Bačko Petrovo Selo

Koordinate: 45° 42′ 23″ S; 20° 04′ 44″ I / 45.706386° S; 20.078766° I / 45.706386; 20.078766
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bačko Petrovo Selo
Bačko Petrovo Selo u suton
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobački
OpštinaBečej
Stanovništvo
 — 2011.Pad 6.350
 — gustina51/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 42′ 23″ S; 20° 04′ 44″ I / 45.706386° S; 20.078766° I / 45.706386; 20.078766
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina86 m
Površina123,0 km2
Bačko Petrovo Selo na karti Srbije
Bačko Petrovo Selo
Bačko Petrovo Selo
Bačko Petrovo Selo na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj21226
Pozivni broj021
Registarska oznaka

Bačko Petrovo Selo (mađ. Péterréve) je naselje u opštini Bečej, u Južnobačkom okrugu, u Srbiji, podignuto na visokoj lesnoj terazi, udaljeno jedan kilometar duž same obale reke Tise. Prema popisu iz 2022. bilo je 5393 stanovnika. Ovo naselje i danas spada među najveća naselja u Srbiji koja sadrže u svom nazivu reč selo.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Centar sela i katolička crkva

Na ovom prostoru postoje tragovi organizovanog življenja iz vremena pre nove ere o čemu svedoče arheološka nalazišta nedaleko od manastira na samoj obali rečice Čik. U ovom značajnom nalazištu šezdesetih godina 20. veka otkrivena je jedna avarska nekropola, žitne jame, glinene posude, kao i razne alatke iz kamenog i bronzanog doba.

Bečejski muzej raspolaže sarmatskim posuđem i oružjem koje je nađeno na arheološkom lokalitetu, bliže manastiru.

Prvi pomen Bačkog Petrovog Sela kao naselja je iz 1092. godine, ali se zna da je selo ranije nastalo, da je više puta spaljivano, rušeno i uništavano. U 11. veku ovi krajevi su ušli u sastav države ugarskog kralja Stefana I, mada su bili retko naseljeni zbog najezde Tatara i raznih pljačkaških hordi. Interesantan je podatak iz 1247. godine da mađarski kralj Bela prilikom obilaska poseda izvesnog grofa Pongraca beleži postojanje naselja Peterevo, šest kilometara od današnjeg naselja, što je otprilike lokalitet današnjeg manastira.

Posle Kosovske bitke 1389. godine, srpski živalj pred najezdom Turaka povlači se na sever prema srednjoj Evropi, u Ugarsku. Ovaj prostor 1412. godine u posedu je srpskog despota Đurđa Brankovića i ostaje u vlastelinstvu srpskih despota sve do dolaska Turaka 1526. godine.

Posle sklapanja Karlovačkog mira 1699. godine i odlaska Turaka iz ovih krajeva, zabeležen je značajan priliv srpskog stanovništva na ove prostore.

Naselje je dobilo ime Petrovo Selo (Péterréve)[1] po jednom od prvih naseljenika Petru Tašinu. Naime, u vremenu Turskog robovanja, Bačko Petrovo Selo je značajna saobraćajnica i pripada segedinskoj nahiji. Godine 1548. osim u Segedinu i Titelu, samo u Senti i Bačkom Petrovom Selu postoje skele na reci Tisi. Vlasnik skele je bio Petar Tašin koji se pominje kao osnivač današnjeg sela po kome je i dobilo ime. I sada se zove tako njegova ulica, postoji i kuća od Petra Tašina, ali svakako da nije iz toga doba.

Početkom aprila 1854. godine mesto je pogodio veliki požar, tokom kojeg je izgorelo nekoliko stotina kuća.[2]

Bačko Petrovo Selo je već 1590/1591. imalo 9 domova. Kao naselje u okviru Vojne granice 1707. imalo je 30 graničara, a 1720. 49 domova. Od tada broj stanovnika stalno raste do 20. veka, kada počinje da stagnira. Godine 1900. Bačko Petrovo Selo ima 9504 stanovnika, 1921. 10.798, 1948. 10.224, a 1971. 9537, od čega 77,4% Mađara, 19,7% Srba i 2,9% pripadnika ostanih naroda i narodnosti.

Austrijski knez Lijheštajn je po zaveštanju ostavio srpskoj školi u mestu 315 f. Taj novac je predat crkveno-školskoj opštini marta 1861. godine na raspolaganje. Od tog priloga stvoren je mesni školski fond. Katiheta i školski upravitelj bio je tada pop Vasa Rakić. Povod za dar školi je bila grofova zahvalnost Srbima u mestu. Jer grofa su tokom austrijsko-francuskog rata, kod Beča Francuzi u jednom momentu opkolili. Ali od zarobljavanja ili pogibije spasila su ga osmorica odvažnih Srba vojnika Petrovoselčana.[3]

Kulturno — istorijski spomenici[uredi | uredi izvor]

Srpski pravoslavni hram[uredi | uredi izvor]

