Pređi na sadržaj

Мунгос ракојед

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mungos rakojed
(Urva urva)
Dve jedinke sa taksidermijom na izložbi u Prirodnjačkom zoološkom muzeju u Kuenmingu, Kina.
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Animalia
Tip:
Chordata
Podtip:
Vertebrata
Klasa:
Mammalia
Nadred:
Laurasiatheria
Red:
Carnivora
Podred:
Feliformia
(nerangirano):
Aeluroidea
Infrared:
Viverroidea
Natporodica:
Herpestoidea
Porodica:
Herpestidae
Potporodica:
Herpestinae
Rod:
Urva
Vrsta:
U. urva

Brian Houghton Hodgson, 1836
Binomno ime
Urva urva
( Hodgson, 1836)
Podvrste[2]
  • U. u. urva (Hodgson, 1836)
  • U. u. annamensis (Bechthold, 1936)
  • U. u. formosanus (Bechthold, 1936)
  • U. u. sinensis (Bechthold, 1936)
Rasprostranjenost vrste
Sinonimi
  • Gulo urva Hodgson, 1836[3]
  • Urva cancrivora [4]Hodgson, 1837[5]
  • Mesobema cancrivora: Hodgson, 1844[6]
  • Herpertes urva: Anderson, 1878[7]
  • Urva hanensis[4] Matschie, 1908[8]
  • Mungos urva: Aoki, 1913[9]
  • Herpestes cancrivora: Howell, 1929[10]
  • Herpestes urva annamensis Bechthold, 1936[11]
  • Herpestes urva formosanus Bechthold, 1936[11]
  • Herpestes urva sinensis Bechthold, 1936[11]

Mungos rakojed (lat. Urva urva)[12][13] je vrsta sisara iz reda zveri i porodice mungosi (Herpestidae), pripada rodu Urva široko rasprostranjena u Aziji. Dostiže dužinu od približno 50 centimetara bez repa, sa telesnom masom koja može da dostigne do 4 kilograma. Verovatno vodi 24-časovni način života, iako se njegova glavna aktivnost javlja ujutru i uveče. Hrani se uglavnom beskičmenjacima i malim kičmenjacima, koje lovi u blizini vodenih staništa. Zbog širokog geografskog rasprostranjenja, sposobnosti da naseli različite ekosisteme i stabilne populacione brojnosti, ova vrsta trenutno ne se smatra za ugroženu.

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Vrstu je prvi put opisao u skladu sa pravilima binomne nomenklature 1836. godine britanski prirodnjak Brajan Hoton Hodžson, dajući joj ime Gulo urva na osnovu primerka koji potiče iz centralnog Nepala,[3] iako je u Engleskoj bilo nekoliko primeraka koje je doneo general Tomas Hardvik oko 1824. godine.[14] Autor je naveo „centralne i severne regione“ Nepala kao tipski lokalitet holotipa. Reprezentativni uzorak predstavljao je zreo mužjak, čiji su fizički ostaci uključivali kožu (BMNH 43.1.12.33) i lobanju (BMNH 45.1.8.54).[15] Uz nominativnu podvrstu, identifikovane su dodatne tri podvrste;[16][17] koje su karakterisane po razlikama u morfologiji i pigmentaciji lobanje.[14] Taksonomska analiza je izvršena u prošlosti, što ostavlja prostor za neizvesnost u vezi sa distinkcijom podvrsta, ukazujući na potrebu za detaljnom taksonomskom revizijom.[17] Osnovne taksonomske informacije o podvrstama (izuzev nominativne) su prikazane u sledećoj tabeli:

Podvrsta Originalno ime Autor i godina opisa Tipski lokalitet Holotip
U. u. annamensis Herpestes urva annamensis Bechthold, 1936 Fukvok, Vijetnam[4] Odrasla ženka (koža i lobanja) (BMNH 28.7.1.42)
U. u. formosanus Herpestes urva formosanus Bechthold, 1936 Formoza[4] Odrasla ženka (koža i lobanja) (ZMB 21171)
U. u. sinensis Herpestes urva sinensis Bechthold, 1936 Guangdung, južna Kina.[4] Odrasli mužjak (koža i lobanja) (ZMB 36597)

