Luteranstvo
Deo serije o hrišćanstvu |
Hrišćanstvo |
---|
Portal Hrišćanstvo |
Luteranstvo ili luteranizam je deo zapadnog hrišćanstva koje se zasniva na učenju reformiste iz 16. veka Martina Lutera. Luterovi pokušaji reforme teologije i crkvene prakse doveli su do protestantske reformacije. Reakcije vlasti i crkve na širenje Luterovih ideja (95 teza) Evropom dovele su do verskih ratova i podele hrišćanstva. Za razliku od reformatorskih crkvi poput kalvinista, luterani i dalje praktikuju mnoge sakramente i liturgijsku praksu iz pre-reformatorskih crkvi.
Naziv „luteranac“ je prvi put u pogrdnom smislu upotrebio Johan Ek tokom debate jula 1519.[1] Ek i drugi rimokatolici su sledili uobičajenu praksu da se jeres naziva po svom vođi, tako da su svi pobornici teologije Martina Lutera označeni kao luteranci.[2] Sam Martin Luter je odbacivao ovaj naziv i svoj reformatorski pokret je nazivao „jevanđeoski“ (grč. ευαγγελιον - dobre vesti, jevanđelje).[1] Luteranci su i sami počeli da koriste ovaj naziv sredinom 16. veka da bi se razlikovali od ostalih reformističkih grupa (filipisti, kalvinisti). Teolozi sa Univerziteta u Vitenbergu su 1597. upotrebili za svoju crkvu naziv „luteranska“.[2]
Veronauka[uredi | uredi izvor]
Luteranska veronauka detaljno je izložena u „Knjizi saglasja“ (Concordia). Luteranci veruju u Sveto Trojstvo i bogočovečiju prirodu Isusa Hrista raspetog na krstu, koji se spustio u ad, vaskrsao i vazneo se na nebo, da posle kraja sveta sudi živima i mrtvima. Važno mesto u doktrini zauzima koncepcija prvobitnog greha, koji može biti otkupljen isključivo dejstvom božje blagodati (lat. Sola Gratia), koja je izražena u veri (lat. Sola Fide). Stoga spasenje nije u praćenju crkvenih zapovesti, nego u verovanju. Oproštaj grehova daje samo božja milost (lat. Sola Gratia). Glava crkve je Isus Hristos (lat. Solus Christus), a ne neki ovozemaljaki posrednik. Iako poriču ulogu slobodne volje u spasenju, luterani na poriču slobodnu volju u svetovnom životu, i ne veruju u dvojaku predestinaciju već u jednojaku predestinaciju. Glavni kriterijum ispravnosti vere je Biblija (lat. Sola Scriptura). Dopunska svedočanstva su predanja crkvenih otaca i drugi tradicionalni izvori, ne uvek luteranski, ali uvek uz opasku da su oni samo onoliko istiniti koliko su u saglasju sa Biblijom. Isti takav kritički pristup primenjuje se na sve teološke izvore, uključujući samoga Lutera, čije se delo poštuje, ali nema kultno značenje.
Luteranci priznaju dve svete tajne: krštenje i pričešće, doduše luterani su istorijski prihvatali i treću svetu tajnu tj. sakrament ispovesti i absolucije.Posredstvom krštenja ljudi postaju hrišćani. Oni se pričešćem učvršćuju u veri. Specifičnost luteranskog pričešća među crkvama zapadnog obreda je to što se vinom pričešćuju svi vernici, a ne samo sveštenici. To je u vezi sa crkvenim stavom da su sveštenici samo propovednici (pastori) u svojoj zajednici, i da se ničim ne razlikuju od običnih vernika. Luteranska crkva smatra da ima kontinuitet od apostolskih vremena. Ovo nasleđe se ne shvata kao direktno, kao na primer u pravoslavlju, već pre u duhovnom smislu.
Obožavanje svetaca i ikona nije primereno božjoj zapovedi: „Ne imaj drugih bogova“, takođe oni nisu ikonoborci. Marija se poštuje kao Isusova majka, ali se ne slavi. Smatra se da celibat nije Isusovo pravilo, stoga se ne primenjuje.
Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Luteranske crkve širom sveta okupljaju preko 80 miliona vernika. Od toga ih u Nemačkoj ima 25,6 miliona, 19 miliona u Skandinaviji, 8,5 miliona u Kanadi i SAD. To je dominantna religija u: Švedskoj, Norveškoj, Danskoj, Finskoj, Islandu, Estoniji i Letoniji. Namibija je jedina neevropska većinski luteranska zemlja. Značajne luteranske zajednice postoje još u: Brazilu, Etiopiji, Indoneziji, Madagaskaru i Tanzaniji.
Status tradicionalne verske zajednice u Srbiji imaju: Slovačka evangelička crkva augzburške veroispovesti u Srbiji (bogoslužbeni jezici: slovački, nemački i (po potrebi) srpski) koja je i najbrojnija protestantska crkva ili zajednica u Srbiji, kao i Evangelička hrišćanska crkva (bogoslužbeni jezik: mađarski).
