Vsevolod I Jaroslavič
Vsevolod I Jaroslavič | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1030. |
Datum smrti | 13. april 1093.62/63 god.) ( |
Mesto smrti | Višgorod, Kijevska Rusija |
Porodica | |
Supružnik | Anastasija, Ana |
Potomstvo | Vladimir Monomah, Eupraksija Kijevska, Rostislav, Katarina, Marija |
Roditelji | Jaroslav Mudri Ingegerda Švedska |
Dinastija | Rjurikoviči |
Veliki knez Kijevske Rusije | |
Period | 1076—1093 |
Prethodnik | Svjatoslav II Jaroslavič |
Naslednik | Svjatopolk II Izjaslavič |
Vsevolod I Jaroslavič (rus. Всеволод I Ярославич; 1030[1] — 13. april 1093) bio je veliki knez Kijevske Rusije od 1078. godine do svoje smrti.[2]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Vsevolod je bio sin velikog kneza Jaroslava Mudrog i Ingegerde Švedske.[3] Godine 1043. između Rusije i Vizantije je vođen rat. Nakon okončanja rata, Jaroslav je svoga sina Vsevoloda oženio vizantijskom plemkinjom Anastasijom. Anastasija (Monomahina) mu je rodila sina Vladimira, budućeg velikog kneza Kijeva.
Jaroslav umire 1054. godine. Nasledila su ga trojica sinova — Svjatoslav II, Izjaslav I i Vsevolod. Braća su zavela trijumvirat i podelila državu na tri dela. Vsevolodu su pripala područja Perejaslava, Rostova, Suzdalja i Belozjorsk. Godine 1067. Vsevolodu umire prva žena. Za drugu ženu odabrao je kumansku princezu Anu. Ona mu je rodila ćerku Eupraksiju (buduću svetorimsku caricu, suprugu Henrika IV) i još nekoliko dece.
Svjatoslav i Vsevolod sklapaju zaveru protiv svoga brata i 1073. godine proteruju Izjaslava iz Kijeva. Svjatoslav umire 1076. godine. Izjaslav se vraća na presto, ali i on umire dve godine kasnije. Sada Vsevolod preuzima vlast. Tokom svoje dugogodišnje vladavine, Vsevolod je izbegavao ratove. Vođstvo nad armijama prepuštao je svome sinu Vladimiru. Umro je nakon višegodišnje bolesti (1093).
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Igor Rjurikovič | ||||||||||||||||
8. Svjatoslav I Kijevski | ||||||||||||||||
17. Olga Kijevska | ||||||||||||||||
4. Vladimir I Veliki | ||||||||||||||||
9. Maluša | ||||||||||||||||
2. Jaroslav Mudri | ||||||||||||||||
10. Rogvolod | ||||||||||||||||
5. Rogneda od Polocka | ||||||||||||||||
1. Vsevolod I Jaroslavič | ||||||||||||||||
12. Erik Pobednički | ||||||||||||||||
6. Olaf Šetkonung | ||||||||||||||||
3. Ingegerd Olofsdoter | ||||||||||||||||
7. Estrid od Bodrića | ||||||||||||||||
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Raffensperger 2012, str. 99.
- ^ Raffensperger 2012, str. 36, 99.
- ^ Martin 1993, str. 32.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dimnik, Martin (1994). The Dynasty of Chernigov, 1054–1146. Pontifical Institute of Mediaeval Studies. ISBN 978-0-88844-116-4.
- Franklin, Simon; Shepard, Jonathan (1996). The Emergence of Rus 750–1200. Longman. ISBN 978-0-582-49091-8.
- Kazhdan, Alexander (1989). „Rus'-Byzantine Princely Marriages in the Eleventh and Twelfth Centuries”. Harvard Ukrainian Studies. Harvard Ukrainian Research Institute. 12/13: 414—429.
- Martin, Janet (1993). Medieval Russia, 980–1584. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-67636-6.
- Raffensperger, Christian (2012). Reimagining Europe: Kievan Rus' in the Medieval World. Harvard University Press. ISBN 978-0-674-06384-6.
- The Russian Primary Chronicle: Laurentian Text (Translated and edited by Samuel Hazzard Cross and Olgerd P. Sherbowitz-Wetzor) . Medieval Academy of America. 1953. ISBN 978-0-915651-32-0.
- Vernadsky, George (1948). A History of Russia, Volume II: Kievan Russia. Yale University Press. ISBN 978-0-300-01647-5.