Većeslav Holjevac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
većeslav holjevac
Većeslav Holjevac
Lični podaci
Datum rođenja(1917-08-22)22. avgust 1917.
Mesto rođenjaKarlovac, Austrougarska
Datum smrti11. jul 1970.(1970-07-11) (52 god.)
Mesto smrtiZagreb, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska armija
1941—1948.
Čingeneral-potpukovnik
Heroj
Narodni heroj od23. jul 1951.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden narodnog oslobođenja Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.

Većeslav Veco Holjevac (Karlovac, 22. avgust 1917Zagreb, 11. jul 1970), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-potpukovnik JNA, društveno-politički radnik Socijalističke Republike Hrvatske i narodni heroj Jugoslavije. U periodu od 1952. do 1963. se nalazio na funkciji gradonačelnika Zagreba, a 1969. godine je razrešen svih dužnosti u CK SK Hrvatske zbog nacionalističkih skretanja. Bio je jedan od glavnih predstavnika nacionalno-demokratske struje u okviru SKH. Zauzimao se za jasnije definisanje hrvatskih nacionalnih interesa.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 22. avgusta 1917. u Karlovcu. Tu je završio šest razreda gimnazije, a zatim se zaposlio kao privatni nameštenik. Tada pristupa revolucionarnom radničkom pokretu. Godine 1939. postaje član Komunističke partije Jugoslavije, a već sledeće, na preporuku Ive Marinkovića, izabran je u Okružni komitet KPH za Karlovac, Kordun i Baniju. Svojim političkim radom stekao je veliku popularnost u Karlovcu. Organizovao je jednu od najuspelijih demonstracija 27. marta 1941. godine u Hrvatskoj.

Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi izvor]

Neposredno posle okupacije, Većeslav radi na organizovanju omladinskih udarnih grupa, koje počinju svoje akcije već krajem aprila 1941. godine. Kao jedan od organizatora ustanka na Kordunu i kao član Vojnog komiteta, učestvuje u nizu akcija za prikupljanje oružja za predstojeću borbu. U julu 1941. odlazi na Kordun, gde je postaje jedan od rukovodilaca ustanka u ovom kraju. S prvom grupom kordunaških partizana izvršio je i prvu borbenu akciju: napad na žandarmerijsku stanicu u Tušilovcu u kojoj je lakše ranjen[2].

U novembru 1941. godine, s vodom dobrovoljaca bivših karlovačkih aktivista, upao je u Karlovac, da iz ruku ustaša izbavi Marijana Čavića. Preobučeni u domobranske uniforme, ušli su predveče u grad i otišli u bolnicu gde se uhapšeni Marijan Čavić nalazio na lečenju. Akcija - koja je snažno odjeknula u Karlovcu i okolini - nije potpuno uspela, pošto su ustaše već ranije Čavića odvele iz bolnice. U toj akciji partizani su ubili dvojicu ustaša i nekoliko italijanskih vojnika i zarobili puškomitraljez. Partizani su imali jednog mrtvog i jednog ranjenog borca, koje neprijatelj nije uspeo da zarobi, jer su ih aktivisti odneli.

Krajem 1941. godine, Većeslav Holjevac je izabran za političkog komesara Grupe NOP odreda za Kordun i Baniju[2]. Posle toga, nalazio se na dužnosti političkog komesara, a kasnije komandanta Druge (zagrebačke) operativne zone. Krajem 1942. godine, postavljen je na dužnost političkog komesara Prvog hrvatskog korpusa, i na toj je dužnosti ostao do kraja rata.

Posleratna karijera[uredi | uredi izvor]

U toku rata učestvovao je u mnogim borbama u Hrvatskoj, Bosni i Sloveniji, a takođe i u završnim operacijama za oslobođenje Istre i Trsta. Posle oslobođenja Zagreba 8. maja, bio je komandant grada, a potom komandant Vojne uprave Jugoslavenske armije u Istri. Godine 1946. bio je šef Vojne misije FNRJ u Berlinu. Na toj dužnosti je ostao do 1948. godine.

Posle demobilizacije, bio je ministar za novooslobođene krajeve, ministar rada u Vladi FNRJ i ministar saobraćaja u Vladi NR Hrvatske. U razdoblju od 1948. do 1952. godine bio je član CK KP Hrvatske, a od 1952. do 1963. je bio predsednik Gradskog narodnog odbora Zagreba (gradonačelnik Zagreba) i član Sekretarijata Gradskog komiteta Saveza komunista Zagreba. U vreme njegovog mandata preko Save je otpočeta gradnja Novog Zagreba.

Zbog podrške „Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog jezika“ 1967, bio je razrešen svih dužnosti iz Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske 1969. godine i penzionisan.[2]

Holjevac je bio i predsednik Matice iseljenika Hrvatske. Autor je dela „Hrvati izvan domovine“ (Zagreb 1968. II izd.) i „Zapisi iz rodnog Zagreba“ (Zagreb 1972.)“. [3]

Umro je u Zagrebu, 11. jula 1970. godine, posle teške bolesti. Sahranjen je u Grobnici narodnih heroja na Zagrebačkom groblju Mirogoj.

Nagrade i odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima je Orden narodnog oslobođenja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 23. jula 1951. godine.

Njegovo ime nosi Avenija Većeslava Holjevca, jedna od važnijih ulica koja spaja Zagreb južno i severno od Save. Na početku Avenije stoji njegov spomenik, rad Stjepana Gračana, podignut 1994. godine. U Novom Zagrebu osnovna škola nosi ime po njemu, a ispred škole se nalazi i njegova bista, rad Ivana Sabolića iz 1972. godine.[4] U rodnom Karlovcu takođe je postavljena njegova bista.

Godine 2008. mu je posthumno dodeljena titula počasnog građanina grada Zagreba 2008. godine.[5]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hrvatska enciklopedija, sv. VIII (O–Pre). Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2006, pp. 614.
  2. ^ a b v Lzmk.hbl.hr: HOLJEVAC, Većeslav
  3. ^ Tekst Ive Mardešića, načelnika Historijskog arhiva CK SK hrvatske, Zagreb u Ensiklopedij1 Jugoslavije JLZ „Miroslav Krleža“ Zagreb 1986. tom 4 pp. 726.
  4. ^ Zagrebački.info: Većeslav Holjevac Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. maj 2015), Pristupljeno 5. 4. 2013.
  5. ^ Počasni građanin Grada Zagreba (1990—danas)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]