Ljubo Bakoč

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
ljubomir bakoč
Ljubo Bakoč
Lični podaci
Datum rođenja(1897-02-19)19. februar 1897.
Mesto rođenjaPolja, kod Mojkovca, Knjaževina Crna Gora
Datum smrti8. maj 1942.(1942-05-08) (45 god.)
Mesto smrtiUroševina, iznad Mojkovca, ND Crna Gora
Profesijašumar
Delovanje
Član KPJ od1939.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od10. jula 1953.

Ljubomir Ljubo Bakoč (Polja, kod Mojkovca, 19. februar 1897Uroševina, iznad Mojkovca, 8. maj 1942), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 19. februara 1897. godine u selu Poljima, kod Mojkovca kao drugo dete Rista i Stane Bakoč.

Član Komunističke partije Jugoslavije je od 1939. godine i spadao je, uz svog mlađeg brata Milorada u najistaknutije organizatore Trinaestojulskog ustanka u Crnoj Gori.

Učesnik Narodnooslobodilačke borbe je od 1941. godine. Bio je komandant Trećeg (Mojkovačkog) bataljona u Bijelopoljskom partizanskom odredu.

Poginuo je na Uroševini, iznad Mojkovca, 8. maja 1942. godine, kada je nedaleko od mesta na kome se održavao satanak štabova bataljona, pala jedna minobacačka granata, koju su ispalili četnici Pavla Đurišića. Od Ljubomirove porodice niko nije doživeo kraj rata. Njegova supruga Zagorka poginula je 1943. godine na Prenju za vreme borbi u poznatoj bici na Neretvi. Ljubomirova kćerka Ksenija je kao sedamnaestogodišnjakinja poginula u bici na Sutjesci, tako što joj je brat od tetke po ocu, Vlado Tomović pucao u glavu, pošto su obadvoje bili teško ranjeni: Vlado je bio ranjen u grudi, tako da su mu se pluća videla, a Kseniji je nemačka granata raznela obe noge. Pošto su ih Nemci sa psima opkoljavali, Vlado je skupio poslednju snagu i rekao Kseniji da se okrene i pogleda približavaju li se Nemci, a onda joj iz pištolja pucao u glavu. On sam je sačekao da mu Nemci priđu, a onda i sebe i njih razneo bombom.

Ljubomir Bakoč je proglašen za narodnog heroja 10. jula 1953. godine.

Njegovo ime danas nosi glavni trg u Mojkovcu, gdje se nalazi i bista Ljubomira Bakoča.

Literatura[uredi | uredi izvor]