Vajmar
Vajmar nem. Weimar | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Nemačka |
Savezna država | Tiringija |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 30. jun 2005 | 64.361 |
— gustina | 763,84 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 50° 59′ 00″ S; 11° 19′ 00″ I / 50.983333° S; 11.316667° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 208,6 m |
Površina | 84,26 km2 |
Ostali podaci | |
Gradonačelnik | Peter Klajn |
Poštanski broj | 99423, 99425, 99427 |
Pozivni broj | 3643, 36453 |
Registarska oznaka | WE |
Veb-sajt | |
www.weimar.de |
Vajmar (nem. Weimar) grad je u Nemačkoj. Nalazi se u saveznoj državi Tiringija (Thüringen), severno od planine Tirinška šuma, istočno od grada Erfurt, i jugozapadno od Halea i Lajpciga. Danas ima oko 65.000 stanovnika.[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Najstariji pomen ovoga grada potiče iz 899. Od 946. do 1364. bio je u grofoviji Vajmar-Orlaminde. Godine 1573. Vajmar je postao glavni grad Vojvodstva Saksen-Vajmar-Ajzenah, koje je 1815. postalo Veliko vojvodstvo, i postojalo sve do 1918.[2]
U drugoj polovini XVIII — početku XIX veka Vajmar postaje veliki centar nemačkog prosvetiteljskog pokreta. U njemu su živeli i stvarali velikani poput Getea, Šilera, i Herdera. Grobovi Getea, Šilera i Ničea, kao i njihove arhive, nalaze se u gradu.
Period u nemačkoj istoriji od 1919–1933. najčešće se naziva Vajmarska Republika, jer je njen ustav ovde napisan, s obzirom da su se u Berlinu tada, 1918, vodile ulične borbe (vidi: Nemačka revolucija).[3]
Vajmar je bio centar umetničkog pokreta Bauhaus. U gradu su danas mnogobrojne galerije, muzeji, Nemačko nacionalno pozorište i dve visoke škole: Bauhaus-Univerzitet i Visoka škola za muziku Franc List.
Tokom Drugog svetskog rata, postojao je koncentracioni logor blizu Vajmara, u Buhenvaldu. Od kraja 30-ih, do 1945, u njemu je bilo zatočeno oko 56.000 logoraša, od kojih je 3000 poginulo.[4]
Trećeg septembra 2004, požar je zahvatio biblioteku vojvotkinje Ane Amalije u Vajmaru. U njoj se čuva 13.000 originalnih stranica Geteovog remek-dela „Faust“, luteranska Biblija iz 1534, i vojvotkinjina kolekcija muzičkih spisa. Od milion knjiga u biblioteci, uništeno je 40-50 hiljada. Biblioteka pripada UNESKO-voj listi nasleđa čovečanstva i jedna je od najstarijih javnih biblioteka u Evropi.
Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]
- Ana Amalija
- Johan Volfgang fon Gete[5]
- Fridrih Šiler
- Johan Gotfrid Herder
- Adam Mickijevič
- Johan Sebastijan Bah
- Hektor Berlioz
- Franc List
- Rihard Štraus
- Rihard Vagner
- Fridrih Niče
- Artur Šopenhauer
- Luka Kranah Stariji
- Luka Kranah Mlađi
- Kaspar David Fridrih
- Vasilj Kandinski
- Paul Kle
- Laslo Moholj-Nađ
- Henri van de Velde
- Valter Gropijus
- Albert Švajcer
- Karl Cajs
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Vajmar”. Putovanja. Pristupljeno 1. 2. 2021.
- ^ „Weimar”. Hellenica World. Pristupljeno 1. 2. 2021.
- ^ „Weimar Republic”. History. Pristupljeno 1. 2. 2021.
- ^ „Stručna poseta Vajmaru i koncentracionom logoru Buhenvald”. Istorija u pokretu. Pristupljeno 1. 2. 2021.
- ^ „Umro Johan Volfgang Gete, slavni nemački pisac – 1832. godine”. Istorija. Pristupljeno 1. 2. 2021.