Pređi na sadržaj

Bivolje

Koordinate: 43° 35′ 16″ S; 21° 20′ 47″ I / 43.587736° S; 21.346305° I / 43.587736; 21.346305
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bivolje
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugRasinski
GradKruševac
Stanovništvo
 — 2011.330
Geografske karakteristike
Koordinate43° 35′ 16″ S; 21° 20′ 47″ I / 43.587736° S; 21.346305° I / 43.587736; 21.346305
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Bivolje na karti Srbije
Bivolje
Bivolje
Bivolje na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj037
Registarska oznaka

Bivolje je naseljeno mesto grada Kruševca u Rasinskom okrugu. Brzim razvojem grada, u novije vreme i dobijanje novih funkcija Kruševac je izrastao u industrijski centar naše zemlje. Zahvaljujući tome i neposrednoj blizini grad je vršio veliki uticaj na Bivolje, prenošenjem nekih funkcija na njega. Industrijskom funkcijom Bivolje je počelo da dobija i neke osobine grada i gradskog života, jer je doživelo opšti preobražaj.

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Bivolje je kao retko koje drugo selo imalo sudbinu da je moralo da promeni svoje mesto i lokaciju. To je još jedna njegova specifičnost, po kojoj se ono razlikuje i to treba isticati.

Stara lokacija Bivolja bila je severnije od sadašnjeg naselja, udaljena oko jedan kilometar i zapadnije od Rasine i groblja. U reljefnom pogledu bilo je na nižoj rečnoj terasi, koja ne bi trebalo da bude plavljena, ali sticajem nekih prirodnih okolnosti to se događalo. Zato je taj teren podvodan sa močvarama ili „kalovitom“ mestu. Tako je to bilo sve do regulacije korita i vodostaja Rasine. Takva lokacija se učinila pogodnom za starosedeoce, jer su prirodna bogatstva i pogodnosti privlačili. Turci su tražili „svoje“ po sporazumu pri kolonizaciji, bili su pod prismotrom, jer Turci nisu uvažavali nerodne godine zbog poplava, sušnih leta i pljačke. Glavni problem i velika nedaća na staroj lokaciji bile su poplave Morave i Rasine, od kojih su se lančano ređale mnoge druge nedaće, među kojima je bila i malarija. To je usporavalo razvoj, nanosilo velike štete, pa kada žetva podbaci bilo je i gladovanja. Često je i naselje bilo ugroženo sa kućama od slabog materijala i bez temelja, ali najteže se podnosila životna neizvesnost zbog pojave zaraznih bolesti, od kojih njihova psihička mora od vrlo česte pojave „njihove“ malarije. Od malarije se umiralo u letnjoj polovini godine, kada su se pojavljivali rojevi komaraca, a druge zarazne bolesti kao što su kuga, kolera, tuberkuloza, tifus i druge, pojavljivale su se uvek nepredviđeno izazivajući depopulizaciju. Neke epidemije su bile katastrofalne i ostale upamćene i zapisane, kao što su bile 1789, 1790, 1832. i 1837. godine.

Preseljenje je za Bivolje bila prekretnica u njegovom životu i razvoju, jer je tako rešilo svoj životni problem opstanka. Približavanjem gradu ubrzan je razvoj prigradske privrede pa sa boljim životom ono postaje najveće i najbogatije u okrugu.[1]

Regionalni položaj[uredi | uredi izvor]

Nalazi se u srednjem delu Srbije, na dnu istočnog dela Kruševačke kotline. Bliže gledano, ono je na desnoj strani Zapadne Morave i levoj obali Rasine, u njihovim donjim tokovima.

U saobraćajnom pogledu Bivolje se nalazi na glavnoj magistrali poprečnog pravca, koja prolazi dolinom Zapadne Morave i povezuje gradove Kruševac, Kraljevo, Čačak, Užice, a time istočnu i zapadnu Srbiju. Ova saobraćajnica preseca severni deo naselja Bivolja i zato može lako da se poveže sa širim regionom i celom zemljom. Železnička pruga se na istoku, kod Stalaća, povezuje se sa prugom Beograd-Niš, koja je kičma našeg železničkog saobraćaja, a na zapadu presecajući Ibarsku magistralu kod Užica se povezuje sa prugom Beograd-Bar. Paralelno sa ovom prugom prolazi drum koji se na istoku povezuje kod Pojata sa auto-putem Beograd-Niš, koji je kičma našeg drumskog saobraćaja, a zapadu takođe presecajući Ibarsku magistralu, preko Užica i Zlatibora, povezuje se sa Jadranskim morem.

