Ralja (Sopot)

Koordinate: 44° 34′ 14″ S; 20° 33′ 37″ I / 44.5704888° S; 20.5603684° I / 44.5704888; 20.5603684
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ralja
Osnovna škola „Cana Marjanović“ u Ralji
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
Gradska opštinaSopot
Stanovništvo
 — 2011.Rast 2.933
Geografske karakteristike
Koordinate44° 34′ 14″ S; 20° 33′ 37″ I / 44.5704888° S; 20.5603684° I / 44.5704888; 20.5603684
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Ralja na karti Srbije
Ralja
Ralja
Ralja na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11233
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Ralja je naselje u Gradskoj opštini Sopot, u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 2933 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Varošica je dobila ime po reci Ralji i deli se na dva kraja, na Gornju i Donju Ralju. Za vreme Turaka u Donjoj Ralji je na drumu Beograd-Kragujevac postojala jedna mehana u koju su svraćali i noćivali putnici. Kasnije je (1868. g.) u ovome kraju podignuta nova mehana i to je osnova današnje Ralje. Zatim je podignuta i druga mehana pored reke Ralje. Osim ove dve mehane nije bilo više kuća.

U Gornjoj Ralji do 1884. godine nije bilo ničega. Za vreme trasiranja pruge tu su bile podignute barake, u kojima su stanovali radnici. Nije postojala ni jedna kuća, niti je osim radnika bilo drugih stanovnika.
U ovome delu Ralje podignuta je železnička stanica, i kad je 1884. godine proradila pruga, sazidao je kafanu Jovan Radisavljević i počeo sa njom da radi. Iduće godine su braća Pantići iz Parcana podigli drugu kafanu, i od toga doba su počeli i drugi da se naseljavaju i u Gornju i u Donju Ralju. Varošica tada imala oko 40 kuća; to su poglavito doseljenici iz sela kosmajskog sreza, i to iz Parcana, Popovića, Ropočeva, Lisovića, Amerića i Ivanče. Ima samo nekoliko kuća doseljenika iz Bosne i iz „preka“ (Banata).
Godine 1897/98. u Donjoj Ralji je podignuta fabrika cementa, pored koje imala i parni mlin. Oko fabrike je stvorena mala kolonija koju naseljavaju radnici.
Godine 1902, Ralja je proglašena za selo i tada dobila prvog kmeta, ali je činila jednu opštinu sa susednim selom Parcanima, Godine 1923, Ralja je proglašena za varošicu, a 1925. godine. Odvojila se od Parcana i obrazovala zasebnu opštinu.
Do 1923. godine. Ralja nije imala svoju školu. Te je godine škola privremeno smeštena u kuću Stanija Markovića. Godine 1924, dovršena nova školska zgrada na placu koji je opštini poklonio Andreja Mitrović trgovac iz Ralje. Varošica nije imala svoju crkvu služili se sa crkvom u Popoviću. Andreja Mitrović, trgovac, poklonio je plac od 4200 kv. m. za podizanje crkve. (podaci krajem 1921. godine).[1][2]

Ovde se nalaze OŠ „Cana Marjanović” Ralja, Han Radosavljevića u Donjoj Ralji, Han Pantića u Gornjoj Ralji i Crkva Sretenja Gospodnjeg[3].

Gradski saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Do naselja se dnevnim linijama gsp-a može stići:

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Ralja živi 2329 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,1 godina (39,2 kod muškaraca i 41,1 kod žena). U naselju ima 883 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,24.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 572
1953. 941
1961. 1.311
1971. 1.665
1981. 2.250
1991. 2.580 2.552
2002. 2.858 2.948
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[6]
Srbi
  
2.737 95,76%
Crnogorci
  
38 1,32%
Muslimani
  
18 0,62%
Romi
  
15 0,52%
Jugosloveni
  
5 0,17%
Hrvati
  
4 0,13%
Makedonci
  
3 0,10%
Rusi
  
2 0,06%
Slovenci
  
1 0,03%
Slovaci
  
1 0,03%
Rumuni
  
1 0,03%
Mađari
  
1 0,03%
nepoznato
  
18 0,62%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26 (dr. B. M. Drobnjaković. Kosamj) i iz „Letopisa“ opštine Ralje, Br.30.
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935. g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili doseljenici, čime su se bavili meštani
  3. ^ Paraklisa i crkva posvećene Sretenju („Politika”, 16. februar 2018)
  4. ^ „GSP Beograd, linija 408”. www.gsp.rs. Pristupljeno 8. 5. 2022. 
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927. objavljeno (1927. g.) „Napredak Pančevo“
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999. g.). Letopis period 1812 – 2009. g. Sastavio od pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela, ko su bili doseljenici, čime su se bavili meštani
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]