Komijska prašuma

Komijska prašuma
Komijska prašuma
Svetska baština Uneska
Zvanično ime	Komijske prašume
Mesto	Ural, Komija, Rusija
Koordinate	63° 37′ 33″ N 58° 57′ 9″ E / 63.62583° S; 58.95250° I
Površina	2.645.800 ha (10.215 sq mi)
Uključuje	Jugid-va (Bistra voda) nacionalni park; Pečoro-Iličskij rezervat prirode; Jakša šumski okrug;
Kriterijum	Prirodna: Prirodno dobro:
Referenca	719
Upis	1995 (19. sednica)
Veb-sajt	http://www.vfk.komi.com
	Lokacija Komijske prašume Lokacija Komijske prašume

Komijske prašume (ruski: Devstvennыe lesa Komi) je najveća evropska prašuma (32,800 km²). Nalazi se na severnom delu Urala u ruskoj republici Komi. God. 1995, upisana je na UNESKO-v Spisak mesta Svetske baštine u Evropi kao najveće područje tajge, tundre i močvarnih tresetišta s rekama i prirodnim jezerima, na kojima uspevaju uglavnom četinari, ali i vrbe i breze.

Zaštićeno područje odgovara ruskim zaštićenim područjima prirodnog rezervata Pečora-Iljič (Pečoro-Ilыčskiй zapovednik) i nacionalnog parka Jugid-va (Юgыd va), najvećeg u Rusiji i Evropi (18.917 km²).

Najzastupljenije drveće su Sibirska smreka (Picea obovata), Sibirska jela (Abies sibirica) i Sibirski ariš (Larix sibirica). Fauna uključuje više od 200 vrsta ptica i mnoge vrste retkih riba, dok su najzastupljeniji sisari: irvas (Rangifer tarandus), samur (Martes zibellina), Evropski vizon (Mustela lutreola) i zec (Lepus europaeus).

Odmah po upisu na spisak Svetske baštine zaustavljena je seča koju je izvodila francuska firma HUET, ali uprkos zaštiti još uvek traje bespravna seča i uništavanje okoline koju čine tragači zlata. Vlada republike Komi, uprkos zabrani, podupire eksploataciju izvora zlata i pokušava pomeriti granice zaštićenog područja kako bi severne delove parka Jugid-va, gde se nalaze nalazišta, isključili iz zaštićenog područja, što je nedavno odbio Vrhovni sud^[5].

Geografija[uredi | uredi izvor]

Devičanske šume Komi pripadaju ekoregionu tajge Uralskih planina.^[6]^[7] Dominantne vrste drveća su sibirska smrča,^[8]^[9]^[10] sibirska jela^[11]^[12] i sibirski ariš,^[13]^[14] dok su najistaknutiji sisari irvasi, samur, nerc i zec.

Lokacija odgovara ruskom rezervatu prirode Pečora-Ilič i nacionalnom parku Jugid Va. Njegov status lokacije svetske baštine priznat je 1995. godine, što ga čini prvim prirodnim mestom svetske baštine u zemlji. Ovo priznanje je lokaciji donelo dodatna finansijska sredstva iz inostranstva i spasilo ga od neposredne seče od strane francuske kompanije (HUET Holding). Međutim, pretnje očuvanju i dalje ostaju, posebno nelegalna seča šuma i iskopavanje zlata. Nalazišta zlata u severnom delu Nacionalnog parka Jugid-Va trebalo je da budu iskopana pre 1995. godine.

