Pješivci

Ova stranica je zaključana od daljih izmena anonimnih korisnika i novajlija zbog sumnjivog doprinosa istih, koji treba da se raspravi na stranici za razgovor
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pješivci su srpsko pleme iz Stare Crne Gore.[1] Čine ga brojna bratstva koje imaju zajedničko poreklo.

Prvi pomen Pješivaca zabeležen je 1455. godine u ugovoru između Stefana Crnojevića i naroda Gornje Zete sa Mlečanima (Plesunzi). Istorijat Pješivačkog plemena i njegovih bratstava može se ozbiljnije pratiti od polovine 16. veka, od perioda kada imamo i prve detaljne pisane izvore.[2] Sam naziv Pješivac dolazi od reči ćelav, a odnosilo bi se na stanovnike golih brda, „Golobrđane”.[3]

Utemeljivač plemena bio je Bogdan i po predanju i po podacima iz turskih deftera. Prema rekonstrukciji događaja rođen je oko 1430. godine u okolini Skadra; bio je vojvoda kod Ivana Crnojevića. Njegova je porodica prema kazivanju vodila poreklo iz Stare Srbije (iz Banjske), odakle se preselila u okolinu Skarda. Sa porodicom i braćom Radosavom i Vitkom prelazi u Donje Pješivce između 1471. i 1473. godine, prema Mijuškoviću, te tada od Crnojevića dobija feud u Pješivcima.[4]

Po pisanju Petra Šobajića, Bogdan je bio knez ili vojvoda i da se sa bratom Grujicom a posle Kosova naselio u Crnu Goru.[5]

Posle odlaska Crnojevića sa čela Crne Gore i Pješivci potpadaju pod tursku upravu. Ali oni ostaju duže pod Turcima, više nego ostali delovi Crne Gore zbog nepovoljnog geografskog položaja.

Na početku 17. veka kada se na sastanku plemenskih glavara odlučilo da se pruži otpor Turcima. Pleme je bilo zajedno sa svojom srpskom braćom. Pješivce je na tom skupu u Kučama 1614. godine predvodio knez Andrija. Međutim za vreme crnogorskog ustanka 16841685. godine Pješivci su ostali neutralni (kao što se kaže u mletačkim izveštajima).

Pješivci su u okvir Katunske nahije potpali oko 1780.[6] kada se Knez Vuk Vukićev odvojio od brdskih plemena i pripojio Katunskoj nahiji. On je prema kazivanju dobio kneževsku titulu od sultana. Navodno je otišao u Carigrad gde je dobio berat, da bude knez od „Planinice pa do Skadra”.[7]

Bratstva

Pješivce čine bratstva sa prezimenima:

Poznati Pješivci

Reference

  1. ^ Dr Jovan Erdeljanović: Stara Crna Gora, 1910.
  2. ^ Šobajić 1996, str. 52-54.
  3. ^ Špiro Kulišić:Završna razmatranja
  4. ^ Mijušković 1984, str. 72-74.
  5. ^ Šobajić 1996, str. 160.
  6. ^ Dr Jovan Erdeljanović: Stara Crna Gora, 1910.
  7. ^ Šobajić 1996, str. 183.

Literatura

  • Šobajić, Petar (1996). Bjelopavlići i Pješivci. Podgorica: CID. str. 52—54. ISBN 978-86-495-0012-9. 
  • Mijušković, Zvonimir M. (1984). Pleme Pješivci: krajina Stare Crne Gore: bratstvo Mijuškovići. Beograd. 

Spoljašnje veze