Vukašin Mićunović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
vukašin mićunović
Vukašin Mićunović
Lični podaci
Datum rođenja(1919-12-10)10. decembar 1919.
Mesto rođenjaVelestovo, kod Cetinja,  Kraljevstvo SHS
Datum smrti15. decembar 2005.(2005-12-15) (86 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija Srbija,  Srbija i Crna Gora
Profesijavojno lice,
društveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ od1939.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411957.
Čingeneral-major u rezervi

Odlikovanja
Orden ratne zastave Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem Orden Republike sa zlatnim vencem
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden rada sa crvenom zastavom
Orden za hrabrost Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima Partizanska spomenica 1941.

Vukašin Mićunović (Velestovo, kod Cetinja, 10. decembar 1919Beograd, 15. decembar 2005) bio je književnik, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Crne Gore.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 10. decembra 1919. u Velestovu, kod Cetinja. Rano je ostao bez roditelja. Gimnaziju je učio na Cetinju, gde se, zajedno sa starijim bratom Veljkom, uključio u omladinski revolucionarni pokret. U članstvo Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) primljen je 1934, a u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) 1939. godine. Posle završetka gimnazije, studirao je filozofiju u Beogradu. Tokom studija je aktivno učestvovao u studentskom revolucionarnom pokretu.

Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije, aprila 1941. godine, vratio se u rodni kraj, gde je bio jedan od organizatora Trinaestojulskog ustanka u cetinjskom kraju. U toku rata je obavljao razne vojne i političke dužnosti: sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a i član Okružnog komiteta KPJ za Cetinje; rukovodilac Političkog odeljenja (Politodjela) Desete hercegovačke udrane brigade i 29. hercegovačke divizije i politički komesar 29. divizije.

Posleratni period[uredi | uredi izvor]

Proslava JRM 1951. godine

Posle oslobođenja Jugoslavije, 1945. godine, završio je Višu vojnu akademiju JNA i potom je obavljao razne odgovorne dužnosti u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) — bio je pomoćnik načelnika Glavne političke uprave JA i politički komesar Jugoslovenske ratne mornarice (JRM). Potom je demobilisan i u činu general-majora JNA proizveden u rezervu 1957. godine.

Posle izlaska iz vojske, obavljao je razne društveno-političke dužnosti — bio je sekretar ideološke Komisije Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, direktor novinsko-izdavačkog preduzeća „Borba“, predsednik Saveta za obrazovanje i kulturu Saveznog izvršnog veća (SIV) i dr. Bio je član Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore i Saveznog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije (SSRNJ). Na Trinaestom kongresu SKJ 1986. izabran je za člana Centralnog komiteta SKJ, ali je podneo ostavku na članstvo u Centralnom komitetu, oktobra 1989, nakon smene crnogorskog rukovodstva, u antibirokratskoj revoluciji.[1] Više puta je biran za narodnog poslanika Savezne skupštine SFRJ.

Njegov brat Veljko, koji je takođe bio učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije.

Umro je 15. decembra 2005. u Beogradu.

Publicistički rad[uredi | uredi izvor]

Još kao srednjoškolac, počeo se baviti publicistikom i književnim radom. Prve radove objavio je u beogradskoj „Zori“ i vršačkom „Novom srednjoškolcu“. Objavio je romane: „Stvari“, Cetinje 1956; „Oko u oko“, Beograd 1959; „Godina u noći“, Zagreb 1963; „Pretposlednji“, Beograd 1969; „Na dami medaljon Beograd“, 1971. i „Bolovanja“, Beograd 1976; zatim studiju „Između kulture i rada“, Beograd 1972. godine. Njegova prozna dela su prevođena na nemački, italijanski i mađarski jezik.

Autor je scenarija za filmove: „Od monarhije do republike“ i „Četrdeset godina borbe“.

Nagrade i odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Za svoj knjižvni rad 1977. godine je nagrađen Trinaestojulskom nagradom Izvršnog veća Skupštine Socijalističke Republike Crne Gore.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden ratne zastave, Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem, Orden Republike sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden rada sa crvenom zastavom, Orden za hrabrost i Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Usvojena ostavka Vukašina Markoviću”. arhiv.slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. 22. 10. 1989. str. 32.