Opasnosti[uredi | uredi izvor]

Uprkos tome što je ovo područje priznato kao mesto svetske baštine, inicijative vađenja zlata aktivno se vode od strane šefa republike i Ministarstva prirode Komija.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Sosnogorsk, Republika Komija^[15]
Pečoro-Iličskij rezervat prirode^[16]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ "Clear future for the 'Clear Water', or how Yugyd Va National Park is to develop" Krasnoye Znamya (a local newspaper), 15 March 2006, No. 40.
^ Alexander Nikolaevich Shuvalov (Aleksandr Nikolaevič Šuvalov), "Pechora's White Nights" (BELЫE NOČI PEČORЫ) (A guidebook). Moscow, Profizdat, 1991.
^ Pečorskie voloka (Pechora Portages) in Brockhaus and Efron Encyclopedic Dictionary
^ Pechora-Ilych Nature Reserve
^ Izveštaj ruskog Greenpeace-a Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. februar 2011) Posećeno 7. februara 2011. (rus.)
^ Ural Mountains Arhivirano 29 april 2015 na sajtu Wayback Machine, Encyclopædia Britannica on-line
^ Russian Regional Economic and Business Atlas. International Business Publications. avgust 2013. str. 42. ISBN 9781577510291. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^ Farjon, A. (2013). „Picea obovata”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2013: e.T42331A2973177. doi:10.2305/IUCN.UK.2013-1.RLTS.T42331A2973177.en . Pristupljeno 19. 11. 2021. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^ Christopher J. Earle. „Picea obovata Ledeb. 1833”. Gymnosperm Database. Pristupljeno 10. 12. 2014. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^ Konstantin V. Krutovskii; Fritz Bergmann (1995). „Introgressive hybridization and phylogenetic relationships between Norway, Picea abies (L.) Karst., and Siberian, P. obovata Ledeb., spruce species studied by isozyme loci”. Heredity. 74 (5): 464—480. doi:10.1038/hdy.1995.67 .
^ Katsuki, T.; Rushforth, K.; Zhang, D. (2011). „Abies sibirica”. The IUCN Red List of Threatened Species. IUCN. 2011: e.T42299A10681312. doi:10.2305/IUCN.UK.2011-2.RLTS.T42299A10681312.en. Pristupljeno 10. 1. 2018. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^ Morozova, T. I.; Vasilyeva, L. N. (2003). „Ascomycetous fungi of Siberia. I. Delphinella balsameae - the causal agent of the shoot blight of Siberian fir.” (PDF). Mikologiya i Fitopatologiya (na jeziku: ruski). 37 (1): 59—61. ISSN 0026-3648.
^ Farjon, A. (2013). „Larix sibirica”. The IUCN Red List of Threatened Species. IUCN. 2013: e.T42317A2971987. doi:10.2305/IUCN.UK.2013-1.RLTS.T42317A2971987.en. Pristupljeno 12. 12. 2017. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^ „Larix sibirica Ledeb.”. Plants of the World Online. Board of Trustees of the Royal Botanic Gardens, Kew. 2017. Pristupljeno 11. 4. 2021. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^ "Clear future for the 'Clear Water', or how Yugyd Va National Park is to develop" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. februar 2012) Krasnoye Znamya (a local newspaper), 15 March 2006, No. 40.
^ „Map of Ecoregions 2017” (na jeziku: engleski). Resolve, using WWF data. Pristupljeno 14. 9. 2019. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Kottek, M., J. Grieser, C. Beck, B. Rudolf, and F. Rubel, 2006. „World Map of Koppen-Geiger Climate Classification Updated” (PDF) (na jeziku: engleski). Gebrüder Borntraeger 2006. Pristupljeno 14. 9. 2019.
„Dataset - Koppen climate classifications” (na jeziku: engleski). World Bank. Pristupljeno 14. 9. 2019. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
Aleksandr V. Chalyshev, "Nutrient composition of milk from domesticated taiga moose during the lactation period", Alces, 01-JAN-2002
Nelly A. Moyseenko, "Components of red blood in young moose", Alces Supplement 2: pp. 93-97 (2002)
T.I. Kochan, "Seasonal Adaptation of Metabolism and Energy in the Pechora Taiga Moose Alces alces" [Journal of Evolutionary Biochemistry and Physiology],

