Rože Gijman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rože Gijman
Rože Gijman 1925. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1924-01-11)11. januar 1924.
Mesto rođenjaDižon, Francuska
Datum smrti21. februar 2024.(2024-02-21) (100 god.)
Mesto smrtiSan Dijego, Kalifornija, SAD
Naučni rad
Poljemedicina, endokrinologija
AkademijaSrpska akademija nauka i umetnosti
NagradeNobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu, Laskerova nagrada

Rože Gijman (engl. Roger Guillemin; Dižon, 11. januar 1924San Dijego, 21. februar 2024) bio je francuski endokrinolog sa američkim državljanstvom. Dobio je Nobelovu nagradu za medicinu 1977. godine.[1][2]

Inostrani član Srpske akademije nauke i umetnosti je od 26. oktobra 2000.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nakon završenih studija na Univerzitetu u Burgundiji, Gijman je 1949. godine stekao diplomu doktora medicine na Medicinskom fakultetu u Lionu i otišao u Montreal gde je gde je doktorirao 1953. godine.[2] Rože Gijman je pomagao u osnivanju Salk instituta u La Holi, u Kaliforniji, gde je i radio do penzionisanja 1989. godine.[3] Dobio je Nobelovu nagradu za medicinu 1977. godine.[4][2]

Zaposlenje[uredi | uredi izvor]

Rože Gijman je bio zaposlen na Medicinskom fakultetu Univerziteta San Dijego, Kalifornija, redovni profesor u penziji; Institutu za dijabetes i endokrinologiju (1989‒1994); Laboratorija za neuroendokrinologiju, Salk institut, La Hola, Kalifornija (1970‒1989)[2].

Priznanja i nagrade[uredi | uredi izvor]

Za svoj rad dobio je sledeća priznanja i nagrade:[2]

  • (2015) - Legija časti u rangu komandira;
  • (1977) - Nobelova nagrada za medicinu i fiziologiju;
  • (1976) - Nacionalni orden nauke, SAD (1976):
  • (1976) - Dikson nagrada za medicinu / Dickson Prize;
  • (1975) - Nagrada „Albert Lasker”.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Universalis‎, Encyclopædia. „ROGER GUILLEMIN”. Encyclopædia Universalis (na jeziku: francuski). Pristupljeno 1. 4. 2022. 
  2. ^ a b v g d đ „Rože Gilman”. sanu.ac.rs. Pristupljeno 25. 1. 2024. 
  3. ^ „RECONNAISSANCE POUR UN PRIX NOBEL DIJONNAIS: Pr. ROGER GUILLEMIN”. Petitionenligne.fr. Pristupljeno 1. 4. 2022. 
  4. ^ „Roger Guillemin, la recherche sans confort”. Le Monde.fr (na jeziku: francuski). 5. 5. 2005. Pristupljeno 1. 4. 2022. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]