Petar III Fjodorovič
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: Dodavanje vikiveza, prebacivanje u perfekat. |
Petar III Fjodorovič | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 21. februar 1728. |
Mesto rođenja | Kil, Šlezvig-Holštajn |
Datum smrti | 17. jul 1762.34 god.) ( |
Mesto smrti | Ropša, Ruska Imperija |
Porodica | |
Supružnik | Katarina Velika |
Potomstvo | Pavle I Petrovič, Ana Petrovna |
Roditelji | Karl Fridrih, vojvoda od Holštajn-Gotorpa Ana Petrovna |
Dinastija | Romanov |
Prethodnik | Jelisaveta I Petrovna |
Naslednik | Katarina Velika |
Petar III Fjodorovič (rus. Пётр III Фёдорович; Kil, 21. februar 1728 — Ropša, 17. jul 1762) bio je ruski imperator. Vladao je samo 186 dana, nakon čega je ubijen u zaveri.
Bio je sin Ane, kćerke Petra Velikog i Karla Fridrika, vojvode od Šlezvig-Holštajn-Gotorpa. Odgajen je kao Nemac, živeo je u Nemačkoj preuzevši vojvodsku titulu nakon smrti svoga oca.
Žena mu je godine 1745. postala vojvotkinja Sofija Avgusta od Anhalt-Zerbsta, koja je nakon udaje za njega prešla u pravoslavlje i uzela ime Katarina. Kao odlučna i inteligentna, učestvovala je u političkim i diplomatskim igrama mnogo aktivnije od svog supruga.
Godine 1742. proglašen je naslednikom carice Jelisavete. Nakon njene smrti, decembra 1761, postao je car. U to doba je vođen Sedmogodišnji rat (1756—1763), u kom je Rusija ratovala protiv Pruske. Petar, koji se divio pruskom vladaru Fridrihu II, prekinuo je rat i maja 1762. u Sankt Peterburgu potpisao mir, kojim je Rusija vratila Pruskoj ranije osvojene teritorije. Planirao je da u savezništvu sa Pruskom krene u rat protiv dotadašnjih saveznika, Austrije i Francuske.
U unutrašnjoj politici, davao je povlastice plemstvu i potiskivao (ionako slab) uticaj crkve. Dao je pravo zemljoposednicima da kmetove po svojoj volji preseljavaju sa jednog imanja na drugo. Položaj kmetova time se značajno pogoršavao i postao je blizak položaju robova. Oslobodio je plemiće obaveze da služe državi u administraciji ili vojsci, koju je nametnuo njegov deda Petar Veliki, osim u vreme rata. Započeo je sekularizaciju crkvenih imanja, koju je Katarina Velika nastavila.
Zaokret u spoljnoj politici je doveo do pobune vojnih zapovednika, na čije čelo je stala Katarina. U dvorskom udaru svrgnut je s vlasti, zatvoren i uskoro ubijen. Katarina je zavladala kao carica Katarina II Aleksejevna.
Nekoliko godina nakon njegove smrti, u Crnoj Gori je Šćepan Mali proglasio sebe carom Petrom III, koji je uspeo da pobegne iz tamnice. Isto je postupio i vođa kozačkog ustanka 1773—1775 Jemeljan Ivanovič Pugačov.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Fridrih III, vojvoda od Holštajn-Gotorpa | ||||||||||||||||
8. Christian Albert, Duke of Holstein-Gottorp | ||||||||||||||||
17. Marija Elizabeta od Saksonije | ||||||||||||||||
4. Fridrih IV, vojvoda od Holštajn-Gotorpa | ||||||||||||||||
18. Frederik III Danski (=22) | ||||||||||||||||
9. Frederika Amalija od Danske | ||||||||||||||||
19. Sofija Amalija od Braunšvajg-Lineburga (=23) | ||||||||||||||||
2. Karl Fridrih, vojvoda od Holštajn-Gotorpa | ||||||||||||||||
20. Karl X Švedski | ||||||||||||||||
10. Karl XI od Švedske | ||||||||||||||||
21. Hedvig Eleonora od Holštajn-Gotorpa | ||||||||||||||||
5. Hedvig Sofija od Švedske | ||||||||||||||||
22. Frederik III Danski (=18) | ||||||||||||||||
11. Ulrika Eleonora Danska | ||||||||||||||||
23. Sofija Amalija od Braunšvajg-Lineburga (=19) | ||||||||||||||||
1. Petar III Fjodorovič | ||||||||||||||||
24. Mihail I Fjodorovič | ||||||||||||||||
12. Aleksej I Romanov | ||||||||||||||||
25. Jevdokija Strešneva | ||||||||||||||||
6. Petar Veliki | ||||||||||||||||
26. Kiril Nariškin | ||||||||||||||||
13. Natalija Nariškina | ||||||||||||||||
27. Anna Leontievna Leontieva | ||||||||||||||||
3. Ana Petrovna | ||||||||||||||||
14. Samuel Skowroński | ||||||||||||||||
7. Katarina I Aleksejevna | ||||||||||||||||
15. Elisabeth Moritz | ||||||||||||||||
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jelačić, Aleksej (1929). Istorija Rusije. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Miljukov, Pavel (1939). Istorija Rusije. Beograd: Narodna kultura.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]