Istorija[uredi | uredi izvor]
Luteranizam ima svoje korene u radu Martina Lutera, koji je nastojao da reformiše Zapadnu crkvu na ono što je smatrao biblijskom osnovom.[3][4]
Širenje u severnoj Evropi[uredi | uredi izvor]
Luteranizam se proširio kroz čitavu Skandinaviju tokom 16. veka, kada su monarsi Danske—Norveške (zemlje koja je takođe upravljala Islandom i Farskim ostrvima) i monarh Švedske (koji je takođe vladao Finskom) usvojili luteranizam. Kroz baltičko-nemačku i švedsku vladavinu, luteranstvo se proširilo i na Estoniju i Letoniju.
Od 1520, regularne[5] luteranske službe su održavane u Kopenhagenu. Tokom vladavine Frederika I (1523–33), Danska—Norveška je zvanično ostala katolička. Iako je Frederik u početku obećao da će progoniti luterane, ubrzo je usvojio politiku zaštite luteranskih propovednika i reformatora, najznačajniji od kojih je bio Hans Tausen.[6]
Tokom Frederikove vladavine, luteranizam je značajno napredovao u Danskoj. Na otvorenom sastanku u Kopenhagenu kome je prisustvovao kralj 1536. godine, ljudi su uzvikivali; „Mi ćemo stajati uz sveto Evanđelje i više ne želimo takve biskupe”.[5]:p. 195 Frederikov sin Kristijan je bio otvoreno luteran, što je onemogućilo njegov izbor na tron nakon smrti njegovog oca. Međutim, nakon pobede u građanskom ratu koji je usledio, on je postao 1537. godine Kristijan III i pospešio je reformaciju u Danskoj—Norveškoj.
Ustav po kojem se danska norveška crkva, prema crkvenim pravilima, rukovodi je bio „Čista reč Boga, koji je zakon i evanđelje”.[5]:p. 202 U njemu se ne pominje[5] Augzburška konfesija. Sveštenici su morali da[5] dovoljno dobro razumeju Sveto pismo da bi propovedali i objašnjavali Evanđelje i Poslanice svojoj kongregaciji.
Mladi su podučavani[5] iz Luterovog malog katekizma, dostupnog na danskom od 1532. Oni su učeni da očekuju na kraju života:[5] „oproštaj njihovih grehova”, „da budu smatrani pravednim”, i „večnom životu”. Instrukcije su i dalje slične.[7]
Srbija[uredi | uredi izvor]
Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Luterani su u Beogradu imali crkvu u ul. Vuka Karadžića, kod zgrade Akademije - izgrađena je 1860. a poslednja služba je održana 1. avgusta 1937. Odatle su se preselili u Birčaninovu 30.[8]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Espín, Orlando O. & Nickoloff, James B. An introductory dictionary of theology and religious studies. Collegeville, Minnesota: Liturgical Press. str. 796.
- ^ a b Fahlbusch, Erwin, and Bromiley, Geoffrey William. The Encyclopedia of Christianity, Volume 3. Grand Rapids, Michigan: Eerdmans, 2003. pp. 362.
- ^ „Bethany Lutheran Ministries - Home”. Bethany Lutheran Ministries. Arhivirano iz originala 18. 01. 2012. g. Pristupljeno 5. 03. 2015.
- ^ Lutherans, Biblehistory.com
- ^ a b v g d đ e Rohmann, J. L (1836). Historisk fremstilling af reformationens indførelse i Danmark. Pristupljeno 5. 03. 2015.
- ^ Chapter 12: The Reformation In Germany And Scandinavia Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. februar 2015), Renaissance and Reformation by William Gilbert.
- ^ „Danmarks og Norges Kirke-Ritual (Kirkeritualet)”. retsinformation.dk. Pristupljeno 5. 03. 2015.
- ^ "Vreme", 2. avgust 1937
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Rohmann, J. L (1836). Historisk fremstilling af reformationens indførelse i Danmark. Pristupljeno 5. 03. 2015.
- Espín, Orlando O. & Nickoloff, James B. An introductory dictionary of theology and religious studies. Collegeville, Minnesota: Liturgical Press. str. 796.
- ALC Historical Perspective: Nervig, Casper B. Christian Truth and Religious Delusions, Minneapolis: Augsburg Publishing House, 1941.
- Arand, Charles P, and Robert Kolb, eds. The Lutheran Confessions: History and Theology of the Book of Concord (2012)
- Bodensieck, Julius, ed. The encyclopedia of the Lutheran Church (3 vol 1965) vol 1 and 3 online free
- Brauer, James Leonard and Fred L. Precht, eds. Lutheran Worship: History and Practice (1993)
- CLC Perspective: Concerning Church Fellowship: A Statement of Principle. Eau Claire, WI: CLC Book House. 1996.
- Confessional & Historical Perspective: Günther Gassmann & Scott Hendrix. . Fortress Introduction to the Lutheran Confessions. Minneapolis: Fortress Press. 1999. ISBN 978-0-8006-3162-8..
