Putna infrastruktura Republike Srpske
Putna infrastruktura Republike ko deo transportne infrastrukture Republike Srpske i Bosne i Hercegovine je složeni sistem od izuzetnog značaja za ustaljene robne tokove, koji su u uzajamnoj zavisnosti od protoka i transporta ne samo na republičkom već i regionalnom nivou. Da bi se pravilno odvijao i razvijao putni saobraćaj ova infrastruktura mora biti neprestano usaglašavana sa razvojem svin oblika transportne infrastrukture unutar Republike Srpske, kao i sa okruženjem.[1]
Faktičko stanje nastalo kao posledica rata i potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i administrativnog razgraničenja Republike Srpske i Federacije BiH dovelo je do preusmeravanja saobraćaja tako da se glavni saobraćajni tokovi u Republici Srpskoj odvijaju delovima magistralnih i regionalnih puteva (u ovom trenutku i nekategorisanim putevima) koji ni u ranijem periodu nakon izgradnje ili rekonstrukcije nisu pružali zadovoljavajući nivo saobraćajnih usluga.[2]
Trenutni nivo izgrađenosti putne mreže na celokupnoj teritoriji Republike Srpske nije zadovoljavajući, s obzirom da je na 100 km² izgrađeno svega 16,5 km magistralnih i regionalnih puteva što je znatno ispod proseka bivše SFR Jugoslavije.[a] Ovakav nezadovoljavajući stepen izgrađenosti je posebno izražen u području graničnih opština. Takvo stanje neminovno zahteva veća ulaganja za prilagođavanje puteva novonastalim saobraćajnim potrebama.[2]
Problemi[uredi | uredi izvor]
Zbog neefikasnosti (sporosti) kopnenog transporta, kao i neuslovnih, nedovoljno saniranih ratnih oštećenja, ali i zastarelosti komunikacija, uz komplikovane granično-carinske formalnosti koje dugo traju, produžava se vreme putovanja kroz Republiku Srpsku što umanjuje efikasnost prevoza i uvećava troškove usluga transporta, i nameće sve izraženiju potrebu za ubrzaniji razvoj svih vidova transporta.[3]
Putna mreža u Republici Srpskoj i Federacije BiH spada među slabo razvijene u Evropi. To se vidi kako iz podataka o gustini mreže (0,468 km/km2 – što je 2,5 do 4 puta manje nego u zemljama zapadne Evrope), tako i po tehničkim pokazateljima, elementima trase, podužnog i poprečnog profila. I pored učinjenih napora (kada je modernizovano 78,5% magistralne i regionalne putne mreže), uz ograničena raspoloživa sredstva, sadašnje stanje puteva ne odgovara naraslim potrebama i ova situacija će se svake godine sve više pogoršavati ukoliko se ne preduzmu ozbiljnije akcije.
Nepovoljnoj saobraćajnoj funkcionalnosti putne mreže BiH doprinosi i slaba izgrađenost saobraćajnica višeg nivoa usluge i povezanost sa susednim zemljama.
- Stanje magistralnih puteva
Od ukupno 1.768,36 km magistralnih puteva, postoji oko 21,06 kilometara puta koji nije prekriven savremenim kolovoznim zastorom. Dalje od 1.747,30 kilometara (98,81%), magistralnih puteva sa asfaltnim zastorom, 21,06 kilometara (1,19%), je sa makadamskim zastorom.[4]
- Stanje regionalnih puteva
Kod regionalnih puteva stanje je znatno nepovoljnije. Tome je, krajem 1990. godine, naročito doprinelo nekritičko proglašenje oko 1.500 km lokalnih puteva u regionalne.[b] Od ukupno 2.147,83 kilometra sa asfaltnim zastorom je 1.741,29 kilometara (81,07%), a sa makadamskim i zemljanim zastorom je preostalo 406,54 kilometra (18.93%) dužine.
- Stanje lokalnih puteva
U mreži puteva RS su i lokalni putevi od posebnog značaja, koji su novom administrativnom podelom Bosne i Hercegovine dobili na saobraćajnom značaju, a u međuvremenu nije izvršena njihova prekategorizacija.
Njihova dužina iznosi 223,14 kilometra, od čega je 123,95 kilometara sa asfaltnim zastorom (55,55%) i 99,19 kilometara sa makadamskim i zemljanim zastorom (44,45%).
- Širina i nagib kolovoza
Učešće dionica puteva sa širinom kolovoza do 5 m iznosi 26%, na čak 41,5% deonica postoji nagib veći od 6%, a na 14 dionica je nagib veći i od 10%.
