Egon Savin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Egon Savin
Egon Savin, pozorišni reditelj
Datum rođenja(1955-09-02)2. septembar 1955.(68 god.)
Mesto rođenjaSarajevoFNR Jugoslavija

Egon Savin (Sarajevo, 2. septembar 1955) srpski je i jugoslovenski pozorišni reditelj.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u porodici operskih pevača. Jevrejskog je porekla.[1] Režiju je diplomirao 1979. godine na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu u klasi profesora Dejana Mijača.

Već svojim prvim režijama predstavio se kao jedan od najznačajnijih srpskih i jugoslovenskih reditelja. Radi kao redovni profesor na Katedri za pozorišnu režiju Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Kao profesore iznedrio nekoliko istaknutih pozorišnih reditelja kao što su Ana Đorđević, Ana Tomović, Filip Grinvald, Vladan Đurković.[2]

Iza sebe ima sedamdeset režija raznovrsnog dramskog repertoara, od savremenih domaćih autora, koje je režirao u neformalnim trupama, do svetskih klasika, u najvećim nacionalnim teatrima.[3] Radio je širom bivše Jugoslavije: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Skoplje, Sarajevo, Podgorica, Rijeka, Sombor, Kruševac i Zrenjanin. Predstave Egona Savina su na gostovanjima igrane širom sveta: u Njujorku, Čikagu, Montrealu, Torontu, Parizu, Beču, Nansiju, Milhajmu, Vizbadenu, Cirihu, Tel Avivu, Varšavi, Pragu, Budimpešti, Trstu.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada za režiju „Jurislav Korenić“ MES Sarajevo – 1979.
  • „Zlatni lovor vijenac“ za režiji MES Sarajevo – 1980.
  • „Tri zlatne zvijezde“ za režiju MES Sarajevo – 1981.
  • Nagrada za režiju na Susretu vojvođanskih pozorišta 1987.
  • Sterijina nagrada za režiju 1989.
  • Nagrada za režiju na Pozorišnim svečanostima Mladenovca 1992.
  • Sterijina Nagrada za režiju 1992.
  • Nagrada „Bojan Stupica“ za najbolju režiju 1992/3
  • Statueta sloboda za režiju Pozorišnim svečanostima Mladenovca 1993.
  • Sterijina nagrada za režiju 1993.
  • Zlatna medalja „Jovan Đorđević“ 1997.
  • Sterijina nagrada za režiju 1997.
  • „Ardalion“ za dramatizaciju na Jugoslovenskom pozorišnom festivalu 1999.
  • Sterijina nagrada za adaptaciju 2000.
  • Velika nagrada CNP za režiju 2000.
  • Velika nagrada Gran pri V bijenale scenskog dizajna 2004.
  • „Ardalion“ za najbolju režiju na Jugoslovenskom pozorišnom festivalu 2004.
  • Nagrada za najbolju režiju „Bojan Stupica“ 2004.
  • „Ćuran“ za najbolju režiju na Danima komedije 2005.
  • Sterijina nagrada za adaptaciju 2005.
  • 2005. dobitnik Statuete Joakim Vujić koju dodeljuje Knjaževsko-srpski teatar iz Kragujevca.
  • Aprilska nagrada Grada Beograda 2005.
  • Nagrada za režiju na Susretu vojvođanskih pozorišta 2006.
  • „Ćuran“ za najbolju režiju na Danima komedije 2006.
  • Sterijina nagrada za izuzetne zasluge 2006.
  • Nagrada za režiju Vršačka Jesen 2007.
  • Nagrada za režiju na Susretu vojvođanskih pozorišta 2008.
  • „Ćuran“ za najbolju režiju na Danima komedije 2008.
  • Joakimova Nagrada za režiju JoakimInterFest Kragujevac 2008.
  • Nagrada za najbolju režiju na Međunarodnom festivalu malih scena, Rijeka 2008.
  • Sterijina nagrada za režiju 2008.
  • Joakimova nagrada za režiju i Joakimova nagrada za scenografiju JoakimFest Kragujevac 2009.
  • Nagrada „Dejan Mijač[4]

Odabrana teatrografija[uredi | uredi izvor]

Svetski klasici[uredi | uredi izvor]

