtiRuan,
Vojna karijera
Godine službe1428—1430.
Činvojskovođa
Bitke/ratoviStogodišnji rat
Opsada Orleana
Bitka kod Žargoa
Bitka kod Menga-na-Loari
Bitka kod Božansija
Bitka kod Pataja

Potpis

Jovanka Orleanka, Devica iz Orleana (franc. Jeanne d`Arc, engl. Joan of Arc) je rođena u malom šampanjskom selu Domremiju (danas Domremi la Pisel) 1412,[3] a umrla (spaljena) u Ruanu 30. maja 1431. godine. Smatra se heroinom Francuske zbog svoje uloge u lankaserskoj fazi stogodišnjeg rata.[4] Roditelji Jovanke Orleanke su Žak Orlean i Izabel Rome. Ona potiče iz seoske porodice iz Domremija na severoistoku Francuske. Jovanka je tvrdila da je imala viziju u kojoj su joj arhangel Mihail, Sveta Marina, i Sveta Ekaterina Aleksandrijska naložili da podrži Šarla VII i oslobodi Francusku iz engleske dominacije krajem Stogodišnjeg rata. Nekrunisani kralj Šarl VII je poslao Jovanku u opsadu Orleana kao deo pojačanja. Ona je dobila na značaju nakon što je opsada prekinuta samo devet dana nakon njenog dolaska. Nekoliko dodatnih odlučnih pobeda omogućilo je krunisanje Šarla VII u Remsu. Taj dugo očekivani događaj je podigao francuski moral i popločao put za krajnju francusku pobedu.[5]

Dana 23. maja 1430, Burgundska frakcija je zarobila Jovanku kod Kompjenja. Ta frakcija je sarađivala sa Englezima. Ona je izručena Englezima[6] i suđeno joj je u procesu koji je predvodio pro-engleski biskup od Bove Pjer Košon za niz optužbi.[7] Nakon što ju je Košon proglasio krivom, ona je spaljena na lomači dana 30. maja 1431, u svojoj devetnaestoj godini života.[8]

Godine 1456, inkvizitorski sud koji je ovlastio Papa Kalist III, ispitao je suđenje, raskrinkao optužbe protiv nje, utvrdio da je nevina, i proglasio je mučenikom.[8] U 16. veku ona je postala simbol Katoličke lige, a 1803. godine Napoleon Bonaparta ju je proglasio nacionalnim simbolom Francuske.[9] Ona je beatifikovana 1909. i kanonizovana 1920. godine. Jovanka Orleanka je jedan od devet sekundarnih svetaca zaštitnika Francuske, zajedno sa Svetim Denisom, Svetim Martinom od Tura, Svetim Lujem, Svetim Mihailom, Svetim Remigijem, Svetim Petronilom, Svetim Radegundom i Svetom Terezom iz Lizjea.

Jovanka Orleanka je ostala popularna figura u književnosti, slikarstvu, skulpturi, i drugim kulturnim radovima od vremena njene smrti, i mnogi poznati pisci, režiseri i kompozitori su stvorili radove o njoj. Kulturni prikazi Jovanke Orleanke se nastavljaju u filmovima, pozorištu, televiziji, video igrama, muzici i nastupima do danas.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Selo Domremi se tada nalazilo pod vlašću vojvode Burgundije u zajednici sa Englezima. Poticala je iz vrlo siromašne porodice. Majka Izabel Rome je bila domaćica, a otac joj je bio sitni seoski zemljoposednik, koji se jedino bavio zemljoradnjom. Imala je još dva brata i dve sestre, koji su umrli veoma mladi. Roditelje je izgubila kada su Englezi osvojili Domremi. Brigu o njoj je tada poveo njen ujak i njegova žena koji su bili nešto bogatiji.[10]

Kao mlada devojka bila je pastirka i svakoga dana je tražila da je njeni staratelji vode u crkvu da se ispoveda.

