Vlaška (Mladenovac)

Koordinate: 44° 29′ 28″ S; 20° 41′ 09″ I / 44.491166° S; 20.685833° I / 44.491166; 20.685833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vlaška
Spomenik ratnicima balkanskih i Prvog svetskog rata (1912—1919)
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
OpštinaMladenovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 2440
Geografske karakteristike
Koordinate44° 29′ 28″ S; 20° 41′ 09″ I / 44.491166° S; 20.685833° I / 44.491166; 20.685833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Vlaška na karti Srbije
Vlaška
Vlaška
Vlaška na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11406
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Vlaška je naselje u Gradskoj opštini Mladenovac u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 2440 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Evo šta kaže predanje o postanku ovoga mesta: „ U potesu kokorinu, koji pripada ataru Vlaške, postojalo je selo Kokorin, iz koga je za vreme Kosovske Bitke otišlo sedamdeset konjanika, koji su tada izginuli. Selo je posle opustelo i bilo pusto 200 godina. Posle Kosovskog Boja, na 200 godina, prvi se doseljavaju tri brata: Vladislav (Vlajko), Mladen i Rajko. Došli su sa Kosova i nastanili se u kraju koji se danas zove Šišmanski Kraj. Vlajko tu ostane i po njemu selo dobije ime. Mladen i Rajko krenu dalje, i Mladen osnuje selo Mladenovac, a Rajko Rajkovac. Ne pamti se kako su se ova braća prezivala i od njih danas nema potomaka.

Posle Vlajka u Vlašku dolazi preci Odžakovića (danas Vujićići). I oni su došli sa Kosova i lutajući ovim krajevima naišu na Vlajkovu kuću i tu se zadrže. U isto vreme su došli i preci Rakića koji su se ranije prezivali Risimovići. I oni starinom od Kosova. Iz istoga kraja i u isto vreme su došli i Pejovići, koji su ranije prezivali Ivkovići. Zatim su dolazile i naseljavale se i ostale porodice.

Za Vlašku imamo najstarije pisane podatke tek od početka 18. veka. Na karti iz doba austrijske vladavine (1718—39. g) uneto je ovo selo kao naseljeno mesto pod imenom Vlaska. Od toga doba se Vlaška češče pominje. U aračkim spiskovima iz 1818. i 1822.g u kneževini Vićentijevoj pominje se selo Vlaška koja je 1818. g. imala 51 i 1822. g. 61 kuću. Godine 1846. Vlaška je pripadala srezu kosmajskom i imala je 85 kuća. Po popisu iz 1921. g. (Državna statistika) Vlaška je imala 369 kuća sa 2370 stanovnika.

Predak današnjih Jankovića, Todor, koji je trgovao „prekom“ (Banat) prvi je u vlašku doveo učitelja Negovana i u jednoj svojoj kućici osnovao školu. Stara škola je služila do 1905. g. kada je podignuta nova škola.. selo je imalo crkvu brvnaru, koja se 1717. g. srušila i tada sagradili novu crkvu. (podaci krajem 1921. godine).[1] [2] Ovde se nalaze crkva Svetih Konstantina i Jelene[3] i OŠ „Bora Lazić” Vlaška.

U selu se 1863. godine rodio Ljubomir Davidović, osnivač i vođa Demokratske stranke od 1919. do smrti 1940. godine. Nakon Prvog svetskog rata i stvaranja Kraljevine SHS, sastavljao je ispred svoje stranke Vladu tri puta (dva puta 1919. i jednom 1924).

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Vlaška živi 2011 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,5 godina (39,8 kod muškaraca i 41,3 kod žena). U naselju ima 793 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,21.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 2.913
1953. 2.941
1961. 2.949
1971. 2.800
1981. 2.808
1991. 2.938 2.757
2002. 2.547 2.697
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[5]
Srbi
  
2.483 97,48%
Romi
  
12 0,47%
Jugosloveni
  
4 0,15%
Makedonci
  
2 0,07%
Hrvati
  
1 0,03%
Rumuni
  
1 0,03%
nepoznato
  
26 1,02%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26. dr. B. M. Drobnjaković:Kosmaj i iz „Letopisa“ opštine sela Vlaške, Br.545.
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Crkva Svetih ravnoapostolnih cara Konstantina i njegove majke Jelene u Vlaškoj kod Mladenovca (Kalenić, broj 2/1990, str. 10-12)” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 21. 12. 2019. g. Pristupljeno 17. 03. 2019. 
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]