Filogenska analiza koja su obavili Patou i saradnici 2009. godine - koristeći sekvence mitohondrijske i nuklearne DNK - potvrdila su predpostavku da je Urva brachyura sestrinski takson Urva, što je već bilo predloženo na osnovu anatomskih i hromozomskih karakteristika. Obe ove vrste pripadaju grani koja obuhvata azijske mungose iz roda Urva. Evolucioni put U. brachyura–U. urva odvojio se od ostalih azijskih članova ovog roda verovatno u kasnom miocenu, pre približno 11-8 miliona godina.[18]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

  • Urva i urva: nepalski naziv Arva za mungosa koji se hrani rakovima. [19]
  • cancrivora: lat. cancer, canceris „rak”; -vorus „-žder”, od vorare „prožderati”.[20]
  • annamensis: Anam, francuski protektorat, Francuska Indokina (sada centralni Vijetnam)[20]
  • formosanus: Formoza (port. Formosa), nekadašnji naziv za Tajvan[20]
  • sinensis: novolat. Sinensis „kineski”, od Sina „Kina”, od starolatinskog. Sinae „kineski”, od grč. Σιναι Sinai „kineski”. Takođe često korigovan na toponim chinensis i sinicus[20]

Raspotranjenost[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta se javlja u Bangladešu, jugoistočnoj Kini[21], Laosu[22], Maleziji[23], Mjanmaru, Nepalu, severoistočnoj Indiji, Tajvanu, Tajlandu, Vijetnamu i Kambodži.[14][2][1] Ova vrsta obitava u različitim ekosistemima, uključujući zimzelena i listopadna šumska staništa, kao i plantaže, preferirajući prostor u blizini vode.[14][24] Često se može naći u poljima pirinča i drugim agrarnim oblastima, a ponekad i u okolini ljudskih naselja i industrijskih zona.[25] Urva se retko nalazi na visokim planinskim visinama, ali su u Indiji zabeleženi primerci na nadmorskim visinama od 1.650 do 2.000 metara,[1] ukazujući na to da ova vrsta u nekim regionima preferira brdovite i planinske oblasti.[14] U Indiji je zabeležen u Asamu i Arunačal Pradešu.[26][27] U Bangladešu je zabeležen na istočnim šumovitim brdima u oblastima Silhet i Čitagong.[28] U Mjanmaru je zabeležen na planini Bumpa Bum na nadmorskoj visini do 930 metara, u dolini Hukavng, nacionalnom parku Pegu i ostalim parkovima tokom istraživanja između 2001. i 2003. godine.[24] U Kini je tokom istraživanja između 1997. i 2005. godine zabeleženo prisustvo mungosa rakojeda u suptropskoj šumi i krečnjacima u provincijama Guangsi, Guangdung i Hajnan.[29]

Rasprostranjenost varira u zavisnosti od podvrste:[17]

Opis[uredi | uredi izvor]

Lobanja i zub mungosa rakojeda označeni pod A i D
Ilustracija Herpestes urva

Mungos rakojed je relativno velika vrsta mungosa, sa dužinom tela 44–55,8 centimetara, rep je dužine 26,5–34 centimetara, uši od 2,9–3,5 cm, stopala 9–10,9 cm. Dostiže težinu od približno 3–4 kilograma,[14][16][30] pri čemu su mužjaci veći i teži od ženki.[28] Boja krzna je čelično siva, smeđa ili crnkasta, na trbuhu svetlija. Ima gustu dlake sa belom mrljom na vrhu glave,[14] brada mu je bela, a grlo sivo. Dlaka na vrhu je prilično duga (oko 4-5 cm na leđima). Rep je relativno kratak sa belim ili žućkastim vrhom. Ima vitku glava sa malim ušima. Brada i grlo su beli. Zašiljena bela pruga se prostiže od ugla usta do ramena. Kratki udovi su braon ili crne boje, koji se završavaju kratkim, jakim kandžama. Tabani su skoro potpuno dlakavi.[30] Sa obe strane anusa nalaze se dve analne žlezde veličine trešnje. Iz ovih žlezda oslobađa sekret neprijatnog mirisa.[28] Masa mozga mungosa rakojeda dugog 50,7 cm i težine 2,36 kg iznosi približno 20,91 grama.[31] Njegova zubna formula se sastoji od 40 zuba: [14][16]