Jovanka Orleanka nikada nije naučila da čita i piše. Bila je siromašno odevena, a oni koji su je poznavali govorili su da bi po ceo dan provodila po planini čuvajući stado i pevušeći pesme. Bilo joj je 13. godina kada je čula prve nebeske glasove koji su je poručivali da dođe u crkvu i da se pomoli jer će otada početi njena božja misija. To je nesumnjivo za nju predstavljalo nekakvo predskazanje i neki Božji zadatak koji je bio poveren njoj.[11]

Već 1428, kako će to kasnije na suđenju izjaviti, dobila je božji poziv da pomogne francuskom zapovedniku Roberu Badrikuru i francuskom dofenu (regentu) Šarlu VII Pobedniku u bici kod Vokulera. To je malo mestašce koje se nalazilo svega nekoliko kilometara od njenog sela. Orleanka je poletela pravo u srž bitke, odevena u bednu pastirsku nošnju, a zapovednik ju je odmah vratio natrag.[12]

U međuvremenu, situacija za dofena Šarla i njegove feudalce se drastično pogoršavala.[13] Englezi su zauzeli Orlean 12. oktobra 1428, približavajući se Šinonu, gde se nalazilo središte dofenove rezidencije.[14][15][16]

Orleanka ponovo napušta svoje selo 1429. i ponovo odlazi u Vokuler. Francuski zapovednik je ponovo pokušao da je udalji. Orleanka je izjavila da je Bog nju poslao da pomogne Francuzima da oteraju Engleze, da se Šarlu VII Pobedniku stavi kraljevska kruna i da se zatim ona povlači. Ona je Badrikuru rekla:


I pored toga što su je Francuzi ismevali, Jovanka je ostala u Orleanu. Zatim je počela da traži prestolonaslednika jer mu je po božjim zapovestima ona morala pomoći u ratu protiv Engleza.

Poručila je da će doći da razgovara sa prestolonaslednikom Šarlom. Našla ga je u Šinonu. Kada je dofen čuo za njen dolazak, stavio ju je na probu. Preobukao se u bednog građanina, a postavio svog najboljeg saradnika da bude prestolonaslednik. Orleanka ga je odmah našla i poklonila mu se do zemlje.

Stanje u Stogodišnjem ratu na početku avantura Jovanke Orleanke. Pariz je predstavljen kao tačka na teritoriji koju su kontrolisali Englezi i Burgundi. Rens je severoistočno.

Na noćnoj večeri u zamku feudalca Tremoja, svi su negativno mislili o dofenovoj zaštitnici. Smatrali su da je engleski špijun, da je veštica i čarobnica.

Orleanka je primljena na razgovor kod dofena i uspela je da tog slabašnog regenta natera na akciju za isterivanje Engleza iz Francuske.

Da bi francuska aristokratija bila sigurna da je Orleanka devica, kako se u pismima predstavljala, poslala ju je u Poatje, gde su je pregledali veći broj francuskih lekara i opatica ne bi li ustanovili da li je devica ili ne. Kada je utvrđeno da je zaista devica, vraća se u Šinon i priprema se za rat.

Istina, pored nje su se stalno nalazili francuski komandanti i veliki broj vojnih stratega, a Orleanka je bila samo tu faktor koji je davao svojom upornošću i željom za isterivanje Engleza dodatni podstrek francuskoj vojsci.

Ponuđen joj je mač dofena, ali ga je ona odbila i jedino je tražila da joj se donese Božja slika pred kojom je stalno ponavljala molitvu upućenoj Devici Mariji.

Prva njena akcija je bilo oslobađanje Orleana.

Izdiktirala je pismo koje je poslato gospodinu Rotsleru u Orleanu 22. aprila 1429. da mirno napusti Orlean, ili će ga ona uz Božju pomoć sama isterati.

Dana 30. aprila je uzjahala konja, a pored nje su se stalno nalazila dva do tri francuska viteza i krenula je sa njima ka tvrđavi. Tu je bila i ranjena posred grudi, a Francuzi su 22. maja 1429. isterali Engleze iz grada.

Posle oporavka, kao riterka je ponovo uzjahala i krenula sa francuskom vojskom prema Pateu.

Postavlja se veliko pitanje da li je Orleanka u borbama učestvovala kao riter ili samo kao vođa. Ona je na suđenju izjavila da nije ubila ni jednog protivničkog vojnika, već da je samo sprovodila božje naredbe i da je duhovno vodila svoju vojsku.

