Rudnik (planina)
Rudnik | |
---|---|
Geografske karakteristike | |
Najviša tačka | Cvijićev vrh |
Ndm. visina | 1.132 m |
Koordinate | 44° 07′ 53″ S; 20° 32′ 25″ I / 44.131389° S; 20.540278° I |
Geografija | |
Države | Srbija |
Rudnik, planina koja dominira Šumadijom, nalazi se oko 100 km južno od Beograda, odnosno 15 km od Gornjeg Milanovca. Varošica Rudnik je smeštena između 500 i 700 m nadmorske visine. Na Rudniku ima osam vrhova iznad 1.000 m nadmorske visine (zanimljivo da ima dva koji se zovu „Javor“), a najviši je Cvijićev vrh (1.132 m), ranije poznat kao Veliki Šturac. Najveće naselje na planini je varošica Rudnik.
Znatan deo planine je pod šumom sa pretežno bukovim stablima, a ima i hrasta, javora i mleča.[1]
Vode Rudnika[uredi | uredi izvor]
Rudnik čini hidrografski čvor u Šumadiji, razvođe između slivova Velike Morave, Zapadne Morave i Kolubare. Sa severne strane planinu opkoljava Jasenica, leva pritoka Velike Morave, sa zapadne izvorišni kraci Despotovice, leve pritoke Zapadne Morave, a sa južne i jugoistočne Gruža, takođe leva pritoka Zapadne Morave. Rudnik je izvorište najvećih šumadijskih reka. Pored pomenutih tu je i Lepenica i Rača, obe leve pritoke Velike Morave.
Na samoj planini izviru rečice, koje se kasnije spajaju sa većim rekama u podnožju: Zlatarica (izvire u samom mestu Rudnik, zapadno od Cvijićevog vrha), Srebrenica (izvire istočno od Cvijićevog vrha, između vrhova Javor i Paljevine) i Jasenica (izvire na severoistočnoj padini planine), Brezovica (izvire zapadno od naselja Rudnik).
Turistička ponuda[uredi | uredi izvor]
Zahvaljujući izuzetnoj šumovitosti, prirodnim stazama zdravlja i blizini velikih gradova, Rudnik je pogodan za razvoj letnjeg i zimskog zdravstvenog, školskog, sportskog i lovnog turizma. Zbog svojih izvanrednih klimatskih uslova (velika osunčanost tokom godine, vazdušna strujanja, visoka jonizacija vazduha, nezagađena prirodna sredina) još 1922. godine Rudnik je bio proglašen za vazdušnu banju. Varošica i planina su povezane asfaltnim putem i velikim brojem staza zdravlja, a postoje i tereni za male sportove. Gosti mogu da planinare do Cvijićevog vrha i strmog vulkanskog uzvišenja Ostrvice, na kome se nalaze ostaci Jerininog grada. Gradovi su ostaci turske varoši i tvrđave podignute na srpskom utvrđenju zvanom Rudnik[traži se izvor] u kome je umrla Prokleta Jerina, a nedaleko su ruševine muslimanske bogomolje Mise. Na Rudniku je bilo ostataka antičkog (rimskog) i srednjovekovnog rudarstva. No, moderni površinski kopovi uglavnom su uništili te ostatke. Turisti mogu da posete obližnja istorijska mesta Oplenac i Takovo, manastire Vraćevšnicu, Voljavču, Blagoveštenje i Nikolje, a okolina Rudnika pruža mogućnost za lov na visoku i sitnu divljač.
Između vrha Javor i Cvijićevog vrha (sa njegove jugoistočne strane) nalazi se rezervat prirode, prirodno dobro „Veliki Šturac“, prvi put stavljeno pod zaštitu 1956. godine kao strogi prirodni rezervat, površine 8 hektara. Spada u prirodna dobra I kategorije - prirodno dobro od izuzetnog značaja.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Planina Rudnik je, zahvaljujući svom položaju i rudnim bogatstvima, kroz čitavu istoriju imala veliki značaj. Počeci vađenja rude datiraju još u praistoriji, a razvoj rudarstva kreće pod Rimskom upravom, da bi se nastavio u srednjem veku i u savremeno doba. Detaljan prikaz istorije Rudnika nalazi se u članku o varošici Rudnik i selu Majdan.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Vrhovi[uredi | uredi izvor]
Vrh | Visina (m) |
---|---|
Cvijićev vrh (ranije Veliki Šturac) | 1132[2] |
Mali Šturac (ranije Srednji Šturac) | 1113(1115?[2]) |
Javor | 1107(1113?[2]) |
Molitve (Belo polje)[2] | 1096(1098?[2]) |
Banetov vrh[2] | 1089 |
Prlinski vis[2] ranije Mali Šturac | 1058(1056?[2]) |
Paljevine | 1052(1062?[2]) |
Marjanac | 1028 |
Tavan (Bjelice)[2] | 1007(1008?[2]) |
Bezimeni vrh (Javor ravan)[2] | 1006 |
Bezimeni vrh (Javor ravan)[2] | 1002 |
Uvlaka | 958 |
Javor | 927 |
Kurjak | 924 |
Suvi grmovi | 920 |
Veliki laz | 909 |
Gradina | 830 |
Ostrvica | 758 |
Važno je napomenuti da se Ostrvica nalazi izdvojena od glavne planinske mase na kojoj su ostali vrhovi.
Slike[uredi | uredi izvor]
-
Detalj s planine Rudnik -
Pogled na varošicu sa planine -
Pogled iz Majdana
Mape[uredi | uredi izvor]
-
Deo planine Rudnik na karti iz 1894.
-
Deo planine Rudnik na karti iz 1894.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Borisav Čeliković, priređivač: Srpske zemlje, naselja, poreklo stanovništva, običaji; knjiga prva Kačer;
Miloje T. Rakić: Kačer, antropogeografska proučavanja, 1905;
Jeremija M. Pavlović, Kačer i Kačerci. Rakić, Miloje T. (1928). Kačer. ISBN 978-86-83697-73-1. - ^ a b v g d đ e ž z i j k l Aleksandar Damjanović, . Upoznaj Rudnik i Takovski kraj. ISBN 978-86-84093-06-8.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Mala enciklopedija Prosveta (3 izd.). Beograd: Prosveta. 1985. ISBN 978-86-07-00001-2.
- Marković, Jovan Đ. (1990). Enciklopedijski geografski leksikon Jugoslavije. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 978-86-01-02651-3.