Genetika[uredi | uredi izvor]

Kariotip je 2n = 35/36.[32]

Ponašanje[uredi | uredi izvor]

Ponašanje ove vrste je malo istraženo. Mungos rakojed najverovatnije funkcioniše po principu 24-časovnog ciklusa aktivnosti,[24] sa najvećom aktivnošću u jutrarnjim i večernjim satima.[14][33] Ova vrsta obično živi u grupama od oko četiri životinje i koristi jazbine u zemlji ili pukotine stena kao stanište.[14] Mungosi rakojedi su sposobni da plivaju i rone, a njihov period razmnožavanja još uvek nije potpuno istražen. Mužjaci koji su uhvaćeni u martu i aprilu imaju relativno velike testise, što može ukaživati na činjenicu da je to period razmnožavanja. Trudnoća kod ženki traje između 50 i 63 dana, a po okončanju tog perioda rađa se 2-4 mladunca. Ishrana ovog mungosa uključuje male sisare, gmizavce, ribe, insekte, rakove i mekušce koje love na ivici potoka. Koristeći svoje udove, mogu izvaditi rakove i puževe iz pukotina stena ili ispod kamenja, a može i da kopa u zemlji.[14] Tačan sastav ishrane varira u zavisnosti od ekosistema koji naseljava − mungosi koji žive pored potoka hrane se prvenstveno insektima i rakovima, dok u ishrani mungosa koji žive pored bara dominiraju vodozemci.[34][28] Uprkos njihovom uobičajenom nazivu, njihova ishrana se sastoji ne samo od rakova, već i od bilo čega drugog što mogu da ulove, uključujući ribe, puževe, žabe, glodare, ptice, gmizavce i insekte.[25] U zatočeništvu, ove životinje mogu živeti do 12-13 godina.[35][36]

Važnost za ljude[uredi | uredi izvor]

Zbog svoje kratkovidnosti i velike žilavosti, ovoj životinji je lako prići.[14] Autohtoni stanovnici Tajvana love ovog sisara, a njegovo meso jedu sirovo.[37] Kaputi napravljeni od kože ovih životinja se obično prodaju na pijacama u Kini.[38] U Kambodži, blizu granice sa Tajlandom, živi mungosi rakojedi se prodaju kao kućni ljubimci,[39] ponekad su hvaljeni kao „dobri hvatači pacova“.[14] Kožom i mesom se trguje u provinciji Junan na granici sa Vijetnamom.[40]

Paraziti i bolesti[uredi | uredi izvor]

Pojedinci mungosa rakojeda, uhvaćeni na lokalitetu na Tajvanu, pokazali su znakove infekcije nematodom Pulmostrongylus herpestis u kardiopulmonarnom sistemu.[41] Detektovana je i prisutnost jaja i crva nematoda iz roda Capillaria.[42] U kontrolisanim laboratorijskim uslovima, ova vrsta može biti eksperimentalno inficirana nematodom Angiostrongylus cantonensis.[43] Novootkrivena vrsta grinja, Herpetacarus pagumae, identifikovana je na mungosu rakojedu i na himalajskom cibetu (Paguma larvata).[44] Osim toga, mungos je identifikovan kao nosilac za spirohete Laptospira maru i Laptospira mozdok, patogene koji su u stanju da izazovu bolest poznatu kao leptospiroza.[45]


Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Na Crvenom spisku ugroženih vrsta IUCN Međunarodne unije za zaštitu prirode, Urva urva je klasifikovana kao LC ( najmanje zabrinjavajuće).[1] Ova vrsta je obuhvaćena Vašingtonskim sporazumom o zaštiti vrsta (prilog III)[46] i zakonski je zaštićen u Kini, Tajlandu, Mjanmaru i Maleziji.[47] Populacija mungosa rakojeda ostaje stabilna, što je rezultat njihove široke geografske rasprostranjenosti i sposobnosti da kolonizuju raznovrsne ekosisteme. Ova vrsta se trenutno ne smatra u opasnosti od izumiranja. Ipak, aktivnosti kao što su lov za mesom i kožom, kao i slučajno uhvati u zamke, mogu dovesti do smanjenja lokalne populacija mungosa rakojeda.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Choudhury, A.; Timmins, R.; Chutipong, W.; Duckworth, J. W.; Mudappa, D.; Willcox, D. H. A. (2015). „Herpestes urva”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2015. doi:10.2305/IUCN.UK.2015-4.RLTS.T41618A45208308.en Slobodan pristup. Pristupljeno 24. 12. 2019. 
  2. ^ a b Wozencraft, W.C. (2005). „Order Carnivora”. Ur.: Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 569—570. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494. 
  3. ^ a b Hodgson B.H. (1836). Synoptical description of sundry new animals, enumerated in the catalogue of Nipalese mammals. Journal of the Asiatic Society of Bengal. 5 (na jeziku: engleski). str. 238. 
  4. ^ a b v g d J.S. Zijlstra. „Home” (na jeziku: engleski). Hesperomys project. Pristupljeno 2024-06-04. 
  5. ^ Hodgson B.H. (1837). On a new genus of the Plantigrades. Journal of the Asiatic Society of Bengal (na jeziku: engleski). 6. str. 561. 
  6. ^ B.H. Hodgson (1844). Classified Catalogue of Mammals of Nepal, (corrected to end of first printed in 1832.). Calcutta Journal of Natural History (na jeziku: engleski). 4. str. 288. 
  7. ^ J. Anderson (1878). Anatomical and zoological researches: comprising an account of the zoological results of the two expeditions to western Yunnan in 1868 and 1875; and a monograph of the two cetacean genera, Platanista and Orcella (na jeziku: engleski). 1. London: B. Quaritch. str. 189. 
  8. ^ W. Filchner; P. Matschie (1908). Wissenschaftliche Ergebnisse der Expedition Filchner nach China und Tibet (na jeziku: nemački). Berlin: E.S. Mittler & Sohn. str. 190. 
  9. ^ B. Aoki (1913). A Hand-List of Japanese and Formosan Mammals. Annotationes Zoologicae Japonenses (na jeziku: engleski). 8. str. 316. 
  10. ^ A.B. Howell (1929). Mammals from China in the collections of the United States National Museum. Proceedings of the United States National Museum (na jeziku: engleski). 75. str. 31. 
  11. ^ a b v Bechthold B. (1936). Einige neue Unterarten asiatischer Herpestiden. Zeitschrift für Säugetierkunde (na jeziku: nemački). 11. str. 149–153. 
  12. ^ Włodzimierz Cichocki, Agnieszka Ważna, Jan Cichocki, Ewa Rajska, Artur Jasiński, Wiesław Bogdanowicz (2015). Polskie nazewnictwo ssaków świata. Warszawa: Muzeum i Instytut Zoologii PAN. str. 145. ISBN 978-83-88147-15-9. 
  13. ^ „Rozporządzenie Komisji (WE) nr 318/2008 z dnia 31 marca 2008 r. zmieniające rozporządzenie Rady (WE) nr 338/97 w sprawie ochrony gatunków dzikiej fauny i flory w drodze regulacji handlu nimi”. EUR-Lex. Pristupljeno 2024-06-04. 
  14. ^ a b v g d đ e ž z i j k l Van Rompaey = H. (2001). The Crab-eating mongoose, Herpestes urva. Small Carnivore Conservation (na jeziku: engleski). 25. str. 12–17. Arhivirano iz originala 29. 07. 2020. g. Pristupljeno 04. 06. 2024. 
