Ar deko
Art deko ili Ar deko (fr. Art déco) je stil vizuelnih umetnosti koji je nastao u Francuskoj neposredno pred Prvi svetski rat, odakle se raširio u SAD[1] i u Evropi u 20.-tim i 30.-tim godinama 20. veka u industriji i zanatstvu. U Engleskoj ovaj stil postaje zastupljen tek 1940-ih, a i Japan svoje izvozne proizvode izrađuje u maniru art dekoa[2], dok se u Kini javlja njegova mešavina s modernim stilom ranog 20. veka u tzv. stilu Amoy Deco (gradovi Šangaj i Kulansu[3]). Nosi karakteristike mnogih pravaca u prvom redu kubizma, futurizma i secesije.
Tokom 1930-ih, u vreme velike depresije, art deko je postao u većoj meri ublažen. Pristigli su novi materijali, uključujući hromiranje, nerđajući čelik i plastika. Lepši oblik stila, zvani Streamline Moderne, pojavio se 1930-ih, koji je imao zakrivljene oblike i glatke polirane površine.[4] Art deko je jedan od prvih zaista internacionalnih stilova, ali njegova dominacija je okončana početkom Drugog svetskog rata, i uspon strogo funkcionalnih i neukrašenih stilova moderne arhitekture i internacionalnog stila arhitekture je usledio.[5]
Ime[uredi | uredi izvor]
Termin art deko je dobio svoje ime, skraćeno za arts décoratifs, po Međunarodnoj izložbi savremene dekorativne i industrijske umetnosti održanoj u Parizu 1925.[6] iako su se različiti stilovi koji karakterišu art deko već pojavili u Parizu i Briselu pre Prvog svetskog rata.
Izraz arts décoratifs prvi put je korišćen u Francuskoj 1858. godine; prema podacima objavljenim u biltenu Francuskog fotografskog društva.[7] Novine Le Figaro su 1868. godine koristile izraz objets d'art décoratifs u kontekstu predmeta za scenografiju pozornice stvorene za Teatar de l'Opera.[8][9][10] Godine 1875, dizajnerima nameštaja, dizajnerima tekstila, nakita i stakla, kao i drugim zanatlijama, francuska vlada je zvanično dala status umetnika. Kao odgovor na to, École royale gratuite de dessin (Kraljevska diplomska škola dizajna), osnovana 1766. godine pod kraljem Lujem XVI za obuku umetnika i zanatlija u zanatima koji se odnose na likovne umetnosti, preimenovana je u École nationale des arts décoratifs (Nacionalna škola dekorativne umetnosti). Današnje ime ENSAD (École nationale supérieure des arts décoratifs) dobila je 1927. godine.
Nastanak[uredi | uredi izvor]
Nastanak ovog stila seže u početak 20. veka kada je u Francuskoj bila značajno raširena secesija- sa svojim jednostavnim linijama i drečećim koloritom. Pored secesije su se tu pojavljivale i moderne tendencije pre svega kubizam.
Ovi trendovi i zaluđivanje društva za sve što je moderno, na što su uticali novi pronalasci i razvoj industrije, uticali su na pojavu novog stila koji se prvi put prezentira 1925. godine u Parizu na izložbi dekorativne umetnosti (Exposition Internationale des Arts Dékoratifs et industriels Modernes). Na ovoj izložbi su bili predstavljeni predmeti primenjene umetnosti na koje je uticala pojava modernizma.
Razvoj i rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Iako je novi stil bio u početku određen pre svega za bogate ljude i smatrao se luksuzom, on je zadobio veliku popularnost u širokoj publici i njegovi su se oblici reprodukovali u masovnoj proizvodnji u mnogim oblastima.
Oblasti raširenosti stila[uredi | uredi izvor]
U ovom članku će se pomenuti glavne oblasti u kojima je ar deko ostavio traga.
Predmeti dnevne upotrebe[uredi | uredi izvor]
Predmeti koji su bili određeni za svakodnevnu upotrebu su se odlikovali velikim sjajem, jednostavnošću linija i čistim bojama. Prilikom izrade predmeta kao što su ogledalca, ručni časovnici, ili svetleća tela počeli su se u velikoj meri upotrebljavati materijali kao: staklo, keramika, moderni bakelit ili uglačani hrom.
