Dušan Milutinović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
dušan milutinović
Dušan Milutinović
Lični podaci
Datum rođenja(1920-11-25)25. novembar 1920.
Mesto rođenjaVelje Brdo, kod Podgorice, Kraljevina SHS
Datum smrti15. oktobar 1944.(1944-10-15) (23 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Profesijazemljoradnik
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Činkapetan
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Dušan Milutinović (Velje Brdo, kod Podgorice, 25. novembar 1920Beograd, 15. oktobar 1944) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 25. novembra 1920. u selu Velje Brdo, kod Podgorice. Odrastao je u siromašnoj seljačkoj porodici. Njegov otac Risto je imao osmoro dece — petoro sinova i tri ćerke. U teškim materijalnim uslovima završio je osnovnu školu. Preko dana je morao da pomaže u kućnim poslovima, a uveče je učio i pisao domaće zadatke. Iako je bio odličan đak, zbog teškog materijalnog položaja, nije mogao da nastavi školovanje.[1]

Njegov brat Mašan Milutinović bio je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) od 1936, pa je Dušan od njega i njegovih partijskih drugova, veoma mlad dobio prva saznanja o revolucionarnom radničkom pokretu i učestvovao u raznim akcijama KPJ, čiji je član postao 1941. godine. Nakon okupacije Jugoslavije, 1941. aktivno je učestvovao u pripremi oružanog ustanka. Kada je izbio Trinaestojulski ustanak, zajedno sa dvojicom braće i sestrom, postao je borac Piperskog ustaničkog odreda. Već u prvim borbama iskazao se kao hrabar i snalažljiv borac, pa je bio uzet za kurira Privremene Vrhovne komande Crne Gore.[1]

Kada je početkom 1942. formiran Prvi crnogorski omladinski bataljon, postavljen je za zamenika komandira čete. U ovom bataljonu je postao poznat, zbog svoje hrabrosti, ali i zbog dobrog odnosa prema mladim borcima, koji su bili u njegovoj četi. Njegova hrabrost i izdržljivost posebno su došle do izražaja u zimu 1941/42, u danonoćnim borbama protiv četnika Pavla Đurišića na Sinjajevini, koje su trajale više od meseca dana. Maja 1942. doneta je odluka da se Omladinski bataljon rasformira, pa je Dušan, zajedno sa pedeset mladića i devojaka, ušao u sastav Prve proleterske udarne brigade, odnosno njenog Prvog crnogorskog bataljona. U ovoj brigadi su se još od njenog formiranja nalazili njegova sestra Stanka i brat Mašan.[2]

U prvoj borbi sa Prvom proleterskom brigadom, 3. juna 1942. na Durmitoru, istakao se hrabrošću i zarobio nekoliko četnika. Potom se istakao u borbama na Konjicu, Bugojnu, Duvnu, kao i u višednevnim borbama na Cincaru, gde se istakao kao bombaš. U borbi za Livno, sa svojim odeljenjem je uništio bunker kod tvrđave i zarobio puškomitraljez. Kasnije se istakao i u borbama za Ključ, Jajce, Čičevo, Balinovac, Miljevinu. Isticao se i u borbama tokom Četvrte i Pete neprijateljske ofanzive.[2]

Godine 1944. postavljen je za zamenika komandanta Prvog crnogorskog bataljona Prve proleterske udarne brigade. Bio je slušalac Oficirske škole Vrhovnog štaba NOV i POJ u Drvaru. Kao slušalac ove škole, zatekao se 25. maja 1944. u oslobođenom Drvaru, kada je učestvovao u borbama na slamanju nemačkog vazdušnog desanta i odbrani Vrhovnog štaba, koji se nalazio u pećini. Nakon desanta, vratio se u Prvu proletersku brigadu, sa kojom je u jesen 1944. učestvovao u borbama za oslobođenje zapadne Srbije i Beograda.[2]

Poginuo je u 15. oktobra 1944. u borbama za oslobođenje Beograda, u teškim borbama sa nemačkim snagama na Slaviji.[3][4] Nakon oslobođenja Beograda, sahranjen je na Slaviji, zajedno sa Blažom Popivodom i Dragišom Radovićem, a 1954. njihovi posmrtni ostaci su preneti na Groblje oslobodilaca Beograda 1944.[2]

Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita 27. novembra 1953. proglašen je za narodnog heroja.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Narodni heroji 1 1982, str. 553.
  2. ^ a b v g d Narodni heroji 1 1982, str. 554.
  3. ^ Prvi bataljon 1977, str. 590.
  4. ^ Radanović 2014, str. 170.

Literatura[uredi | uredi izvor]