FK Dinamo Kijev

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
FK Dinamo
Puno imeФутбольний клуб «Дина́мо» Київ
Nadimakbelo-plavi
Osnovan1927.
StadionOlimpijski stadion u Kijevu, Kijev
Kapacitet70.050
PredsednikIgor Surkis
TrenerMirčea Lučesku
LigaPremijer liga Ukrajine
2020/21.PLU, 1.
Domaća oprema
Gostujuća oprema
Treća oprema

FK Dinamo (ukr. ФК «Дина́мо») je ukrajinski profesionalni fudbalski klub iz Kijeva, koji se takmiči u Premijer ligi Ukrajine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Klub je osnovan 1927. godine kao amaterski klub, deo poznatog sovjetskog sportskog društva Dinamo. Za vreme Sovjetskog Saveza klub je bio veliki rival sa klubovima iz Moskve. Zbog uspešnih rezultata u međusobnim susretima sa Moskovljanima postao je deo ukrajinskog nacionalnog ponosa i najpopularniji klub države. Klub je čak, nezvanično, nazvan ukrajinskom nacionalnom reprezentacijom i bio je veoma cenjen i izvan bivšeg Sovjetskog Saveza.

Po raspadu Sovjetskog Saveza klub je prerastao u najjaču ekipu ukrajinske lige. Dominirali su ligom dok Ahmetov nije preuzeo Šahtjor iz Donjecka. pa su 2002. i 2005. završili su kao drugi u ligi.
Od 1993. vlasnik kluba je Grigorij Surkis, bogati ukrajinski biznismen, jedan je od najmoćnijih ljudi istočne Evrope, sa velikim interesima u naftnoj kompaniji.. Ukrajinska vlada bila je optužena za određivanje preniske cene za prodaju kluba, nameštenu za kupovinu od strane Surkisa. Vlasnik kluba bio je u dobrim odnosima sa bivšim predsednikom Leonidom Kučmom, pa su i igrači kluba, kao i Andrej Ševčenko, korišćeni za pridobivanje glasova prilikom izbora.

Klub je dosad učestvovao na svim prvenstvima Sovjetskog Saveza i Ukrajine, koja su osvajali više puta nego ostale ekipe. Fudbalska reprezentacija SSSR 70-ih i 80-ih godina 20. veka bila je sastavljena većinom od igrača Dinama. Godine 1975. osvojili su Kup pobednika kupova i Evropski superkup (pobedivši Bajern Minhen ). Kup pobednika kupova osvojili su i 1986, a 1999. igrali su u polufinalu Lige šampiona gde ih svojim igrama odveo sad već Ševčenko.

Ratne godine[uredi | uredi izvor]

Tragični događaj u istoriji kluba je streljanje igrača kluba u leto 1942. zbog pobede nad dotada nepobedivim timom nemačke vojske. [1]

Nakon što su nacisti okupirali Ukrajinu, ekipa Dinama zaposlila se u gradskoj pekari, te su počeli rekreativno igrati fudbal gde god se moglo. Jednom ih je tako primetila i nemačka vojska, te su ih pozvali na utakmicu u kojoj je trebalo da igrači nastupe pod imenom Start. U toj ekipi igralo je 8 igrača Dinama (Nikolaj Trusević, Mihajil Putistin, Ivan Kuzmenko, Makar Gončarenko, Fedor Tjučev, Mihajil Sviridovskij, Nikolaj Korotkin i Aleksij Klimenko), i 3 igrača Kijevske Lokomotive (Vladimir Balakin, Vasilij Sukharev i Mihajil Melnik ).