Grad Pate je pao 18. juna 1429, čime je otvoren put za Rems. U pratnji dofena i njegove dvorske kamarile, odlazi u palatu u Remsu gde je 17. jula 1429. Šarl VII Pobednik krunisan za kralja. Orleanka je stajala pored njega, poklonila mu se i molila ga je otpusti iz vojne službe jer je njena misija završena. Naročito su protiv toga bili francuski riteri jer im je ona davala duhovnu snagu i prosto ih u svakoj borbi prisiljavala samo na pobedu. Popularnost Jovanke Orleanke nisu nimalo lepo prihvatili gornji slojevi francuskog društva. Ona je bila obična seljanka koja je zahvaljujući francuskim riterima uzdignuta do neba. Naročito je bilo interesantno zanimanje kralja Šarla za nju. Posle krunisanja, on je jedino novčano pomagao njene najbliže i ništa više.

Suđenje i smrt[uredi | uredi izvor]

Dana 24. maja 1430. učestvovala je u odbrani Kompjenja od Burgunda. Glavni zapovednik odbrane grada Gijom de Flavi je napravio veliku grešku kada je naredio da se zatvore vrata pred francuskim vojnicima koji su se povlačili prema tvrđavi. Ispred zatvorenih vrata našla se i Orleanka sa svojim riterima. Burgundi su je oborili s konja i vezali, a ostale vojnike pobili.

Toranj u kom je bila zatvorena Jovanka Orleanka

Dok je trajala opsada Kompjenja, pokušavala je nekoliko puta da pobegne iz tamnice i da pomogne braniocima grada. Verovala je da će je spasiti njen kralj Šarl i dati ogroman novac za njen otkup. Međutim, umesto otkupa, data je na čuvanje Jovanu Luksemburškom koji ju je za 100.000 zlatnih funti prodao engleskom kralju Henriju VI. Kralj Šarl VII Pobednik nije ništa učinio da bi je oslobodio. Englezi su protiv nje organizovali crkveno suđenje u gradu Ruanu, koji se tada nalazio pod protektoratom Burgundije. Za glavnog sudiju je izabran episkom Bovea Pjer Košon (fra. Cauchon - Svinja). Orleanka je bila zatočena u starom zamku u Ruanu. Tražila je da bude premeštena u crkvenu tamnicu i da joj se obezbedi sveštenik da bi se ispovedala.

Spomenik Jovanke Orleanke u Parizu

Prvi put se pojavila pred porotom 21. februara 1431. godine. Optužena je kao lažni prorok, čarobnjak, veštica i jeretik. Optužena je da je izvršila masovni zločin ubijajući engleske vojnike u borbi i da je naređivala zverstva. 29. maja sudsko veće od 37 sudija je odlučilo da je proglasi krivom kao jeretika i lažnog vernika.

Presuda je donesena 30. maja 1431. po kojoj je osuđena na lomaču. Pre samog čina spaljivanja, u tamnici su je posetili svih 37 sudija i rekli joj da se njima može slobodno ispovediti. Tada je Orleanka izjavila da više ne čuje božje glasove. Spaljena je tačno u podne 30. maja 1431. na gradskom trgu pred masom ljudi. Bila je obučena u posebnu nošnju na kojoj su bili ušiveni crveni đavoli, pošto je tu bluzu nosio svaki jeretik koji je osuđen na lomaču. Za vreme spaljivanja, oko nje su kružili crkvenjaci sa knjigama i čitali molitve za spas ljudskih duša od ovakvih jeretika. Njeni ostaci su zatim bačeni u Senu.

Ostalo[uredi | uredi izvor]

Četvrt veka kasnije, 1456, pokrenut je novi postupak za njenu rehabilitaciju u Parizu uz saglasnost Svete stolice. Posle ispitivanja nekih svedoka i pregleda celokupnog materijala, Košonova presuda je bila poništena i Orleanka je bila rehabilitovana, ali ne i beatifikovana. To se dogodilo 1909, a kanonizovana je 1920. u vreme pontifikata pape Benedikta XV. Danas se smatra za jednog od najpopularnijih svetaca u Rimokatoličkoj crkvi.[17]

Filmografija[uredi | uredi izvor]

