Bitka za Erzurum
Bitka za Erzurum | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Kavkavskog pohoda u Prvom svetskom ratu | |||||||
Ruski vojnici drže zarobljene turske standardete kod Erzuruma. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Ruska Imperija | Osmansko carstvo | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Nikolaj Judenič | Abdul Kerim Paša | ||||||
Jačina | |||||||
Ruska kavkavska armija: 290.000 pešadije 35.000 konjice 150 kamiona 20 aviona |
Treća armija Osmanskog carstva: 134.000[traži se izvor] | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
1.000 poginulih 4.000 ranjenih |
10.000 poginulih ili ranjenih 5.000 zarobljenih |
Bitka za Erzurum ili Erzumska ofanziva (rus. Эрзурумское сражение; tur. Erzurum Muharebesi) je bila velika zimska ofanziva ruske carske vojske u okviru Kavkavskog pohoda koje je dovela do osvajanja strateški bitnog grada Erzuruma. Osmanske snage su pretrpele niz neuspeha tokom zime koje je dovelo do ubedljive ruske pobede.
Pozadina[uredi | uredi izvor]
Posle poraza kod Sarikamiša Turci su pokušali da se reorganizuju. Nakon genocida nad Jermenima nastao je problem snabdevanje turskih trupa.[1] Trgovina sa Jermenima je bila prekinuta a oni su bili glavni snabdevači Osmanske vojske.[1] Jermenski vojnici su prebačeni u bataljone za prinudni rad i njihovo masakriranje je dodatno pogoršalo problem.[1] Međutim tokom 1915. severni deo ovog fornta je ostao miran.
U isto vreme se završavala Galipoljska operacija što je značilo da će Turci imati više vojnika za nastupajuće borbe. Nikolaj Judenič komandant ruske kavkavske armije je znao za ovo i počeo je da priprema ofanzivu. On je se nadao da će zazeti glavnu tvrđavu Erzuruma. Ovo je bio težak pohod zato što je Erzurum bio zaštićen sa više tvrđava u planinama.[1]
Odnos snaga[uredi | uredi izvor]
Ruske snage[uredi | uredi izvor]
Rusi su imali oko 130.000 pešadinaca, 35.000 konjice; takođe su imali oko 160.000 rezervista, 150 kamiona i 20 aviona.[1]
Osmanske snage[uredi | uredi izvor]
Osmanska vrhovna komanda nije uspela da nadoknadi gubitke iz 1915. U Galipoljskoj operaciji su bili angažovani svi resursi i ljudstvo. Deveti, deseti i jedanaesti korpus nije dobio potrebno pojačanje, pritom su i prva i peta ekspediciona armija bile poslate u Mesopotamski pohod čiji se kraj nije nazirao. Osmanska vrhovna komanda je prepoznala težinu situacije na drugim frontovima i odlučila je da je region od sekundarne važnosti. U januaru 1916. Osmanske snage su imale 126.000 ljudi od toga samo 50.539 vojnika, 74.057 pušaka, 77 mitraljeza i 180 komada artiljerije; takođe vojnici nisu bili u dobrom stanju zbog neuhranjenosti.
Borbe[uredi | uredi izvor]
Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Odbrambene linije[uredi | uredi izvor]
Iako su Rusi imali brojčanu prednost to nije bilo dovoljno pa je iz tog razloga ruski plan bio da naprave proboj u najslabijoj tački odbrambene linije.[2]
10. januara počela je ruska ofanziva i bila je usmerena na XI korpus. Prve borbe su bile kod sela Azkani i planinskog grebena Kara Ugan. Za četiri dana Rusi su napravili proboj i gubici XI korpusa su bili veliki.
Žrtve[uredi | uredi izvor]
Tokom napada na grad Rusi su zarobili oko 9 standardeta, 5.000 ratnih zarobljenika i 327 topova. Turski gubici su bili: 10.000 ubijenih i ranjenih 5.000 ratnih zarobljenika, ukupno su izgubili 17.000 vojnika.[2] ruski gubici su bili: 1.000 poginulih, 4.000 ranjenih i 4.000 promrzlih.[1][2]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Walton, Robert (1984). The Fall of Erzerum. Marshall Cavendish Illustrated Encyclopedia of World War I, vol iv. New York: Marshall Cavendish Corporation. str. 1262—1264. ISBN 978-0-86307-181-2. Pronađeni su suvišni parametri:
|author=
i|last=
(pomoć) - Allen, W.E.D.; Muratoff, Paul (2011). Caucasian Battlefields, A History of Wars on the Turco-Caucasian Border, 1828-1921. Cambridge University Press. str. 351. ISBN 978-0-89839-296-8.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Storming and Capture of Erzurum na sajtu YouTube