Osmakovo prvi put otvorilo školu 1855. godine, a to je zasluga starog pop Nikole Ignjatovića, mesnog paroha. On je pozvao nekog Anatolija "kaluđera iz Rima" (?), da uči njegovog unuka Jovana (budućeg sveštenika u Osmakovu). Namestio je popa, školu i stan za učitelja u crkvenu kući. Pohađalo je nastavu preko 30 đaka a mesečno je učitelj dobijao jedan dukat. Klupe su bile obične, na njima su sedeli učenici a pisali na kolenima. Ali starac Anatolije je bio strog i pijanica, koji je i nemilosrdno tukao decu sa "valogama". Valoge je bio postupak batinanja, tokom kojeg dva učenika na motki drže podignutog krivca, čije su vezane noge oko kolena; dok on visi glavom nadole, sledi batinanje po zadnjici - to je bila najstrožija kazna. Završio je svoj učiteljski rad u selu, kad je tim načinom pretukao popinog unuka. Pop Nikola je bio ljut, ali je učitelja pozvao na večeru, a nakon jela uz pomoć "momaka" (koji su držali Anatolija), izbatinao po zadnjici i zatim otpustio. Učitelj Anatolije je loše prošao u daljem životu, u selu Donjoj Glami je nakon pijanke pao sa konja i pritom polomio obe noge. Dugo se dovijajući da preživi, napokon je umro je kao invalid u manastiru Gabrovnici, gde ga je jedan pop smestio onako nemoćnog. Do oslobođenja od Turaka, nekoliko se učitelja promenilo u Osmakovu.[1] U mestu je 1896. godine radila četvororazredna muška škola sa 61 učenikom.[2]
U naselju Osmakovo živi 278 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 60,1 godina (57,7 kod muškaraca i 62,9 kod žena). U naselju ima 150 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 1,95.
Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.