- Operativne brzine saobraćajnica
Nedovoljne širine kolovoza, veliki nagibi, oštri radijusi, masovna izgradnja u putnom pojasu i relativno loše stanje kolovoznih konstrukcija doprinose da su operativne brzine oko 50 km/čas, a nivo usluge S, D, pa čak i E, što ima za posledicu ogromne saobraćajne troškove i veliki broj saobraćajnih nezgoda.
- Epilog
Kada se uzme u obzir da se čak 98% ukupnog transportnog rada odvija na putevima, jasno je kakve reperkusije nedovoljno razvijena i neosposobljena putna mreža ima po opšte društveno-ekonomske tokove u Republici Srpskoj ali i u Bosni i Hercegovini.
Drumski transport u RS[uredi | uredi izvor]
Republika Srpska kontinentalnu i regijsku primarnu integraciju svoje teritorije, ostvaruje putem izrađene transportne infrastrukturne mreže, dugoročno bazira na panevropskim koridorima:
- Koridor X (izgrađen): Salcburg – Ljubljana – Zagreb – Beograd – Niš – Skoplje – Solun i
- Koridor Vs (planiran): Budimpešta – Osijek – Vukosavlje – Sarajevo – Ploče.
Osim evropskih koridora, globana integracija se bazira i na međunarodnom aerodromu Banja Luka (Mahovljani) i poštansko-telekomunikacionom centru u Banjaluci, a u okviru vodnog transprota na međunarodnom vodotoku, na reci Savi.
Osnovnu mrežu puteva Republike Srpske sačinjava mreža magistralnih i regionalnih puteva. Putnu mrežu u Republici Srpskoj čini auto-put Banjaluka–Gradiška (32 km), magistralni putevi (1768,36 km), regionalni putevi (2.147,83 km) i lokalni putevi (procena oko 6.030 km).
Auto-putevi[uredi | uredi izvor]
- Auto-put Gradiška — Banja Luka:[5] Čatrnja — Berek — Krnete — Mahovljani — Laktaši — Klašnice — Glamočani
- Auto-put Banja Luka — Doboj:[5] Mahovljani — Prnjavor — Johovac.
Magistralni putevi[uredi | uredi izvor]
Magistralni putevi u Republici Srpskoj koji pripadaju evropskoj mreži međunarodnih puteva su:
- Evropski put E73 (M17): (Hrvatska) Slavonski Šamac/Šamac — Modriča — Rudanka — Doboj — Karuše — (Federacija BiH)
- Evropski put E661 (M16): (Hrvatska) Stara Gradiška/Gradiška — Laktaši — Banja Luka — Karanovac — Ugar — (Federacija BiH)
- Evropski put E761 (M5): (Federacija BiH) — Velečevo — Čađavica — Rogolji — Mrkonjić Grad — Jezero — (Federacija BiH)
- Evropski put E761 (M5): (Federacija BiH) — Istočno Sarajevo — Podromanija — Rogatica — Novo Goražde — Višegrad — Vardište/Kotroman (Srbija)
- Evropski put E762 (M18): (Federacija BiH) — Istočno Sarajevo — Trnovo — Foča — Hum/Šćepan Polje (Crna Gora)
Kategorija puteva | Republika Srpska km / % | Federacija BiH km / % | Ukupno km / % |
---|---|---|---|
Auto-putevi | 32,0/ 40,51% | 47,00/ 59,49% | 79,00 / 100% |
Magistralni putevi | 1.768,36 /46,37% | 2.045,00 /53,63% | 3.813,36 / 100% |
Regionalni putevi | 2.147,83 /44,73% | 2.653,00 /55,27% | 4.800,83 / 100% |
UKUPNO | 3.948,19 /45,42% | 4.466,8 /54,58% | 8.693,19 / 100% |
Putni pravci u RS[uredi | uredi izvor]
Po značaju za mrežu sa transportnog i društveno-ekonomskog aspekta izdvajaju se dva glavna pravca, na kojima se i odvija veći deo transporta, a to su:[7]
- Severni pravac
Severni pravac, dug oko 335 km, koji se proteže od granice Hrvatske, Novog Grada preko Prijedora, Banje Luke, Dervente, Modriče, Brčkog i Bijeljine do granice sa Srbijom.
- Istočni pravac
Istočni pravac, dug oko 390 km, koji se pruža od Bijeljine preko Zvornika, Vlasenice, Han Pijeska, Istočnog Sarajeva, Rogatice, Novog Goražda (veza za Višegrad i Srbiju), Foče, Gacka do Trebinja, odakle se razdvaja prema granicama Hrvatske i Crne Gore. Dužina „sjevernog pravcaʺ je oko 335 km, a „istočnog pravca” oko 390 km.