Grafika[uredi | uredi izvor]
Plakati i korice knjiga su karakterizovani snažnom konturom, jasnim bojama i izražajnim slovima. Dobri primer je špica u filmskom studiju Univerzal (Universal Pictures)- planeta koja se okreće sa sunčevim sistemom i natpisom Univerzal koja se i danas upotrebljava.
Automobilizam[uredi | uredi izvor]
Ar deko je u znatnoj meri uticao na rađanje automobilizma. Tipični su jednostavni oblici automobila sa luksuznim enterijerima sa udobnom naslonjačom ili drvenim oblogama u unutrašnjosti.
Arhitektura[uredi | uredi izvor]
Najbolji predstavnik ovog stila u arhitekturi je slavna zgrada u centru Njujorka Empajer stejt bilding na kojoj se vide glavne karakteristike stila, čvrsto dana linija za razliku od krivih linija secesije i dekorativni enterijer.
Galerija slika[uredi | uredi izvor]
-
Plakat za prve Zimske olimpijske igre
-
Kip Hrista iskupitelja, Rio de Žaneiro, 1926.-'30.
-
Hotel Fermont Pis, Šangaj (1929)
-
Unutrašnji sat u zgradi Gardian, Detroit (1929)
-
Vrata lifta u Krajslerovoj zgradi, Vilijam Van Alen (1927.–'30)
-
Predvorje zgrade Istočne Kolumbije, Los Anđeles (1930)
-
Filips radio (1931)
-
Reljef predvorja Dejli ekspresa, London (1932)
-
Zgrada ministarstva prehrane, Tokio (1936)
-
Bioskop Impero, Asmera, Eritreja (1937)
-
Hotel Delano, Majami (1947)
-
Majakovska postaja moskovskog metroa (1936)
-
Pol Manšip, Prometej, Rokefeler center, Njujork (1937)
-
Namještaj i tepih kasnog art dekoa, Žil Leleu (1930-ih)
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Art Deco” (na jeziku: engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 23. 7. 2017.
- ^ art déco, Hrvatska enciklopedija LZMK, Pristupljeno 23. 7. 2017.
- ^ http://whc.unesco.org/en/news/1688 Sites in Cambodia, China and India added to UNESCO’s World Heritage List], UNESCO, 8. 7. 2017. Preuzeto 23. 7. 2017.
- ^ Renaut, Christophe and Lazé, Christophe, Les Styles de l'architecture et du mobilier (2006), Editions Jean-Paul Gisserot, pages 110–116
- ^ Benton et al. 2003, str. 13–28.
- ^ Benton et al. 2003, str. 16.
- ^ "M. Cunny présente une Note sur un procédé vitro-héliographique applicable aux arts décoratifs", Bulletin de la Société française de photographie, Société française de photographie. Éditeur: Société française de photographie (Paris), 1858, Bibliothèque nationale de France, département Sciences et techniques, 8-V-1012, Bibliothèque nationale de France
- ^ "Enfin, dans les ateliers, on travaille à l'achèvement des objets d'art décoratifs, qui sont très nombreux", Le Figaro, Éditeur: Figaro (Paris), 1869-09-18, no. 260, Bibliothèque nationale de France
- ^ L'Art décoratif à Limoges, La Voix de la province : Revue littéraire, artistique, agricole et commerciale, 1862, (1862/04/01 (N1)-1863/01/01 (N12)), Bibliothèque francophone multimédia de Limoges, 2013-220524, Bibliothèque nationale de France
- ^ Revue des arts décoratifs (Paris), 1880–1902, Bibliothèque nationale de France, département Sciences et techniques, 4-V-1113
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Arwas, Victor (1992). Art Deco. Harry N. Abrams Inc. ISBN 978-0-8109-1926-6.
- Bayer, Patricia (1999). Art Deco Architecture: Design, Decoration and Detail from the Twenties and Thirties. Thames & Hudson. ISBN 978-0-500-28149-9.
- Benton, Charlotte; Benton, Tim; Wood, Ghislaine; Baddeley, Oriana (2003). Art Deco: 1910–1939. Bulfinch. ISBN 978-0-8212-2834-0.
- Blondel, Alain (1999). Tamara de Lempicka: a Catalogue Raisonné 1921–1980. Lausanne: Editions Acatos.