- European Lutheran perspective: Elert, Werner. The Structure of Lutheranism: the Theology and Philosophy of Life of Lutheranism, Especially in the Sixteenth and Seventeenth Centuries, trans. by Walter A. Hansen. Saint Louis, Mo.: Concordia Publishing House, 1962. N.B.: Trans. of Morphologie des Luthertums, vol. 1 of which was published in 1931 at Munich by C.H. Beck'sche Verlagsbuchhandlung, 1931, vol. 2 in German appearing in 1932; the t.p. of this English-language ed. states "Volume One", but there has been no publication, as part of this English ed., of vol. 2.
- Fellowship of Lutheran Congregations Perspective: What True Lutherans Teach. Oak Parks, Ill.: E.L.C. Tract Center, [199?]. 11 p. N.B.: There is no personal author or specific committee credited with this brochure.
- General Council Historical Perspective: Krauth, Charles Porterfield (1875). The Conservative Reformation and Its Theology: As Represented in the Augsburg Confession, and in the History and Theology of the Evangelical Lutheran Church (2nd izd.). Philadelphia: J. P. Lippincott. str. 840. ISBN 978-0-7586-0994-6.
- Granquist, Mark. Lutherans in America: A New History (2015)
- LCA Historical Perspective: Braaten, Carl E. (1983). Principles of Lutheran Theology. Philadelphia: Fortress Press. ISBN 978-0-8006-1689-2.
- LCA Historical Worship Perspective: Reed, Luther D. The Lutheran Liturgy: a Study [especially] of the Common Service of the Lutheran Church in America. Philadelphia, Penn.: Muhlenberg Press, 1947. N.B.: This study also includes some coverage of other Lutheran liturgical services, especially of Matins and Vespers.
- LCMS Perspective: Pieper, Franz (1950—1957). Christian Dogmatics. Saint Louis, MO: Concordia Publishing House. str. 3 Volumes. ISBN 978-0-570-06714-6.
- LCMS Perspective: Engelder, Theodore E.W. (1934). Popular Symbolics: The Doctrines of the Churches of Christendom and Of Other Religious Bodies Examined in the Light of Scripture. Saint Louis, MO: Concordia Publishing House. str. 526.
- LCMS Perspective: Brief Statement of the Doctrinal Position of the Missouri Synod (1932). Saint Louis, Mo.: Concordia Publishing House.
- LCMS Perspective: Graebner, Augustus Lawrence (1910). Outlines Of Doctrinal Theology. Saint Louis, MO: Concordia Publishing House. str. 250. ISBN 978-0-524-04891-7. Arhivirano iz originala 9. 7. 2006. g.
- LCMS Perspective: Kretzschmar, Karl (198?). What Lutherans Teach. St. Louis, Mo.: Concordia Tract Mission.
- LCMS Perspective: Neuhaus, Richard John (1969). The Lutherans (in "Ecumenical Series"). New York: Paulist Press. N.B.: At the time of the publication of this document, Neuhaus was still a Lutheran pastor, of the Lutheran Church–Missouri Synod.
- LCR Perspective: McLaughlin, Wallace H. (1963). We All Believe in One True God: A Summary of Biblical Doctrine. Midland, Michigan: Cross of Christ Press.
- Meyer, Carl S. Moving Frontiers: Readings in the History of the Lutheran Church Missouri Synod (1986)
- Neo-Lutheran Historical Perspective: Schmid, Heinrich Friedrich Ferdinand (1876). The Doctrinal Theology of the Evangelical Lutheran Church. Philadelphia: Lutheran Publication Society. ISBN 978-0-7905-8877-3.
- Norwegian Synod Historical Perspective: Monson, Ingvar Grøthe (1915). The Difference: A Popular Guide to Denominational History and Doctrine. Saint Louis, MO: Concordia Publishing House.
- Roeber, A. G. Palatines, Liberty, and Property: German Lutherans in Colonial British America (1998)
- Slovak Synod Historical Perspective: Richter, V. W. (1913). Why Should a Lutheran Not Join Any Sectarian Church?. Streator, Illinois: Svedok Publishing House.
- WELS Perspective: Lange, Lyle W. (2006). God So Loved the World: A Study of Christian Doctrine. Northwestern Publishing House. ISBN 978-0-8100-1744-3.
- Comparison of about 50 Lutheran church bodies in America: Brug, John F. (2009). WELS & Other Lutherans (2nd izd.). Northwestern Publishing House. ISBN 978-0-8100-0543-3.
- Comparison of Catholic, Lutheran, and Protestant doctrine: Jackson, Gregory L. (2007). Catholic, Lutheran, Protestant: A Doctrinal Comparison of Three Christian Confessions. Glendale, Arizona: Martin Chemnitz Press.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Moldehnke, Edward F. "Was ist denn eigentlich ein Lutheraner?" Evangelish-Lutherisches Gemeinde-Blatt. Vol. 1, nos. 8–10 (1866). Trans. Nathaniel J. Biebert. "So What Actually Is a Lutheran?" Studium Excitare. Issue #12 (2010).
- „Lutherans”. Collier's New Encyclopedia. 1921.
- A historical study of the Laestadian Lutheran Church, the SRK, and Conservative Laestadianism