  15. ^ O. Thomas (1917—1918). A selection of lectotypes of Indian mammals, from the co-types described by Hodgson, Gray, Elliot and others. The journal of the Bombay Natural History Society (na jeziku: engleski). 25. str. 370. 
  16. ^ a b v D.E. Wilson & R.A. Mittermeier (redaktorzy); J.S. Gilchrist, A.P. Jennings, G. Veron, & P. Cavallini (koordynator) (2009). Handbook of the Mammals of the World (na jeziku: engleski). 1. Barcelona: Lynx Edicions. str. 311–312. ISBN 978-84-96553-49-1. 
  17. ^ a b v C.J. Burgin, D.E. Wilson, R.A. Mittermeier, A.B. Rylands, T.E. Lacher & W. Sechrest (2020). Illustrated Checklist of the Mammals of the World (na jeziku: engleski). 2. Barcelona: Lynx Edicions. str. 418. ISBN 978-84-16728-35-0. 
  18. ^ Marie-Lilith Patou, Patricia A. Mclenachan, Craig G. Morley, Arnaud Couloux, Andrew P. Jennings, Géraldine Veron (2009). Molecular phylogeny of the Herpestidae (Mammalia, Carnivora) with a special emphasis on the Asian Herpestes. Molecular Phylogenetics and Evolution (na jeziku: engleski). 53. str. 69–80. doi:10.1016/j.ympev.2009.05.038. 
  19. ^ T.S. Palmer (1904). Index Generum Mammalium: a List of the Genera and Families of Mammals. North American Fauna (na jeziku: engleski). 23. str. 703. 
  20. ^ a b v g The Key to Scientific Names, J.A. Jobling (red.), [w:] Birds of the World, S.M. Billerman et al. (red.), Cornell Lab of Ornithology, Ithaca (ang.).
  21. ^ Wang H. Fuller (2001). Notes on the ecology of sympatric small carnivores in southeastern China. Mammalian Biology (na jeziku: engleski). 66. str. 251–255. 
  22. ^ Duckworth J. W. (1997). Small carnivores in Laos: a status review with notes on ecology, behaviour and conservation (PDF). Small Carnivore Conservation (na jeziku: engleski). 16. str. 1–21. Arhivirano iz originala 29. 01. 2015. g. Pristupljeno 04. 06. 2024. 
  23. ^ D. Mark Ryan, W. M. Shariff (2008). New locality records of the Crab-eating Mongoose Herpestes urva in Peninsular Malaysia as revealed by camera-trapping. Small Carnivore Conservation (na jeziku: engleski). 39. str. 25–28. Arhivirano iz originala 28. 12. 2021. g. Pristupljeno 04. 06. 2024. 
  24. ^ a b v Than Zaw; Saw Htun; Saw Htoo Tha Po; Myint Maung; Lynam, A. J.; Kyaw Thinn Latt; Duckworth, J. W. (2008). „Status and distribution of small carnivores in Myanmar”. Small Carnivore Conservation (38): 2—28. 
  25. ^ a b Thapa, S. (2013). „Observations of Crab-eating Mongoose Herpestes urva in eastern Nepal”. Small Carnivore Conservation. 49: 31—33. 
  26. ^ Choudhury, A. (1997). „The distribution and status of small carnivores (mustelids, viverrids, and herpestids) in Assam, India”. Small Carnivore Conservation (16): 25—26. 
  27. ^ Choudhury, A. (1997). „Small carnivores (mustelids, viverrids, herpestids, and one ailurid) in Arunachal Pradesh, India”. Small Carnivore Conservation (17): 7—9. 
  28. ^ a b v g Van Rompaey, H. (2001). „The Crab-eating mongoose, Herpestes urva”. Small Carnivore Conservation (25): 12—17. 
  29. ^ Lau, M. W. N.; Fellowes, J. R.; Chan, B. P. L. (2010). „Carnivores (Mammalia: Carnivora) in South China: a status review with notes on the commercial trade”. Mammal Review. 40 (42): 247—292. doi:10.1111/j.1365-2907.2010.00163.x. 
  30. ^ a b „Herpestes urva - The crab-eating Mungoose” (na jeziku: engleski). Indian Biodiversity Information System - Mammals. Arhivirano iz originala 03. 07. 2013. g. Pristupljeno 04. 06. 2024. 
