Evropski timski šampionati u šahu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Evropske zemlje

Ideja o igranju evropskih timskih turnira se rodila 1950. godine. Šah se komercijalizovao kroz godine i osetila se potreba da se ispuni praznina između olimpijskih ciklusa sa nekim drugim timskim takmičenjem. Turniri su se igrali kroz kvalifikacione grupe gde su pobednici igrali finale.

Evropska premijera je bila 1957. godine u Beču. Igralo se u četiri kvalifikacione grupe a pobednici su igrali u finalu. Mađarska nije učestvovala. SSSR je bio pobednik iako je izgubio od Jugoslavije, poslednjeg takmičarskog dana, rezultatom 4 : 6. Broj nacija koje učestvuj je proširen na šest, na drugom turniru SSSR je odbranio titulu ispred Jugoslavije koja je porazila Mađarsku sa 8 : 2 u poslednjem kolu u borbi za srebrnu medalju. 1965. SSSR pobeđuje po treći put, a Jugoslavija osvaja srebrnu medalju.

Muški tim Srbije odneo je pobedu na izdanju takmičenja 2023. godine, koje je bilo organizovano u Budvi.[1][2]

Timski pobednici (muškarci)[uredi | uredi izvor]

Grad domaćin Godina I II III Br. tabli Br. timova Br. igrača Br. partija
1. Beč  Austrija 1957.  Sovjetski Savez  Jugoslavija  Čehoslovačka 10 4 47 120
2. Oberhauzen,  Nemačka 1961.  Sovjetski Savez  Jugoslavija  Mađarska 10 6 72 300
3. Hamburg,  Nemačka 1965.  Sovjetski Savez  Jugoslavija  Mađarska 10 6 71 300
4. Kapfenberg,  Austrija 1970.  Sovjetski Savez  Mađarska  Istočna Nemačka 10 8 96 280
5. Bat,  Engleska 1973.  Sovjetski Savez  Jugoslavija  Mađarska 8 8 80 224
6. Moskva,  Sovjetski Savez 1977.  Sovjetski Savez  Mađarska  Jugoslavija 8 8 80 224
7. Skara,  Švedska 1980.  Sovjetski Savez  Mađarska  Engleska 8 8 80 224
8. Plovdiv,  Bugarska 1983.  Sovjetski Savez  Jugoslavija  Mađarska 8 8 80 224
9. Haifa,  Izrael 1989.  Sovjetski Savez  Jugoslavija  Nemačka 6 28 216 756
10. Debrecin,  Mađarska 1992.  Rusija  Ukrajina  Engleska 4 41 204 720
11. Pula,  Hrvatska 1997.  Engleska  Rusija  Jermenija 4 34 169 612
12. Batumi,  Gruzija 1999.  Jermenija  Mađarska  Nemačka 4 36 174 648
13. Leon,  Španija 2001.  Holandija  Francuska  Nemačka 4 25 169 612
14. Plovdiv,  Bugarska 2003.  Rusija  Izrael  Gruzija 4 37 182 648
15. Geteborg,  Švedska 2005.  Holandija  Izrael  Francuska 4 40 196 720
16. Heraklio,  Grčka 2007.  Rusija  Jermenija  Azerbejdžan 4 40
17. Novi Sad,  Srbija 2009.  Azerbejdžan  Rusija  Ukrajina 4
18. Porto Karas,  Grčka 2011.  Nemačka  Azerbejdžan  Mađarska 4
19. Varšava,  Poljska 2013.  Azerbejdžan  Francuska  Rusija 4
20. Rejkjavik,  Island 2015.  Rusija  Jermenija  Mađarska 4
21. Krit,  Grčka 2017.  Azerbejdžan  Rusija  Ukrajina 4
22. Batumi,  Gruzija 2019.  Rusija  Ukrajina  Engleska 4
23. Čatež ob Savi,  Slovenija 2021.  Ukrajina  Francuska  Poljska 4
24. Budva,  Crna Gora 2023.  Srbija  Nemačka  Jermenija 4

Timski pobednici (žene)[uredi | uredi izvor]

Grad domaćin Godina I II III Br. tabli Br. timova Br. igrača Br. partija
1. Debrecin,  Mađarska 1992.  Ukrajina  Gruzija  Azerbejdžan 2 38 112 326
2. Pula,  Hrvatska 1997.  Gruzija  Rumunija  Engleska 2 30 89 270
3. Batumi,  Gruzija 1999.  Slovenija  Jugoslavija  Rumunija 2 36 103 324
4. Leon,  Španija 2001.  Francuska  Moldavija  Engleska 2 32 91 2888
5. Plovdiv,  Bugarska 2003.  Jermenija  Mađarska  Rusija 2 31 88 270
6. Geteborg,  Švajcarska 2005.  Poljska  Gruzija  Rusija 4 26 128 466
7. Heraklio,  Grčka 2007.  Rusija  Poljska  Jermenija

Ukupni pobednici[uredi | uredi izvor]

Muškarci

Žene

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ringier. „Šah i drama? Naravno da može: Srbija postala prvak Evrope!”. Sportal (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-11-21. 
  2. ^ „Chess-Results Server Chess-results.com - European Team Chess Championship 2023 - Women”. chess-results.com. Pristupljeno 2023-11-21.