  • F. M. Dostojevski „Zločin i kazna“, Bitef Teatar, Beograd ?
  • M. Gorki „Na letovanju“, JDP, Beograd
  • E. Rostan „Sirano od Beržeraka“, Narodno pozorište Beograd
  • I. Gončarov „Oblomov“, CNP Podgorica
  • I. Singer „Demon“, Narodno pozorište Beograd
  • V. Šekspir „Mletački trgovac“, JDP Beograd
  • A. N. Ostrovski, „Šuma“, JDP Beograd
  • Ž. P. Molijer „Tartif“, JDP Beograd
  • F. M. Dostojevski „Ujkin san“, SNP

Savremeni svetski pisci[uredi | uredi izvor]

  • I. Iredinski „Zbogom Judo“ (diplomska predstava)
  • F. V. Krec „Ni riba ni meso“, Kamerni teatar 55 Sarajevo
  • V. Havel „Largo Desolato“, Kamerni teatar 55 Sarajevo
  • S. Šepard „Stanje šoka“, Narodno pozorište Beograd
  • E. Bond „Nigde nikog nemam“, CNP Podgorica
  • E. Puig „Poljubac žene pauka“, Zvezdara teatar Beograd
  • S. Beket „Ne Ja“, PRZ „Nova osećajnost“, Beograd (1981. godine)

Domaći klasici[uredi | uredi izvor]

  • J. Sterija „Laža i paralaža“, SNP Novi Sad
  • J. Sterija „Kir Janja“, Narodno pozorište Beograd
  • A. Popović „Tamna je noć“, Kult teatar Beograd
  • A. Popović „Mrešćenje šarana“, SNP Novi Sad
  • J. Sterija „Pokondirena tikva“, Narodno pozorište Beograd
  • D. Kiš „Elektra“, CNP Podgorica
  • M. Krleža „Gospoda Glembajevi“, SNP Novi Sad
  • J. Gotovac/M. Begović „Ero sa onoga svijeta“, Opera SNP Novi Sad
  • A. Popović „Svinjski otac“, NP Kruševac
  • A. Popović „Smrtonosna motoristika“ Atelje 212
  • B. Nušić „Tako je moralo biti“, JDP Beograd
  • M. Selimović „Derviš i smrt“, Narodno pozorište Beograd

Savremeni domaći pisci[uredi | uredi izvor]

  • D. Kovačević „Sveti Georije ubiva aždahu“, SNP Novi Sad
  • Lj. Simović „Čudo u Šarganu“, SNP Novi Sad
  • Lj. Simović „Putujuće pozorište Šopalović“, SNP Novi Sad
  • R. Pavlović „Šovinistička farsa“, SKC Beograd
  • D. Leskovar „Tri čekića“ SNP Novi Sad
  • S. Kovačević „Novo je doba“ Beogradsko dramsko pozorište Beograd
  • S. Koprivica, „Dugo putovanje u Jevropu“, Beogradsko dramsko pozorište Beograd
  • N. Romčević „Laki komad“, SNP Novi Sad
  • M. Popović „Buba“, Zvezdara teatar Beograd
  • B. Radaković „Kaj sad?“, Beogradsko dramsko pozorište Beograd
  • D. Spasojević „Odumiranje“, Atelje 212 Beograd
  • I. Lalić „Heroj nacije“, NP „Toša Jovanović“ Zrenjanin
  • M. Fehimović „Ćeif“, Beogradsko dramsko pozorište Beograd[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jevrejski pregled (Glasilo Saveza Jevrejskih opština Srbije); Saša Ristić; Ja sam, u stvari, neostvareni pisac; stranica 7; broj 7-8, jul / avgust 2009.
  2. ^ „Egon Savin”. Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu. Arhivirano iz originala 23. 01. 2018. g. Pristupljeno 23. 1. 2018. 
  3. ^ „Egon Savin”. Novosti. Pristupljeno 23. 1. 2018. 
  4. ^ Golubović-Trebješanin, Borka. „Egon Savin dobitnik priznanja „Dejan Mijač. Politika Online. Pristupljeno 2023-05-30. 
  5. ^ „Zvaničan sajt Fakultet dramskih umetnosti”. Egon Savin. Arhivirano iz originala 23. 01. 2018. g. Pristupljeno 23. 1. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]