Volume 37, Number 3 / May, 2001

Wilkinson, Paul F. (1972). „Oomingmak: A Model for Man-Animal Relationships in Prehistory”. Current Anthropology. 13 (1): 23—44. JSTOR 2741071. S2CID 143803920. doi:10.1086/201247.
Robbins, Charles T.; Robbins, Barbara L. (1979). „Fetal and Neonatal Growth Patterns and Maternal Reproductive Effort in Ungulates and Subungulates”. The American Naturalist. 114 (1): 101—116. JSTOR 2460291. S2CID 84537447. doi:10.1086/283456.
Vladimir Golovner (Vladimir GOLOVNER) "Primaeval forest, White nights, Dwarfed birches: Second Inter-Regional Schoolchildren's Expedition to the Northern Urals" (Les pervobыtnый, nočь belaя, bereza ugnetennaя: Vtoraя mežregionalьnaя эkologičeskaя эkspediciя školьnikov na Severnый Ural) Arhivirano 2007-09-28 na sajtu Wayback Machine. Uchitelskaya Gazeta (Učitelьskaя gazeta), 07-Oct-2003
Gosudarstvennый Sovet Respubliki Komi. Zakon №13-RZ ot 6 marta 2006 g. «Ob administrativno-territorialьnom ustroйstve Respubliki Komi», v red. Zakona №171-RZ ot 26 dekabrя 2014 g. «Ob uprazdnenii naselёnnogo punkta Verhnяя Sedka, raspoložennogo na territorii Priluzskogo raйona Respubliki Komi, i vnesenii v svяzi s эtim izmeneniй v nekotorыe Zakonы Respubliki Komi». Vstupil v silu so dnя oficialьnogo opublikovaniя. Opublikovan: "Respublika", №44, 16 marta 2006 g. (State Council of the Komi Republic. Law #13-RZ of March 6, 2006 On the Administrative-Territorial Structure of the Komi Republic, as amended by the Law #171-RZ of December 26, 2014 On Abolishing the Inhabited Locality of Verkhnyaya Sedka Located on the Territory of Priluzsky District of the Komi Republic, and on Amending Various Laws of the Komi Republic Accordingly. Effective as of the official publication date.).
Gosudarstvennый Sovet Respubliki Komi. Zakon №11-RZ ot 5 marta 2005 g. «O territorialьnoй organizacii mestnogo samoupravleniя v Respublike Komi», v red. Zakona №171-RZ ot 26 dekabrя 2014 g. «Ob uprazdnenii naselёnnogo punkta Verhnяя Sedka, raspoložennogo na territorii Priluzskogo raйona Respubliki Komi, i vnesenii v svяzi s эtim izmeneniй v nekotorыe Zakonы Respubliki Komi». Vstupil v silu 1 aprelя 2005 g.. Opublikovan: "Respublika", №44–45, 17 marta 2005 g. (State Council of the Komi Republic. Law #11-RZ of March 5, 2005 On the Territorial Organization of the Local Self-Government in the Komi Republic, as amended by the Law #171-RZ of December 26, 2014 On Abolishing the Inhabited Locality of Verkhnyaya Sedka Located on the Territory of Priluzsky District of the Komi Republic, and on Amending Various Laws of the Komi Republic Accordingly. Effective as of April 1, 2005.).
„UCI World Cup Classics” (PDF). UCI. Pristupljeno 2008-02-28.
Geological Society of London (1894). The Quarterly journal of the Geological Society of London. The Society. str. 53.
Murchison, Roderick Impey; de Verneuil, Edouard; Keyserling, Alexander (1845). The Geology of Russia in Europe and the Ural Mountains. John Murray.
„Climbing the highest mountains of the Nether-Polar Ural ::: Ural Expedition & Tours”. welcome-ural.ru.
Embleton, Clifford (2016). Geomorphology of Europe. Macmillan Education UK. str. 404. ISBN 9781349173464.
Brown, D. and Echtler, H. (2005). „The Urals”. Ur.: Selley, R. C.; Cocks, L. R. M. and Plimer, I. R. Encyclopedia of Geology. 2. Elsevier. str. 86—95. ISBN 978-0126363807.
Cocks, L. R. M. and Torsvik, T. H. (2006). „European geography in a global context from the Vendian to the end of the Palaeozoic”. Ur.: Gee, D. G. and Stephenson, R. A. European Lithosphere Dynamics (PDF). 32. Geological Society of London. str. 83—95. ISBN 978-1862392120. Arhivirano iz originala (PDF) 2009-07-31. g.
Puchkov, V. N. (2009). „The evolution of the Uralian orogen”. Geological Society, London, Special Publications. 327 (1): 161—195. Bibcode:2009GSLSP.327..161P. S2CID 129439058. doi:10.1144/SP327.9.
Brown, D.; Juhlin, C.; Ayala, C.; Tryggvason, A.; Bea, F.; Alvarez-Marron, J.; Carbonell, R.; Seward, D.; Glasmacher, U.; Puchkov, V.; Perez-Estaun, sexbombA. (2008). „Mountain building processes during continent–continent collision in the Uralides”. Earth-Science Reviews. 89 (3–4): 177. Bibcode:2008ESRv...89..177B. doi:10.1016/j.earscirev.2008.05.001.
Leech, M. L. (2001). „Arrested orogenic development: Eclogitization, delamination, and tectonic collapse” (PDF). Earth and Planetary Science Letters. 185 (1–2): 149—159. Bibcode:2001E&PSL.185..149L. doi:10.1016/S0012-821X(00)00374-5. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 4. 2021. g. Pristupljeno 28. 8. 2015. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
Scarrow, J. H.; Ayala, C.; Kimbell, G. S. (2002). „Insights into orogenesis: Getting to the root of a continent-ocean-continent collision, Southern Urals, Russia” (PDF). Journal of the Geological Society. 159 (6): 659. Bibcode:2002JGSoc.159..659S. S2CID 17694777. doi:10.1144/0016-764901-147. Arhivirano (PDF) iz originala 17. 6. 2012. g. Pristupljeno 28. 8. 2015. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
„Ural (geografič.) (Ural (geographical))”. Great Soviet Encyclopedia. Arhivirano iz originala 9. 4. 2022. g. Pristupljeno 22. 6. 2020. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