Tokom ljetnih mjeseci te 1942. godine, Start je igrao utakmice sa njemačkim vojnicima. 12. jula pobedili su nemce prvi put, a pet dana kasnije sa 6:0 su dobili još jaču njemačku ekipu. 19. jula su pobijedili mađarski MSG Wal sa 5:1. 26. jula igrao se revanš, ali i ovaj put je Start dobio (3:2). Izgledalo je da ekipa slabi pa su 6. avgusta Nemci poslali svoju nepobedivu Flakelf ekipu. Štampa, iako je naširoko najavljivala ovu veliku utakmicu, nije pisala o porazu njemačkog tima sa 1:5. Posle pobede nad Rukhom 16. avgusta igrači su uhvaćeni, mučeni, i zatvoreni u obližnji logor u Siretzu. Nikolaj Korotkin je umro pri tom mučenju. U februaru 1943.. pri napadu partizana trojica igrač su ubijena. Pobeći su uspeli Gončarenko, Sviridovskij i Tjučev.

Mito[uredi | uredi izvor]

Pobedom nad danskim Alborgom, Dinamo je ušao u Ligu šampiona i igrao je prvu utakmicu sa Panatinaikosom. Posle utakmice španski sudija Antonio López Nieto je tvrdio da su mu pre utakmice čelnici kijevskog kluba nudili novac i dva krznena kaputa za pristrano suđenje. Klub je odmah izbačen, a Alborg je zauzeo negovo mesto u Ligu šampiona. Uprava kluba je tvrdila da je sudija hteo kupiti te kapute, ali ih nije ih mogao platiti.

Stadion[uredi | uredi izvor]

Dinamo svoje utakmice igra na Stadionu Dinama „Valerij Lobanovski“, koji može da primi 16.800 gledalaca. Susrete koji privlače, veći broj gledalaca igraju na stadionu Olimpijskog kompleksa u Kijevu, koji može da primi 80.000 gledalaca.

Trofeji[uredi | uredi izvor]

1974/75., 1985/86.
1975.
1993, 1994, 1995, 1996, 1997, 1998, 1999, 2000, 2001, 2003, 2004, 2007, 2009, 2015, 2016, 2021.
1993, 1996, 1998, 1999, 2000, 2003, 2005, 2006, 2007, 2014, 2015, 2020, 2021.
2004, 2006, 2007, 2009, 2011, 2016, 2018, 2019, 2020.
1961, 1966, 1967, 1968, 1971, 1974, 1975, 1977, 1980, 1981, 1985, 1986, 1990.
1954, 1964, 1966, 1974, 1978, 1982, 1985, 1987, 1990.
1980, 1985, 1986.

FK Dinamo u evropskim takmičenjima[uredi | uredi izvor]

Ažurirano 30. oktobra 2019.
Takmičenje Od. P N I GD GP GR % pobede
Evropski kup / Liga šampiona 233 97 52 84 333 283 +50 041,63
Kup pobednika kupova 30 20 6 4 72 27 +45 066,67
Kup UEFA / Liga Evrope 111 45 37 29 157 119 +38 040,54
UEFA superkup 3 2 0 1 3 1 +2 066,67
Total 377 164 95 118 564 430 +134 043,50

Fudbaleri Dinama osvajači „Zlatne lopte[uredi | uredi izvor]

Trenutna postava[uredi | uredi izvor]

4. februar 2017

Br. Pozicija Igrač
2 Brazil S Danilo Silva
5 Ukrajina O Vitorino Antuneš
7 Ukrajina O Aleksandar Gladki
9 Ukrajina N Mikola Morozjuk
10 Ukrajina O Andrej Jarmolenko
11 Brazil S Žunior Moraes
14 Gruzija S Zurab Očigava
15 Ukrajina N Viktor Cigankov
16 Ukrajina S Sergij Sidorčuk
17 Ukrajina N Sergi Ribalka
18 Belorusija S Nikita Korzun
19 Ukrajina S Denis Garmaš
Br. Pozicija Igrač
20 Ukrajina N Roman Jaremčuk
24 Hrvatska S Domagoj Vida
25 Paragvaj S Derlis Gonzalez
26 Ukrajina S Mikita Burda
29 Ukrajina G Vitali Bujaljski
32 Ukrajina N Valeri Fedorčuk
34 Ukrajina N Jevgenij Kačeridi
35 Ukrajina N Maksim Kovalj
72 Ukrajina N Artur Rudko
77 Ukrajina O Artem Gromov
Srbija G Aleksandar Pantić

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]