Na najvišoj koti mesta, nedaleko od stare obale reke Tise, nalazi se pravoslavna crkva — hram koji je zidan u vizantijskom stilu. Crkva se pominje 1739. godine. Sadašnji hram je podignut između 17741780. na mestu starijeg, koji se u izvorima spominje još od početka 17. veka. Hram je posvećen je Prenosu moštiju svetom Nikoli 9/22. maj, čija se slava svake godine održava. Visoka konstrukcija hrama i oltarske pregrade nosi oko šezdeset ikona akademskog slikara Teodora Ilića Češljara raspoređenih u nekoliko zona: niz prestonih ikona sa predstavama u staklu, i bočnim i carskim dverima, red prazničnih i red ikona sa figurama apostola, kao i krst sa raspećem uokviren scenama Hristovog stradanja. Češljar je umro u Bačkom Petrovom Selu 1793. godine, a posao je okončao njegov saradnik Dimitrije Lazarević. Tokom konzervatorskih radova 1965/1966. godine hram je očišćen od svih potonjih intervencija. Dimenzije hrama su: dužina 35 metara, širina 13 metara, visina 101,60 metara plus krst 25,40 metara.

Ikonostas i zidne slike[uredi | uredi izvor]

Ikonostas u hramu ima 57 ikona, od kojih su neke većeg, a druge manjeg formata. Duborezac ikonostasa je nepoznat a slikar je Teodor Ilić Češljar. Češljarev rad je i živopis na svodu nad solejom. U uglovima su prikazana četiri jevađelista: Matej, Luka, Jovan i Marko na oblacima. Ikonostas je jedan od najstarijih u Vojvodini i 1966. godine ovaj spomenik ikonografije 18. veka je stavljen pod zaštitu države.

U knjizi Popis slikarskih i vajarskih dela u društvenom popisu i privatnoj svojini na području Bačke, Društva muzejskih radnika Vojvodine — Sekcija istoričara umetnosti, VI, Novi Sad 1986., navedeni su podaci o ikonostasu i zidnim slikama srpske pravoslavne crkve u Bačkom Petrovom selu:

  • Ikone u soklu: Povratak sina Agrikovog, Bekstvo u Egipat, Hristos i Samarjanka, Usekovanije Jovana Krstitelja (nije Češljarev rad).
  • Prestone ikone: Sveti Nikola (zadnji premaz je Pavla Simića, od originala malo ostalo), Bogorodica sa Hristom (na ikoni zapis iz 1808. — ktitor prvog premaza).
  • Dveri:
  • Ikone iznad dveri:
  • U sredini:
  • Praznične ikone:
  • Raspeće na vrhu ikonostasa, sa strane:
  • Zidne slike:
  • Pokretne ikone i slike:

Potpis autora nalazi se na ikoni Isisa Hrista, a zapis o ktitoru na ikoni Jovana Krstitelja. Ikonostas je tri puta premazivan (1860. godine prvi put)[4]Žarko Petrović, Pavle Čortanović, i Pavle Simić, a 1966. godine skinuti su premazi i ikonostas je konzerviran i restauriran, gde je na restauraciji i konzerviranju učestvovao akademski slikar-konzervator Dušan Nonin.

Zidne slike na Savotu na svodu nad solejom je takođe Češljarov rad.

Reke Tisa i Čik[uredi | uredi izvor]

Skela na Tisi u Bačkom Petrovom Selu
Reka Čik u Bačkom Petrovom Selu

Bačko Petrovo Selo svakako je bogato jer ima dve reke. Nalazi se na desnoj obali Tise, na kojoj i dalje postoji skela koja na "ručni pogon" prevozi zemljoradnike u Banat. Reka Čik, kao desna pritoka, uliva se u Tisu upravo kod glavnog kupališta.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Bačko Petrovo Selo živi 5808 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,5 godina (38,6 kod muškaraca i 42,4 kod žena). U naselju ima 2877 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,53.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Mađarima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 10.224
1953. 10.616
1961. 10.410
1971. 9.645
1981. 8.959
1991. 7.958 7.859
2002. 7.318 7.482
2011. 6.350
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[6]
Mađari
  
5.175 70,71%
Srbi
  
1.567 21,41%
Romi
  
243 3,32%
Jugosloveni
  
80 1,09%
Hrvati
  
30 0,40%
Slovaci
  
7 0,09%
Albanci
  
5 0,06%
Nemci
  
4 0,05%
Slovenci
  
3 0,04%
Crnogorci
  
2 0,02%
Rusini
  
2 0,02%
Muslimani
  
1 0,01%
Bunjevci
  
1 0,01%
Bugari
  
1 0,01%
Bošnjaci
  
1 0,01%
nepoznato
  
69 0,94%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznati meštani[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tekst dr. Nebojše Carića uni. prof. Intitut za geografiju Novi Sad u Enciklopediji Jugoslavije JLZ Zagreb 1980.
  2. ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1854. godine
  3. ^ "Srbski narod", Novi Sad 1863. godine
  4. ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1860. godine
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]