Spoljašne veze[uredi | uredi izvor]

Komijske prašume na Fondacija zaštite svetske baštine
UNEP-WCMC svetska baština Komijske prašume
Pechora-Ilych Nature Reserve
Pechora-Ilych National Biosphere Nature Reserve
D.V. Zhitnev (D.V.Žitenev), M.M. Serebryanny (M.M.Serebrяnnый) "Research Activities in Pechora Ilych Nature Reserve. World's First Experimental Moose Farm". (Naučnaя deяtelьnostь v Pečoro-Ilыčskom zapovednike. Pervaя v mire opыtnaя loseferma) (1988)
Pechora Ilych Reserve "moose farm", a recent trip report
T.Lecomte, "La réintroduction de l'Elan (Alces alces) dans les zones humides: Un projet dans le cadre du développement durable des zones humides éfavorisées" (Nov-1998)
E.P. Knorre. "Change in the behavior of moose with age during the domestication", Le Naturaliste Canadien, volume 101 (1974), No. 1-2, p. 371-377.

[1] "Clear future for the 'Clear Water', or how Yugyd Va National Park is to develop" Krasnoye Znamya (a local newspaper), 15 March 2006, No. 40.

[2] Alexander Nikolaevich Shuvalov (Aleksandr Nikolaevič Šuvalov), "Pechora's White Nights" (BELЫE NOČI PEČORЫ) (A guidebook). Moscow, Profizdat, 1991.

[3] Pečorskie voloka (Pechora Portages) in Brockhaus and Efron Encyclopedic Dictionary

[4] Pechora-Ilych Nature Reserve

[5] Izveštaj ruskog Greenpeace-a Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. februar 2011) Posećeno 7. februara 2011. (rus.)