- Paralelni pravci
Sa severnim pravcem paralelan je pravac, koji preseca Republiku Srpsku na dva mesta, i to na delu od Ključa, preko Mrkonjić Grada do Jajca (pravac puta M5) i od Istočnog Sarajeva, preko Trnova i Foče, do granice sa Crnom Gorom (put M18), kao i južni pravci, koji se protežu od Mostara preko Nevesinja do Gacka i preko Stoca i Ljubinja do Trebinja.
- Putni pravci sever-jug
Celinu putne mreže nadopunjuju još tri puta na pravcu sever – jug i to:
- prvi – od Gradiške, preko Banje Luke, Mrkonjić Grada prema Bihaću na zapadu, Livnu na jugu i Jajcu i Travniku na istoku,
- drugi – od Šamca, preko Modriče i Doboja prema Zenici, Sarajevu i Mostaru na jugu (pravac koridora Vc),
- treći – od Bijeljine prema Tuzli i Sarajevu na jugu.
Glavni ciljevi razvoj putne infrastrukture u RS[uredi | uredi izvor]
Rezervacijom prostora za saobraćajne koridore i gradnjom novih saobraćajnica Republika Srpska nastoji da obezbedi odgovarajući razvoj svih elemenata transportne mreže, čiju će realizaciju diktirati saobraćajno-tehnički uslovi i ekonomske mogućnosti.[8]
Vlada Republike Srpske, odnosno Ministarstvo saobraćaja i veza Republike Srpske je planiralo izgradnju 430 km auto-puta. Procenjena vrednost ovih radova je 2,937 milijardi evra.[9] Među planiranim auto-putevima su pravci:
- Auto-put Doboj —Vukosavlje, Panevropski koridor 5c[10]
- Auto-put Banja Luka — Mliništa[10]
- Auto-put Vukosavlje — Brčko — Bijeljina[10]
- Auto-put Banja Luka — Novi Grad.[10]
Zakonska regulativa[uredi | uredi izvor]
- Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju (Službeni glasnik Republike Srpske, broj 47/17)
- Zakon o javnim putevima (Službeni glasnik Republike Srpske, broj 89/13 i 83/19)
- Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putevima Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske, broj 63/11)
- Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH (Službeni glasnik Republike Srpske, broj 96/06)
Napomene[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Transport i transportna infrastruktur. Ocjena stanja i problemi Izmjena i dopuna Prostornog plana Republike Srpske do 2025. - nacrt, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, novembar 2013.[1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. oktobar 2021) str. 197
- ^ a b v „Stanje putne mreže u Republici Srpskoj”. www.putevirs.com. Pristupljeno 30. 10. 2021.
- ^ Transport i transportna infrastruktur. Ocjena stanja i problemi Izmjena i dopuna Prostornog plana Republike Srpske do 2025. - nacrt, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, novembar 2013.[2] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. oktobar 2021) str. 198
- ^ Transport i transportna infrastruktur. Ocjena stanja i problemi Izmjena i dopuna Prostornog plana Republike Srpske do 2025. - nacrt, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, novembar 2013.[3] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. oktobar 2021) str. 200
- ^ a b Mreža auto-puteva RS (jezik: srpski)
- ^ Transport i transportna infrastruktur. Ocjena stanja i problemi Izmjena i dopuna Prostornog plana Republike Srpske do 2025. - nacrt, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, novembar 2013.[4] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. oktobar 2021) str. 199
- ^ „Putni pravci u RS: Javno preduzece Putevi Republike Srpske”. www.putevirs.com. Pristupljeno 2021-10-30.
- ^ Transport i transportna infrastruktur. Ocjena stanja i problemi Izmjena i dopuna Prostornog plana Republike Srpske do 2025. - nacrt, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, novembar 2013.[5] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. oktobar 2021) str. 202-204
- ^ Ministarstvo saobraćaja i veza Republike Srpske: Saobraćajna infrastruktura u Republici Srpskoj Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. oktobar 2021) (jezik: srpski)
- ^ a b v g Mreža auto-puteva RS (jezik: srpski)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Ministarstvo saobraćaja i veza Republike Srpske Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. april 2017) (jezik: srpski)
- Putevi Republike Srpske (jezik: srpski)
- Republike Srpske: Putna mreža Republike Srpske (jezik: srpski)
- STRATEGIJA TRANSPORTA REPUBLIKE SRPSKE ZA PERIOD 2016–2030. GODINA Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. oktobar 2021) - e-vijecenarodars.net