Đorđije Premović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
đorđije premović
Đorđije Premović
Lični podaci
Datum rođenja(1910-04-19)19. april 1910.
Mesto rođenjaBogetići, kod Nikšića, Knjaževina Crna Gora
Datum smrti17. april 1943.(1943-04-17) (32 god.)
Mesto smrtiPlana, kod Bileće, ND Hrvatska
Profesijaradnik
Delovanje
Član KPJ od1933.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Đorđije Đorđe Premović (Bogetići, kod Nikšića, 19. april 1910Plana, kod Bileće, 17. april 1943), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u 19. aprila 1910. godine u selu Bogetićima, kod Nikšića. Poticao je iz siromašne seljačke porodice. Osnovnu školu je završio u rodnom selu, a gimnaziju je učio u Nikšiću. Godine 1928, zbog učešća u protestnim demonstracijama i otvorenog revolta protiv režima, bio je isključen iz nikšićke gimnazije, bez prava nastavljanja školovanja. Morao je potom da se bavi teškim fizičkim poslovima kako bi stvorio uslove za život.[1]

Radio je u nikšićkoj pivari „Trebjesa”, gde je među radnicima stekao popularnost, posebno nakon njegovog uključivanja u sportsko društvo „Hercegovac”, u kome su se okupljali i komunistički opredeljeni omladinci. Tu se povezao sa njima i 1933. godine je postao član ilegalne Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Sportsko društvo je predstavljalo pogodnu formu preko koje je Okružni komitet KPJ za Nikšić legalno delovao među mladima, u Nikšiću i okolini. Zakazivane su sportske priredbe i odigravane utakmice u susednim mestima.[1]

Zbog revolucionarnih ideja, policija je Đorđija često progonila i bilo mu je ograničeno kretanje. Jednom prilikom ga je u lancima sprovela u njegovo rodno mesto. Bio je među uhapšenima u velikoj policijskoj provali u partijsku organizaciju KPJ u Crnoj Gori, 1936. godine, kada je šest meseci proveo u istražnom zatvoru. Njegova kuća je bila jedno od sabirališta prilikom organizovanja dobrovoljaca za Španiju, tokom Španskog građanskog rata. Marta 1937. godine, zajedno sa 120 dobrovoljaca krenuo je za Šapniju, ali su bili uhapšeni u Boki Kotorskoj, prilikom otkrivanja broda „La Korse”, koji je organizovao Adolf Muk.[1]

U godinama pred početak rata, kada je obnovljena partijska organizacija u Nikšiću, Đorđije je razvio punu političku aktivnost. Neposredno pred rata zaposlio se u Železari u Zenici, gde je bio jedan od aktivnijih komunista i boraca za radnička prava. Ovde je ostao do početka rata i uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske, kada se krajem aprila ili početkom maja 1941. godine vratio u Crnu Goru. Bio je jedan od organizatora ustanka u svom rodnom kraju. Nalazio se među ustanicima koji su izvršili akciju razoružavanja žandarmerijske stanice u Bogetićima. Njegova gerilska grupa je, odmah posle početka Trinaestojulskog ustanka, izvela nekoliko akcija na kolone italijanskih okupatorskih vojnika, koje su se kretale putem Danilovgrad—Nikšić.[1]

Izvesno vreme, krajem 1941. i početkom 1942. godine bio je u partizanskim jedinicama koje su se borile u istočnoj Hercegovini, a 11. juna 1942. godine prilikom formiranja Pete crnogorske udarne brigade postao je komandir čete u Drugom bataljonu. Isticao se u borbama Pete crnogorske brigade na tromeđi Bosne, Crne Gore i Hercegovine — na Zelengori, Treskavici i u Zabrđu. Pokazao se kao sposoban komandir u borbama oko Gornjeg Vakufa i Prozora, a posebno se istakao u borbi kod Fojnice, za šta ga je javno pohvalio Sava Kovačević, komandant Pete crnogorske brigade. Krajem 1942. godine postavljen je za zamenika komandanta Prvog bataljona.[1]

U toku Četvrte neprijateljske ofanzive, naročito se istakao u borbama za Prozor, kod Jablanice i u dolini Neretve. Nakon toga, brigada je nastavila da goni četnike koji su na Neretvi doživeli težak vojnički slom. Tada su aprila 1943. godine vođene žestoke borbe oko Nevesinja, a nakon toga je Prvi bataljon Pete crnogorske brigade produžio nastupanje u pravcu Bileće. Bataljon je kod sela Plana bio dočekan jakim četničkim snagama, koje su bile pomognute od Italijana. Vođene su teške borbe, tokom kojih je učinjeno nekoliko neuspelih pokušaja da se oslobodi Plana. U posljednjem pokušaju, 17. aprila 1943. godine Đorđije je bio teško ranjen i zarobljen od četnika, koji su ga nakon mučenja streljali.[1]

Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]