[brit-6] Ural Mountains Arhivirano 29 april 2015 na sajtu Wayback Machine, Encyclopædia Britannica on-line

[7] Russian Regional Economic and Business Atlas. International Business Publications. avgust 2013. str. 42. ISBN 9781577510291. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

[Picea_obovata-8] Farjon, A. (2013). „Picea obovata”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2013: e.T42331A2973177. doi:10.2305/IUCN.UK.2013-1.RLTS.T42331A2973177.en . Pristupljeno 19. 11. 2021. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

[9] Christopher J. Earle. „Picea obovata Ledeb. 1833”. Gymnosperm Database. Pristupljeno 10. 12. 2014. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

[10] Konstantin V. Krutovskii; Fritz Bergmann (1995). „Introgressive hybridization and phylogenetic relationships between Norway, Picea abies (L.) Karst., and Siberian, P. obovata Ledeb., spruce species studied by isozyme loci”. Heredity. 74 (5): 464—480. doi:10.1038/hdy.1995.67 .

[Abies_sibirica-11] Katsuki, T.; Rushforth, K.; Zhang, D. (2011). „Abies sibirica”. The IUCN Red List of Threatened Species. IUCN. 2011: e.T42299A10681312. doi:10.2305/IUCN.UK.2011-2.RLTS.T42299A10681312.en. Pristupljeno 10. 1. 2018. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

[Ascomycetous_fungi_of_Siberia-12] Morozova, T. I.; Vasilyeva, L. N. (2003). „Ascomycetous fungi of Siberia. I. Delphinella balsameae - the causal agent of the shoot blight of Siberian fir.” (PDF). Mikologiya i Fitopatologiya (na jeziku: ruski). 37 (1): 59—61. ISSN 0026-3648.

[Larix_sibirica-13] Farjon, A. (2013). „Larix sibirica”. The IUCN Red List of Threatened Species. IUCN. 2013: e.T42317A2971987. doi:10.2305/IUCN.UK.2013-1.RLTS.T42317A2971987.en. Pristupljeno 12. 12. 2017. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

[262455-1-14] „Larix sibirica Ledeb.”. Plants of the World Online. Board of Trustees of the Royal Botanic Gardens, Kew. 2017. Pristupljeno 11. 4. 2021. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

[15] "Clear future for the 'Clear Water', or how Yugyd Va National Park is to develop" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. februar 2012) Krasnoye Znamya (a local newspaper), 15 March 2006, No. 40.

[ecomap-16] „Map of Ecoregions 2017” (na jeziku: engleski). Resolve, using WWF data. Pristupljeno 14. 9. 2019. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

p r u Svetska baština u Rusiji
Evropski deo	Istorijski i arheološki kompleks Bolgara Citadela, stari grad i tvrđava u Derbentu Ferapontov manastir Istorijski centar grada Jaroslavlja Zapadni Kavkaz (Kavkaski rezervat biosfere) Kazanjski kremlj Voznesenjska crkva u Kolomenskom Komijska prašuma Kiške drvene crkve na jezeru Onjega Kurska prevlaka¹⁾ Moskovski kremlj i Crveni trg Novodevični manastir u Moskvi Istorijski spomenici Novgoroda i okoline Istorijski centar Sankt Peterburga i okolni spomenici Solovecki manastir Struveov geodetski luk ²⁾ Trojice-Sergijeva lavra Beli spomenici Vladimir-Suzdalja
Azijski deo	Zlatne Altajske planine Bajkalsko jezero Vulkani Kamčatke Putoranski plato Sihot-Alinjski rezervat biosfere Stupovi Lene Ubsunurski basen ³⁾ Rezervat prirode Daurski Rezervat prirode Vrangelovo ostrvo
¹⁾ Zajednička Svetska baština Litvanije i Rusije ²⁾ Zajednička Svetska baština deset zemalja (Norveška, Švedska, Finska, Estonija, Letonija, Litvanija, Rusija, Belorusija, Ukrajina, Moldavija) ³⁾ Zajednička Svetska baština Mongolije i Rusije