Žarko Trpković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Žarko Trpković
Dr Žarko Trpković
Lični podaci
Datum rođenja(1874-01-16)16. januar 1874.
Mesto rođenjaZaječar, Kneževina Srbija
Datum smrti1946.(1946-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (71/72 god.)
Mesto smrtiBeograd, FNRJ
Vojna karijera
Služba19001934
Čin Sanitetski brigadni general
Učešće u ratovimaPrvi balkanski rat
Drugi balkanski rat
Prvi svetski rat
OdlikovanjaOrden Svetog Save
Orden Karađorđeve zvezde
Orden Jugoslovenske krune
Zlatna medalja za revnosnu službu

Žarko Trpković (Zaječar, 16. januar 1874Beograd, 1946) bio je srpski lekar, učesnik Balkanskih i Prvog svetskog rata, sanitetski brigadni general, upravnik Vojno sanitetske škole i upravnik Glavne vojne bolnice od 1933 do 1934. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Žarko Trpković rođen je u Zaječaru 16. januara 1874. godine.[1] Osnovnu školu završava u Zaječaru. Nakon završene srednje škole 1893. godine kao državni pitomac odlazi u Grac na studije medicine.[2] Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Gracu 1900. godine. Po povratku sa studija u Srbiju stupio je u vojnu službu i 23. jula 1900. godine dobio čin sanitetskog poručnika.[3]

Specijalizacija u Moskvi[uredi | uredi izvor]

Kako je u tom periodu vojni sanitet srpske vojske imao mali broj školovanih specijalista, dr Mihailo Mika Marković poslao je Žarka Trpkovića kao državnog pitomca na specijalizaciju kod čuvenog profesora hirurga okuliste Krjukova u Moskvu.[4]

Povratak u Srbiju[uredi | uredi izvor]

Po povratku sa specijalizacije Trpković postaje lekar vojne akademije 11. oktobra 1902. godine.[5] Krajem novembra 1902. godine u dunavskoj stalnoj vojnoj bolnici otvoreno je odeljenje za očne bolesti gde je glavni lekar bio Žarko Trpković.[6]

Na godišnjem skupu oficira beogradskog garnizona, koji je održan 30. decembra 1903. godine, izabran je za člana Upravnog odbora Oficirskog doma i Beogradu za 1904. godinu.[7] Krajem marta meseca 1904. godine unapređen je u čin kapetana II klase,[8] a nedugo zatim postavljen je za trupnog lekara 6. pešadijskog puka. Nakon godinu dana, 9. marta 1905. godine postavljen je za trupnog lekara VIII pešadijskog puka i upravnika ambulante beogradske tvrđave.[9] Unapređen je 29. juna 1907. godine u kapetana I klase.[10] Šef odeljenja za očne bolesti opšte vojne bolnice u Beogradu postaje 3. maja 1909. godine.[11] Početkom 1910. godine Žarko Trpković unapređen je u čin majora.[12]

Balkanski ratovi i Prvi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Za vreme Balkanskih ratova 1912. i 1913. godine kao sanitetski major bio je komandir Dunavske bolničke čete.[1]

Za vreme Prvog svetskog rata od 1914. do 1918. godine bio je referent saniteta Dunavske divizijske oblasti. Na zahtev srpske vlade poslanik u Petrogradu, dr Miroslav Spalajković organizuje nekoliko grupa ruskih lekara, medicinara i milosrdnih sestara koje šalje dunavskim putem preko Renija i Prahova u Niš, odakle su raspoređivani po vojnim bolnicama. U Nišu je osnovana tzv. Rusko-srpska gradska lekarska pomoć smeštena u zgradi osnovne škole kod Saborne crkve u kojoj su danonoćno dežurali i pružali pomoć potpukovnik dr Žarko Trpković i pet mladih lekara i medicinara, kao i ruski lekari dobrovoljci.[13]

Napredovanje u karijeri[uredi | uredi izvor]

Početkom maja 1920. godine postavljen je za stalnog člana Vojno–sanitetskog komiteta,[14] a nedugo zatim i za šefa očnog odeljenja stalne vojne bolnice I armijske oblasti.[1] Pored redovne dužnosti postavljen je za upravnika Vojno-sanitetske škole 22. jula 1922. godine.[15] Na mestu upravnika bio je do 24. oktobra 1925. godine.[16]

Kralj Aleksandar I Karađorđević je na na predlog Ministra vojske i mornarice Dušana P. Trifunovića unapredio Žarka Trpkovića u čin brigadnog generala 1. decembra 1925. godine.[17] Žarko Trpković bio je član lekarske komisije 1929. godine za prijem pitomaca na Vojnu akademiju.[18] Sem njega članovi komisije bili su: dr Jordan Stajić, general Josif Kostić, dr Sava Popović, pukovnik Jovan Ristić i general Đorđe Protić.

Početkom juna, tačnije 6. juna 1930. godine postavljen je za šefa očnog odeljenja Glavne vojne bolnice u Beogradu.[19]

Upravnik Glavne vojne bolnice[uredi | uredi izvor]

Kralj Aleksandar I Karađorđević, a na predlog Ministra Vojske i Mornarice Dragomira Ž. Stojanovića, postavlja 28. marta 1933. godine Žarka Trpkovića za upravnika Glavne vojne bolnice u Beogradu, i da vrši i dužnost šefa očnog odeljenja iste bolnice.[20]

Glavna vojna bolnica u Beogradu otvorena je 6. jula 1930. godine. Bolnice je imala 780 postelja. Za prvog upravnika Glavne vojne bolnice postavljen je sanitetski general dr Sava Popović.