- Breeze, Carla (2003). American Art Deco: Modernistic Architecture and Regionalism. W. W. Norton. ISBN 978-0-393-01970-4.
- Charles, Victoria (2013). Art Déco. Parkstone International. ISBN 978-1-84484-864-5.
- De Morant, Henry (1970). Histoire des arts décoratifs (na jeziku: French). Hachette.
- Ducher, Rpbert (2014). La charactéristique des styles (na jeziku: French). Flammarion. ISBN 978-2-0813-4383-2.
- Duncan, Alastair (1988). Art déco. Thames & Hudson. ISBN 978-2-87811-003-6.
- Duncan, Alastair (2009). Art Deco Complete: The Definitive Guide to the Decorative Arts of the 1920s and 1930s. Abrams. ISBN 978-0-8109-8046-4.
- Gallagher, Fiona (2002). Christie's Art Deco. Pavilion Books. ISBN 978-1-86205-509-4.
- Hillier, Bevis (1968). Art Deco of the 20s and 30s. Studio Vista. ISBN 978-0-289-27788-1.
- Le Corbusier (1996). L'Art Decoratif Aujourd'hui (na jeziku: French). Flammarion. ISBN 978-2-0812-2062-1.
- Long, Christopher (2007). Paul T. Frankl and Modern American Design. Yale University Press. ISBN 978-0-300-12102-5.
- Lucie-Smith, Edward (1996). Art Deco Painting. Phaidon Press. ISBN 978-0-7148-3576-1.
- Ray, Gordon N. (2005). Tansell, G. Thomas, ur. The Art Deco Book in France. Bibliographical Society of The University of Virginia. ISBN 978-1-883631-12-3.
- Lehmann, Niels (2012). Rauhut, Christoph, ur. Modernism London Style. Hirmer. ISBN 978-3-7774-8031-2.
- Morel, Guillaume (2012). Art Déco (na jeziku: French). Éditions Place des Victoires. ISBN 978-2-8099-0701-8.
- Okroyan, Mkrtich (2008—2011). Art Deco Sculpture: From Root to Flourishing (vol.1,2) (na jeziku: ruski). Russian Art Institute. ISBN 978-5-905495-02-1.
- Plum, Giles (2014). Paris architectures de la Belle Epoque (na jeziku: French). Parigramme. ISBN 978-2-84096-800-9.
- Poisson, Michel (2009). 1000 Immeubles et monuments de Paris (na jeziku: French). Parigramme. ISBN 978-2-84096-539-8.
- Savage, Rebecca Binno; Kowalski, Greg (2004). Art Deco in Detroit (Images of America). Arcadia. ISBN 978-0-7385-3228-8.
- Texier, Simon (2012). Paris: Panorama de l'architecture (na jeziku: French). Parigramme. ISBN 978-2-84096-667-8.
- Unes, Wolney (2003). Identidade Art Déco de Goiânia (na jeziku: Portuguese). Ateliê. ISBN 978-85-7480-090-5.
- Vincent, G.K. (2008). A History of Du Cane Court: Land, Architecture, People and Politics. Woodbine Press. ISBN 978-0-9541675-1-6.
- Ward, Mary; Ward, Neville (1978). Home in the Twenties and Thirties. Ian Allan. ISBN 978-0-7110-0785-7.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Art Deco Ireland with pictures and information
- Art deko u Ujedinjenom Kraljevstvu
- Ar deko u Montrealu
- Art Deco Society, Australia's largest Art Deco Society
- Art Deco Society of Washington
- California Art Deco Society
- Chicago landmarks, Art Deco architecture tour
- France -- The Bibliographical Society of the University of Virginia presents Illustrations for The Art Deco Book in France, by Gordon N. Ray, Edited by G. Thomas Tanselle
- Durban Deco Directory: South Africa
- Israel -- Maurice Ascalon's Pal-Bell, The Art Deco industrial design of
- large collection of photographic examples
- Napier, New Zealand Art Deco Trust
- Nebraska State Capitol site
- Sydney Australia, Website with pictures and history of Art Deco Buildings
- Tulsa, Oklahoma Art Deco Heritage
- USA -- Posters from the Works Projects Administration (WPA), Library of Congress
- Western Australia Art Deco Society
- „Art Deco objects in detail”. Victoria and Albert Museum. Pristupljeno 7. 6. 2007.