Brlog (Pirot)

Koordinate: 43° 12′ 03″ S; 22° 48′ 15″ I / 43.200833° S; 22.804166° I / 43.200833; 22.804166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Brlog
Brlog , Crkva
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPirotski
GradPirot
Stanovništvo
 — 2011.Pad 56
Geografske karakteristike
Koordinate43° 12′ 03″ S; 22° 48′ 15″ I / 43.200833° S; 22.804166° I / 43.200833; 22.804166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina910 m
Brlog na karti Srbije
Brlog
Brlog
Brlog na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj010
Registarska oznakaPI

Brlog je naselje Grada Pirota u Pirotskom okrugu. Prema popisu iz 2011. ima 56 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 83 stanovnika).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Stara lokacija sela Brloga nalazila se na potezu zvanom „Vrelo“. Selo je brojalo nekoliko kuća. To je lokacija na ušću Dojkinačke i Jelovačke reke( „stavište" kako su ga meštani zvali). Tu je postojala mala crkva, a odmah do nje bilo je i groblje. Do izgradnje hotela i vikend naselja posle Drugog svetskog rata na tom mestuje postojao krst i meštani su to mesto zvali, a i sada ga zovu, „Crkvište". Kuće su bile iznad Malog vrela. Da je to bila stara postojbina sela govore mnogi podaci. Pored napred rečenog, na kraju sela postojala je, a i danas postoji, putna mreža: jugozapadno od sela postojao je, a i danas se koristi „Manastirski put“; zapadno put „Kolnik“, severno od sela „Zapadsći put“. Ti putevi su korišćeni za prilaz poljoprivrednom zemljištu i pašnjacima. Kad se odmetnuo od turskog cara, turski vojskovođa Pazvan Oglu iz Vidina dopustio je svojoj vojsci da teroriše naš narod, pljačka, ubija i odvodi sve što joj se htelo: stvari, stoku, ljude. Zbog takvog terora i zuluma selo Dojkinci se iz Selišta povlači uzvodno na sadašnju lokaciju, a Brlog iz Vrela na sadašnju lokaciju – Selište.[1]

Mesto se pre 1880. godine nalazilo u bivšem Visočkom srezu. Položeno je u jednom uskom proseku između dva brda, koja su pošumljena. Tu je zapisano 69 kuća, sa 478 stanovnika, od kojih je samo pet muškaraca pismeno. Poreskih glava bilo je 44.[2] Meštani su oko 1880. godine podigli pravoslavnu crkvu i pripremali da podignu i školsku zgradu. Njihova deca su 1882. godine pohađala školu u Dojkince.[3] Učitelj iz seoske škole Đorđe Kuklić premešten je avgusta 1907. godine u Leskovac. Dve godine kasnije, 1909. brloški učitelj Milan Popović biće nagrađen za trogodišnji uspešan rad u tom mestu. Petar Ilić učitelj prešao je 1910. godine odatle u susedne Dojkince.[4]

Poplava izazvana velikom kišom je meštanima 1882. godine uništila useve, pa su morali ići prosjačiti.[5]

U sastavu Brloške opštine su 1901. godine okolna sela Dojkinci i Jelovica.[6] U mestu je 1908. godine muška četvorogodišnja škola. Dojkinci su se 1909. godine odvojili u svoju posebnu opštinu.

Početkom aprila 1937. godine desio se veliki požar kod Brloga, na imanju Mite Rančića. To je bila pojata sa stokom gde su noćili sinovi domaćinovi, uz vatru. Ljudi su se spasili, ali je pored pojate sa nameštajem stradala stoka - jarići, košnice i stočna hrana.[7]

Crkva i zvonik

Položaj[uredi | uredi izvor]

Selo Brlog se nalazi na jugozapadnom delu Stare planine, y kotlini Dojkinačke reke – kotlini koja se pruža pravcem severo-zapad — jugo–istok. Nadmorska visina sela kod škole je 792 m. Selo je udaljeno od administrativnog centra Pirota 30 km i pretposlednje je na putu za srednji Visok. Prema položaju i razmeštaju kuća, Brlog se može svrstati y zbijeni tip naselja. Pod Turskom najezdom selo je promenilo lokaciju, iz mesta zvanog "Vrelo", i nastanilo se na sadašnjoj lokaciji. Na novu lokaciju doselila su se plemena: Roga, Staniša, Tokoja, Milenko, Dupljar, Marko i Peja. Mostovi u selu su uglavnom bili drvene konstrukcije, sa obalnim ojačanjima od kamena.Usledobilnih kišaitopljenja debelogsnežnog pokrivača, Dojkinačka reka je skoro svake desete ili dvadesete godine, zbog velikog vodostaja nosila mostove. Ovo se naročito događalo posle balkanskih ratova i posle Prvog svetskog rata. Nakon Drugog svetskog rata, Brložani su gradili mostove od metalne konstrukcije sa kameno - betonskim priobalnim i srednjim stubovima. Takvom gradnjom mostovi su bili zaštićeni i reka ih više nije nosila.[8]

Atar sela Brloga zahvata oko 25 km2 površine (mereno pravcima: Štrči krak 1179 m“ n.m. – Strašna čuka 1159 m“ n.m., istok – zapad; Manastirski most – Belo kamenje 910 m' n.m. — Ponor 1533 m“ n.m., sever – jug. Selo je oivičeno visokim planinskim masivima. Posmatrano sa severa prema jugu, levom obalom Dojkinačke reke granicu čine: Štrči krak (1179), Klenje (1126), Kožina ornica (969), Vrelo (744). Desnom obalom reke granicu čine: Stoilica (1238), Tonđina valoga (1136), Kamik (930), Jeličje – Smrdan (1150), i Ametov kamik (1090).

Atar sela oivičen je atarima susednih sela: sa severo-zapada i severo- istoka Dojkinačkim, sa istoka Jelovačkim i Rosomačkim atarom, a sa jugo–zapadne starne atarom Visočke Ržane i Rsovaca, a delom i Pakleštice.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Brlog živi 83 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 71,1 godina (69,2 kod muškaraca i 72,9 kod žena). U naselju ima 45 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 1,84.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[9]
Godina Stanovnika
1948. 519
1953. 520
1961. 448
1971. 302
1981. 192
1991. 130 130
2002. 83 83
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[10]
Srbi
  
83 100,0%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Velimir Kostić, Hronika sela Brlog, 2004, str. 15
  2. ^ "Otadžbina", Beograd 1880. godine
  3. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1882. godine
  4. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1910. godine
  5. ^ "Težak", Beograd 1882. godine
  6. ^ "Policijski glasnik", Beograd 1901. godine
  7. ^ "Pravda", Beograd 1937. godine
  8. ^ Velimir Kostić, Hronika sela Brlog, 2004, str. 6
  9. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  10. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  11. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]