Sanitetski brigadni general dr Žarko Trpković, na ovom položaju ostaje do 19. jula 1934. godine, kada je razrešen dužnosti upravnika Glavne vojne bolnice.[21]

Žarko Trpković odlazi u penziju 27. avgusta 1934. godine.[22]

U više navrata bio je član regrutne komisije, član ispitne komisije za čin aktivnog sanitetskog majora od 1921 do 1925. godine. Bio je redovan član sanitetskog komiteta, stalni član Sanitetsko-Veterinarskog komiteta. Predsednik ispitne komisije I Armijske oblasti za niže činove u sanitetskoj i veterinarskj struci bio je 1926/27 i 1928/29. Žarko Trpković bio je predsednik ispitne komisije za čin aktivnog i rezernog sanitetskog kapetana od 1930. do 1933. godine.

Za dugu i savesnu službu odlikovan brojnim visokim domaćim i stranim odlikovanjima.

Žarko Trpković preminuo je 1946. godine u Beogradu u 72. godini života.[1]

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  1. Trpković Ž., Kritike na „Tablice za ispitivanje vida” od dr Nešića, Srpski arhiv za celokupno lekarstvo : časopis Srpskog lekarskog društva, godina XIII (1907), sveska 5. str. 245.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Bjelajac 2004, str. 295.
  2. ^ Stanojević V., Četvrt veka mirnodopskog rada. U Stanojević V., Istorija srpskog vojnog saniteta; Naše ratno sanitetsko iskustvo, Beograd : V. Stanojević, 1925 (Beograd : Zlatibor). str. 155.
  3. ^ Službeni vojni list, godina XX, vanredni broj, Beograd, 23. jul 1900. godine. str. 613-614.
  4. ^ Stanojević V., Četvrt veka mirnodopskog rada. U Stanojević V., Istorija srpskog vojnog saniteta; Naše ratno sanitetsko iskustvo, Beograd : V. Stanojević, 1925 (Beograd : Zlatibor). str. 177.
  5. ^ Službeni vojni list, godina XXII, broj 41, Beograd, 20. oktobar 1902. godine. str. 919-920.
  6. ^ Službeni vojni list, godina XXII, broj 47, Beograd, 1. decembar 1902. godine. str. 871-874.
  7. ^ Službeni vojni list, godina XXIV, broj 5, Beograd, 4. februar 1904. godine. str. 871-874.
  8. ^ Službeni vojni list, godina XXIV, broj 2, Beograd, 28. mart 1904. godine. str. 221-222.
  9. ^ Službeni vojni list, godina XXV, broj 2, Beograd, 13. mart 1905. godine. str. 221-222.
  10. ^ Službeni vojni list, godina XXVII, broj 21, Beograd, 29. jun 1907. godine. str. 437-438.
  11. ^ Službeni vojni list, godina XXIX, broj 21, Beograd, 6. maj 1909. godine. str. 395-396.
  12. ^ Službeni vojni list, godina XXX, broj 1, Beograd, 9. januar 1910. godine. str. 5-6.
  13. ^ Nedok A., Ruska sanitetska pomoć Srbiji u njenim oslobodilačkim i odbrambenim ratovima XIX i ranog XX veka (1804–1917. godine), Vojnosanitetski pregled : Časopis lekara i farmaceuta Jugoslovenske narodne armije, godište 66 (2009), broj 7. str. 594.
  14. ^ Službeni vojni list, godina 39, broj 23, Beograd, 5. jun 1920. godine. str. 863-864.
  15. ^ Službeni vojni list, godina 41, broj 32, Beograd, 3. avgust 1922. godine. str. 1457-1458.
  16. ^ Službeni vojni list, godina 44, broj 51, Beograd, 14. novembar 1925. godine. str. 1823-1824.
  17. ^ Službeni vojni list, godina 44, broj 54, Beograd, 1. decembar 1925. godine. str. 1945-1946.
  18. ^ Prijem pitomaca na Vojnu akademiju, Vreme, godine IX, broj 2765, Beograd, 6. septembar 1929 godine. str. 4.
  19. ^ Službeni vojni list, godina 49, broj 23, Beograd, 6. jun 1930. godine. str. 1163-1164.
  20. ^ Službeni vojni list, godina 52, broj 12, Beograd, 1. april 1933. godine. str. 431-432.
  21. ^ Službeni vojni list, godina 53, broj 28, Beograd, 21. jul 1934. godine. str. 1149-1150.
  22. ^ Službeni vojni list, godina 53, broj 34, Beograd, 1. septembar 1934. godine. str. 1137-1138.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bjelajac, Mile S. (2004). Generali i admirali Kraljevine Jugoslavije 1918—1941. Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd. ISBN 978-86-7005-039-6. 
  • Nedok A., Popović B., Todorović V., Srpski vojni sanitet u Prvom svetskom ratu, Beograd : Medija centar "Odbrana", 2014. (Beograd : Vojna štamparija)
  • Nedok A., Popović B., Srpski vojni sanitet 1914—1915. godine, Beograd : Ministarstvo odbrane Republike Srbije, Uprava za vojno zdravstvo : Akademija medicinskih nauka Srpskog lekarskog društva, 2010. (Beograd : Vojna štamparija)
  • Nedok A., Dimitrijević B., Srpski vojni sanitet u 1916. godini, Beograd : Akademija medicinskih nauka Srpskog lekarskog društva, 2007. (Beograd : "Filip Višnjić")

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]