  31. ^ John L. Gittleman (1986). Carnivore brain size, behavioral ecology, and phylogeny. Journal of Mammalogy (na jeziku: engleski). 67. str. 23–36. 
  32. ^ Chromosomal changes in vertebrate evolution. Proceedings of the Royal Society of London, Series B (na jeziku: engleski). 199. 1977. str. 377–397. PMID 22865. doi:10.1098/rspb.1977.0148. 
  33. ^ Corbett G. B.; Hill J. E. (1992). Mammals of the Indo-Malayan Region: A Systematic Review (na jeziku: engleski). Oxford, UK: Oxford University Press. ISBN 978-0198546931. 
  34. ^ Chuang Shun'an, Lee Lingling (1997). Food habits of three carnivore species (Viverricula indica, Herpestes urva, and Melogale moschata) in Fushan Forest, northern Taiwan. Journal of Zoology (na jeziku: engleski). 243. str. 71–79. doi:10.1111/j.1469-7998.1997.tb05757.x. 
  35. ^ Acharjyo L. N.; Mohapatra R. (1972). Longevity ot two species of Indian mongooses in captivity. Journal of the Bombay Natural History Society (na jeziku: engleski). 73. str. 522–523. 
  36. ^ Jones M. L. (1982). Longevity on captive mammals (na jeziku: engleski). 52. Zoologischer Garten N. F. str. 113–128. 
  37. ^ Fan P. C.; Chung W. C.; Soh C. T.; Kosman L. C. (1992). Eating habits of east Asian people and transmission of taeniasis (na jeziku: engleski). 50. Acta Trop. str. 305—315. PMID 1356301. 
  38. ^ Bangjie Tan (1989). Conservation and economic importance of the mustelid and viverrids in China (na jeziku: engleski). 1. Small Carnivore Conservation. str. 5—6. Arhivirano iz originala 23. 09. 2021. g. Pristupljeno 04. 06. 2024. 
  39. ^ Martin E. B.; Phipps M. (1996). A review of the wild animal trade in Cambodia (PDF) (na jeziku: engleski). 16. Traffic Bulletin. str. 45—60. 
  40. ^ Wenjun Li; Haibin Wang (1999). Wildlife trade in Yunnan Province, China, at the border with Vietnam (PDF) (na jeziku: engleski). 18. Traffic Bulletin. str. 21—30. Arhivirano iz originala 21. 01. 2022. g. Pristupljeno 04. 06. 2024. 
  41. ^ Cross J. H.; Chen S. S.; Lu S. K. (1970). „Further studies on the development of Angiostrongylus cantonensis in the Formosan mongoose”. Journal of Parasitology (na jeziku: engleski). 56 (4): 838—839. PMID 5459052. 
  42. ^ Cross J. H. (1978). Kidney capillarid in the Formosan mongoose. Journal of Parasitology (na jeziku: engleski). 64. str. 711. PMID 682071. 
  43. ^ Wood D. E. (1965). Experimental infection of a mongoose with Angiostrongylus cantonensis (Chen). Journal of Parasitology (na jeziku: engleski). 51. str. 941. PMID 5848823. 
  44. ^ Dung-Quing Wang; Hao-Rong Liao; Zu-Hua Lin (1980). Two new Trombiculid mites of the genus Herpetacarus. Acta Zootaxonomica Sinica (na jeziku: engleski). 5. str. 382—385. 
  45. ^ Tsai C. C.; Fresh J. W. (1971). Leptospires in the Hebdomadis and Pomona serogroups from mongooses in Taiwan (na jeziku: engleski). 23. Tropical and Geographical Medicine. str. 201–203. PMID 5106018. 
  46. ^ „Convention on International Trade in Endangered Species of Wild Fauna and Flora, Appendices I, II and III” (na jeziku: engleski). CITES. Pristupljeno 2024-06-02. 
  47. ^ https://www.iucnredlist.org/species/41618/86159618

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Mediji vezani za članak Urva urva na Vikimedijinoj ostavi
  • Подаци везани за чланак Urva urva на Викиврстама
Mungos rakojed na Vikimedijinoj ostavi.
Ikona za klice

Ovaj članak vezan za životinje je klica. Možete doprineti Vikipediji tako što ćete ga proširiti.

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Мунгос_ракојед&oldid=27885742”