Pored ove glavne saobraćajnice za položaj Bivolja značajni su i neki regionalni putevi, koji se zrakasto odvajaju od Kruševca i povezuju sa bližom i daljom okolinom ovog kraja.

[2]

Lokalni položaj[uredi | uredi izvor]

Lokalni položaj Bivolja je takođe vrlo povoljan, jer naselje leži na višoj rečnoj terasi, koja je odvojena od niže rečne terase strmim odsekom visine 5 do 6 metara i ima 150 metara nadmorsku visinu, zbog čega je bezbedan od poplava koje su nekada, na staroj lokaciji i na nižoj rečnoj terasi, pričinjavale velike štete i bile uzročnik zaraznih bolesti. Bivolje se nalazi između Rasine na istoku i Kruševca na zapadu, sa kojim je dobro povezano gustom mrežom svojih puteva i ulica.

Atar Bivolja[uredi | uredi izvor]

Atar Bivolja je izdužen u pravcu sever-jug i širi se prema severu u dosta nepravilnom obliku. Zauzima prostor na desnoj strani Zapadne Morave i obe strane Rasine, sa njihovim aluvijalnim ravninama i nižom rečnom terasom. Najveći deo atara meštani zovu ključ.

Granica atara[uredi | uredi izvor]

Sa severa se graniči atarima Jasike, Gaveza i Šanca, a granicu čini tok Zapadne Morave.

Sa istoka se graniči atarima Makrešana, Dedine i Parunovca zauzimajući uzani pojas desne aluvijalne ravni Rasine.

Sa juga se graniči samo atarom Malog Golovoda i Prnjavor[potrebna odrednica]a, gde su podignuta nova naselja Kolonija, Pejton i Katanga. Ova naselja su sada spojena, a odvaja ih samo kratka dvosmerna ulica u visini vašarišta.

Sa zapada se graniči gradom. Naselja su spojena, a razdvajaju ih ulice Šumadijska, Omladinska i druge manje. Dalje prema severu graniči se sa atarom Lazarice, sve do toka Zapadne Morave.

Veličina atara[uredi | uredi izvor]

Prema prvom katastarskom premeru od 1936. godine, površina atara Bivolja iznosila je 894 hektara. Na osnovu popisa od 1939. godine bivolje je imalo 3522 stanovnika i bilo je najveće naselje u široj okolini. Posle Drugog svetskog rata došlo je do smanjenja površine atara, po Zakonima o nacionalizaciji i agrarnoj reformi, kada je nekim bogatijim domaćinstvima oduzeta zemlja bez ikakve nadoknade. Kasnije je, po Zakonu o građevinskom zemljištu, za potrebe grada oduzet, veliki kompleks zemljišta na jugu atara, uz minimalnu naknadu. Tako je atar sužen i skraćen, a na toj površini su izgrađena gradska naselja Kolonija i Pejton. Na ostalom suženom delu prema Rasini kasnije je bespravnom gradnjom podignuto naselje Katanga, kako ga zovu njegovi žitelji. Od početka su prva dva naselja pripadala gradu, a kasnije i treće naselje, tako da, administrativno, Mesna zajednica Vasilije Ančević ne prelazi preko ulice Vece Korčagina. Trajno su smanjene plodne površine i u drugim delovima naselja bespravnom gradnjom, zatim zbog podizanja industrijskih pogona, odbrambenih bedema od poplava, kanala za navodnjavanje, obilaznica i dr.

Podaci o površini bivoljskog atara postoje jer je ranije Bivolje bilo posebna katastarska opština, do šezdesetih godina, kada je pripojena gradu. Posle toga svi podaci su iskazani zbirno kao gradska celina, a ništa posebno samo za Bivolje. Bivolje je 1974. godine zvanično administrativno pripojeno Kruševcu, po generalnom Urbanističkom planu, koji je te godine usvojen. Zato ono ne postoji u biltenima o zvaničnom popisu stanovništva u zemlji 1981. i 1991. godine.

