Vukašin Mićunović
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
vukašin mićunović | ||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||||
Datum rođenja | 10. decembar 1919. | |||||||||
Mesto rođenja | Velestovo, kod Cetinja, Kraljevstvo SHS | |||||||||
Datum smrti | 15. decembar 2005.86 god.) ( | |||||||||
Mesto smrti | Beograd, Srbija, Srbija i Crna Gora | |||||||||
Profesija | vojno lice, društveno-politički radnik | |||||||||
Delovanje | ||||||||||
Član KPJ od | 1939. | |||||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | |||||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1941 — 1957. | |||||||||
Čin | general-major u rezervi | |||||||||
Odlikovanja |
|
Vukašin Mićunović (Velestovo, kod Cetinja, 10. decembar 1919 — Beograd, 15. decembar 2005) bio je književnik, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Crne Gore.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 10. decembra 1919. u Velestovu, kod Cetinja. Rano je ostao bez roditelja. Gimnaziju je učio na Cetinju, gde se, zajedno sa starijim bratom Veljkom, uključio u omladinski revolucionarni pokret. U članstvo Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) primljen je 1934, a u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) 1939. godine. Posle završetka gimnazije, studirao je filozofiju u Beogradu. Tokom studija je aktivno učestvovao u studentskom revolucionarnom pokretu.
Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije, aprila 1941. godine, vratio se u rodni kraj, gde je bio jedan od organizatora Trinaestojulskog ustanka u cetinjskom kraju. U toku rata je obavljao razne vojne i političke dužnosti: sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a i član Okružnog komiteta KPJ za Cetinje; rukovodilac Političkog odeljenja (Politodjela) Desete hercegovačke udrane brigade i 29. hercegovačke divizije i politički komesar 29. divizije.
Posleratni period[uredi | uredi izvor]
Posle oslobođenja Jugoslavije, 1945. godine, završio je Višu vojnu akademiju JNA i potom je obavljao razne odgovorne dužnosti u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) — bio je pomoćnik načelnika Glavne političke uprave JA i politički komesar Jugoslovenske ratne mornarice (JRM). Potom je demobilisan i u činu general-majora JNA proizveden u rezervu 1957. godine.
Posle izlaska iz vojske, obavljao je razne društveno-političke dužnosti — bio je sekretar ideološke Komisije Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, direktor novinsko-izdavačkog preduzeća „Borba“, predsednik Saveta za obrazovanje i kulturu Saveznog izvršnog veća (SIV) i dr. Bio je član Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore i Saveznog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije (SSRNJ). Na Trinaestom kongresu SKJ 1986. izabran je za člana Centralnog komiteta SKJ, ali je podneo ostavku na članstvo u Centralnom komitetu, oktobra 1989, nakon smene crnogorskog rukovodstva, u antibirokratskoj revoluciji.[1] Više puta je biran za narodnog poslanika Savezne skupštine SFRJ.
Njegov brat Veljko, koji je takođe bio učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije.
Umro je 15. decembra 2005. u Beogradu.
Publicistički rad[uredi | uredi izvor]
Još kao srednjoškolac, počeo se baviti publicistikom i književnim radom. Prve radove objavio je u beogradskoj „Zori“ i vršačkom „Novom srednjoškolcu“. Objavio je romane: „Stvari“, Cetinje 1956; „Oko u oko“, Beograd 1959; „Godina u noći“, Zagreb 1963; „Pretposlednji“, Beograd 1969; „Na dami medaljon Beograd“, 1971. i „Bolovanja“, Beograd 1976; zatim studiju „Između kulture i rada“, Beograd 1972. godine. Njegova prozna dela su prevođena na nemački, italijanski i mađarski jezik.
Autor je scenarija za filmove: „Od monarhije do republike“ i „Četrdeset godina borbe“.
Nagrade i odlikovanja[uredi | uredi izvor]
Za svoj knjižvni rad 1977. godine je nagrađen Trinaestojulskom nagradom Izvršnog veća Skupštine Socijalističke Republike Crne Gore.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden ratne zastave, Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem, Orden Republike sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden rada sa crvenom zastavom, Orden za hrabrost i Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija (knjiga peta), Beograd 1973. godina
- ^ „Usvojena ostavka Vukašina Markoviću”. arhiv.slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. 22. 10. 1989. str. 32.
- Rođeni 1919.
- Umrli 2005.
- Cetinjani
- Komunisti Crne Gore
- Revolucionarni studentski pokret Jugoslavije
- Omladina u Narodnooslobodilačkoj borbi
- Jugoslovenski partizani
- Politički komesari NOVJ
- Borci Desete hercegovačke brigade
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Društveno-politički radnici SR Crne Gore
- Društveno-politički radnici SFRJ
- Crnogorski književnici
- Jugoslovenski književnici
- Poslanici Skupštine SFRJ
- Članovi CK KPJ/SKJ
- Generali JNA u rezervi
- Diplomci Više vojne akademije JNA