  • Joan of Arc/The Burning of Joan of Arc (1895, nemi film), USA, produkcija: Alfred Clark. Fragmente im Centre Jeanne d’Arc in Orléans und in dem National Archives of Canada in Ottawa
  • L’Exécution de Jeanne d’Arc (1898, nemi film, 30 Sekunden), Frankreich, produkcija: Georges Hatot
  • Domrémy: La Maison de Jeanne d’Arc (1899, nemi film, 40 Sekunden), Frankreich, produkcija: Brüder Lumière
  • Jeanne d'Arc (1900, Uraufführung 11. November 1900, nemi film), Frankreich, produkcija: Georges Méliès, glavna uloga: Jeanne d'Alcy
  • Eine Moderne Jungfrau von Orleans (1900, Uraufführung 1914, nemi film), Deutschland, produkcija: Max Skladanowsky
  • Giovanna d’Arco (1908, nemi film), Italien, produkcija: Mario Caserini
  • Joan the Woman (1916, Uraufführung 4. Januar 1917, nemi film), USA, Paramount, produkcija: Cecil B. DeMille, glavna uloga Geraldine Farrar
  • La Passion de Jeanne d’Arc, deutsch: Die Passion der Jungfrau von Orléans (1928, nemi film, 85 minuta), Frankreich, Société Générale de Films, produkcija: Carl Theodor Dreyer, glavna uloga: Maria Falconetti, siehe Renée Falconetti
  • La merveilleuse vie de Jeanne d’Arc, fille de Lorraine (1928, nemi film, 129 minuta), Frankreich, Aubert-Natan, produkcija: Marc de Gastyne, glavna uloga: Simone Genevoix
  • Das Mädchen Johanna (1935, 87 minuta), Deutschland, UFA, produkcija: Gustav Ucicky, glavna uloga: Angela Salloker
  • Joan of Arc, deutsch: Johanna von Orleans (1948, Farbfilm, 145 minuta), USA, RKO, produkcija: Victor Fleming, glavna uloga: Ingrid Bergman
  • Giovanna d’Arco al rogo deutsch: (1954, Farbfilm, 70 minuta), Frankreich/Italien, Franco-London Film/PCA, produkcija: Roberto Rossellini, glavna uloga: Ingrid Bergmann
  • Jeanne aus dem dreiteiligen Film Destinées (1954, Farbfilm), Frankreich/Italien, Franco-London-Film/Continental Produzione, produkcija: Jean Delannoy, glavna uloga: Michèle Morgan
  • Saint Joan, deutsch Die heilige Johanna (1957, crno beli film, 109 minuta), USA, United Artists, produkcija: Otto Preminger, glavna uloga: Jean Seberg
  • Le Procès de Jeanne d’Arc, deutsch Der Prozeß der Jeanne d’Arc, (1962, crno beli film, 65 minuta), Frankreich, Agnès Delahaie, produkcija: Robert Bresson, glavna uloga: Florence Carrez, 1965 ZDF/1969 Kino B
  • Saint Joan (1977, crno beli film), England, Triple Action Films/East Midlands Arts Association, produkcija: Steven Rubelow, glavna uloga: Monica Buferd (nicht verfügbar, im Besitz des Filmemachers)
  • Joan of Arc (1983), Großbritannien, British Film Institute, produkcija: Gina Newson
  • Jeanne La Pucelle - Les Batailles/Les Prisons, deutsch Johanna, die Jungfrau – Der Kampf/Der Verrat (1994, Farbe, 336 minuta), Frankreich, France 3 Cinéma/La Sept Cinéma/Pierre Grisé, produkcija: Jacques Rivette, glavna uloga: Sandrine Bonnaire
  • Jeanne d’Arc, deutsch Johanna von Orléans, kanadische Titel La Messagère: L’Histoire de Jeanne d’Arc bzw. The Messenger: The Story of Joan of Arc (1999, Farbfilm, 150 minuta), Frankreich, Leeloo Productions/Gaumont, produkcija: Luc Besson, glavna uloga: Milla Jovovich
  • Joan of Arc, deutsch Jeanne d’Arc – Die Frau des Jahrtausends (1999), Canadian Broadcasting Company, produkcija: Christian Duguay, glavna uloga: Leelee Sobieski
  • Kamikaze Kaito Jeanne]] (Jeanne, die Kamikaze Diebin) (1998—2000), Japan, Anime u. Manga Serie von Arina Tanemura
  • Johana deutsch Johanna (2005, Musikfilm), Ungarn, produkcija: Kornél Mundruczó, glavna uloga: Orsolya Tóth