Mostovi[uredi | uredi izvor]

Most koji nije u upotrebi
Novi most

Mostovi preko Rasine dosta znače za lokalni položaj. Ima ih šest. Od njih najveći značaj imaju gornji i donji most, jer su na glavnim saobraćajnicama koje vode prema istoku i auto-putu i vrlo su opterećeni. Oni su izgrađeni 1985. godine na mestu starih gvozdenih. Pored donjeg, novog mosta, još uvek stoji stari gvozdeni, tako da se može videti kako su izgledali i koliko su bili uski. Na njima je često dolazilo do zastoja u saobraćaju, kao i do saobraćajnih udesa u kojima su često stradali pešaci. Treći po značaju most koji je u upotrebi jeste gvozdeni železnički most koji je podignut još 1910. godine kada je i pruga postavljena. On je sličan gvozdenim mostovima, koji su zamenjeni na putevima. Ovaj most se ne koristi zbog namenske gradnje, nema patos. Od onih koji se još ne koristi je i novi betonski most, uzvodno od železničkog mosta, na istočnoj obilaznici, koja još nije završena. Na kraju, uzvodno od donjeg mosta postoji viseći ili sportski most kod igrališta fudbalskog kluba Borac, koji povezuje igralište sa klupskim prostorijama, koje su na levoj strani reke Rasine.

Obilaznice[uredi | uredi izvor]

Obilaznice, pored pomenutih mostova na Rasini, imaju veliki značaj za rasterećenje automobilskog saobraćaja kroz grad i naselje Bivolje. Da se to postigne projektovane su dve obilaznice: severna i istočna i obe su dobrim delom u ataru Bivolja. Započete su sa gradnjom 1985. godine, kada i mostovi, ali ni jedna nije još potpuno završena. Severna obilaznica je trasirana pored Zapadne Morave, od nadvožnjaka u Makrešanu do blizu železničke stanice u Koševima. Njen prvi deo preko atara Bivolja je potpuno završen od Makrešana do jasičkog puta i već se koristi. Istočna obilaznica je završena samo na relaciji od donjeg do gornjeg mosta sa desne strane Rasine. Oba su porušena bombardovanjem 1999. godine, a betonski je obnovljen krajem iste godine pa se koristi, što je vrlo značajno za naselje, jer je tako skrenut tranzitni saobraćaj duž naselja. Na pomenutom završenom deli izgrađene su i dve savremene raskrsnice, u čijoj blizini su benzinske pumpe. Ona treba da preseca obe glavne saobraćajnice, koje vode prema istoku preko pomenutih raskrsnica. Od pomenutog novog mosta na Rasini treba da se nastavi sa gradnjom severnog kraka istočne obilaznice. Ona treba da preseca po sredini, Bivoljski ključ i spoji, sa severnom obilaznicom u blizini Šljunkare. Slično je i sa njenim južnim krakom, koji treba od raskrsnice da produži uz Rasinu desnom stranom i spoji se sa putem za Brus. Da se to ostvari ona mora da preko dva mosta pređe na levu stranu Rasine, kako je planirano i spoji južnije i severnije od Popravnog doma završena 2002. godine. Značaj ovih obilaznica je veliki, jer rasterećuje saobraćaj kroz naselje i čini ga bezbednijim.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Bivolje živi 242 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 34,9 godina (34,0 kod muškaraca i 35,8 kod žena). U naselju ima 106 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,11.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Po priči Tome Todorovića, koji je bio viši učitelj u Kruševcu, niže od sela Bivolje naselili su se sve sami uskoci iz oslobođenih oblasti. Jednom kada je knez Miloš dolazio u Kruševac prolazeći kroz Bivolje rekao je ovim seljacima: A što ste vi more pali ovde u ovu pljoštu (misleći na mesto gde su tada živeli), vidite li da ćete pocrkati i vi i vaša deca, odmah da se selite gore na onu ravan blizu Kruševca (mileći na mesto gde će nastati selo Bivolje). Carska se ne poriče, seljaci se naseliše tamo gde je knez zapovedio i tako bi volja gospodareva. Od ovoga bi volja gospodareva dobilo je i ovo selo novo ime Bivolje.[3]

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 2.588
1953. 2.769
1961. 3.420
1971. 6.905
1981. 212
1991. 186 185
2002. 330 332
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[5]
Srbi
  
269 81,51%
Romi
  
51 15,45%
Albanci
  
3 0,90%
Jugosloveni
  
3 0,90%
nepoznato
  
4 1,21%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tomić 2002, str. 216.
  2. ^ Tomić 2002, str. 7.
  3. ^ Marić, Svet. (1899). „Narodno predanje o mestima - Bivolje”. Karadžić. V: 6. 
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]