  • Jeanne Captive (2011), Frankreich, produkcija: Philippe Ramos, glavna uloga: Clémence Poésy
  • Jeanne d’Arc - Kampf um die Freiheit. (2013), Deutschland Szenische Dokumentation in der Reihe Frauen, die Geschichte machten, 50 Min., Buch: Susane Utzt, produkcija: Christian Twente und Michael Löseke, Erstsendung 3. Dezember 2013 im ZDF, Programminformation
  • La Béatification de Jeanne d’Arc (1900, nemi film), produkcija: Mario Caserini
  • Jeanne d’Arc au bûcher (1905, nemi film), Frankreich, Gaumont, produkcija: ?, glavna uloga: Boissieu (Mlle. Boissière?)
  • Jeanne d’Arc (1908, nemi film, 5 minuta), Frankreich, Pathé, produkcija: Albert Capellani
  • La vita di Giovana d’Arco (1909, nemi film), Italien, Cinès, produkcija: Mario Caserini, glavna uloga: Maria Gasperini
  • Giovanna d’Arco (1913, nemi film), Italien, Pasquali, produkcija: Nino Oxilia, glavna uloga: Maria Jacobini
  • Jeanne (1914), Italien/Österreich, produkcija: Nollif/Wolff[18]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Her name was written in a variety of ways, particularly prior to the mid-19th century. See Pernoud and Clin. str. 220–221. Her signature appears as "Jehanne" (see www.stjoan-center.com/Album/, parts 47 and 49; it is also noted in Pernoud and Clin).
  2. ^ „Chemainus Theatre Festival - The 2008 Season - Saint Joan - Joan of Arc Historical Timeline”. Chemainustheatrefestival.ca. Arhivirano iz originala na datum 2. 6. 2013. Pristupljeno 30. 11. 2012. 
  3. ^ Moderni biografski pregledi obično navode kao njen datum rođenja 6. januar, što je bazirano na pismu Lorda Perceval de Bulenvilje dana 21. jula 1429 (pogledajte Pernoudovu knjigu: Joan of Arc By Herself and Her Witnesses. str. 98: "Boulainvilliers tells of her birth in Domrémy, and it is he who gives us an exact date, which may be the true one, saying that she was born on the night of Epiphany, 6 January").
  4. ^ Aberth 2001, str. 85.
  5. ^ „Jovanka Orleanka – Opšte obrazovanje” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 18. 7. 2019. 
  6. ^ Le Procès de Jeanne d'Arc, in Série "Les grands procès de l'histoire", Ministère de la Justice (France), 6 July 2012: http://www.justice.gouv.fr/histoire-et-patrimoine-10050/proces-historiques-10411/le-proces-de-jeanne-darc-24376.html
  7. ^ Régine Pernoud, "Joan of Arc By Herself And Her Witnesses". str. 179, 220–222
  8. ^ a b Andrew Ward (2005) Joan of Arc na sajtu IMDb (jezik: engleski)
  9. ^ Berents, Dirk Arend; Dirk, E. D.. H. de Boer; Dirk Marina Warner (1994). Joan of Arc: Reality and Myth. Uitgeverij Verloren. str. 8. ISBN 978-90-6550-412-8. 
  10. ^ „Jovanka Orleanka - Junakinja stogodišnjeg rata”. Opusteno.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 18. 7. 2019. 
  11. ^ „3 činjenice o Jovanki Orleanki”. srednjeskole.edukacija.rs. Pristupljeno 18. 7. 2019. 
  12. ^ „Jovanka Orleanka”. www.navidiku.rs. Pristupljeno 18. 7. 2019. 
  13. ^ „Charles VI”. Institute of Historical Research. Pristupljeno 9. 3. 2010. 
  14. ^ Pernoud & Clin 1999, str. 89.
  15. ^ Sackville-West, Vita. Saint Joan of Arc. str. 21.
  16. ^ „The Glorious Age of the Dukes of Burgundy”. Burgundy Today. Arhivirano iz originala na datum 30. 4. 2012. Pristupljeno 9. 3. 2010. 
  17. ^ „Church of England Holy Days”. Arhivirano iz originala na datum 25. 12. 2018. Pristupljeno 30. 3. 2017. 
  18. ^ Blaetz 2001.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]