Episkop hvostanski Aleksej

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksej
(Bogićević)
250p
Episkop hvostanski Aleksej 2022.
Osnovni podaci
Pomesna crkvaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaArhiepiskopija beogradsko-karlovačka
ČinEpiskop
Titulavikarni episkop hvostanski
SedištePatrijaršijski dvor Beograd
Godine službeod 2022.
Lični podaci
Svetovno imeMilomir Bogićević
Datum rođenja(1955-03-08)8. mart 1955.(69 god.)
Mesto rođenjaPištane kod Peći, FNR Jugoslavija

Aleksej (svetovno Milomir Bogićević; Pištane kod Peći, 8. mart 1955) je vikarni episkop hvostanski, vikar Patrijarha srpskog.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je od roditelja Ljubomira i Grozdane Bogićević. Na krštenju je dobio ime Milomir. Osnovnu školu je završio u selu Babiću, a jedan razred osmogodišnje škole u Goraždevcu (peti), a zatim kao iskušenik Manastira Visoki Dečani završio je i preostala tri razreda.[1]

U svojoj dvanestoj godini na Vidovdan 1967. godine  primljen je za manastirskog đaka, a zatim i za iskušenika kod oca Makarija Popovića, igumana Manastira Visoki Dečani.

Kao iskušenik odslužio je vojni rok u trajanju od 15 meseci u Ilirskoj Bistrici u Sloveniji; istovremeno polažući ispite u Prizrenskoj bogosloviji. Nakon završetka vojnog roka 1975. godine, uoči Sv. Kralja Stefana Dečanskog (ktitorske slave) zamonašen je u rasoforstvo desnicom blaženopočivšeg episkopa raško-prizrenskog Pavla Stojčevića, potonjeg Patrijarha srpskog, tada je dobio monaško ime Konstantin. Sledeće 1976. godine, na drugi dan Pashe rukopoložen je rukom istog arhijereja u čin jerođakona. Iste godine je upisao Bogoslovski fakultet u Beogradu, i završio ga 1981. godine.[2]

Po blagoslovu nadležnog episkopa odlazi u Manastir Hilandar na duže vreme, a zatim i u Svetu zemlju, u Vitlejem, gde je boravio četiri i po godine u manastiru Roždestva Hristova. Godine 1985, iguman manastira Svete Trojice (Mamvrijski dub) u Hebronu, iguman Ignjatije Rakša, zamonašio ga je u Gornjenskom manastiru u malu shimu pod monaškim imenom Aleksej, u čast novomučenika carevića Alekseja Romanova.[3]

Godine 1986. 14. juna,  rukopložen je u čin jeromonaha. U matični Manastir Visoki Dečani vraća se 1989. godine, a 1990. godine, po blagoslovu odlazi na postdiplomske studije u Solunu. Godine 1992. u Arneji, proizveden je u čin arhimandrita od strane blaženopočivšeg mitropolita arnejskog Nikodima.[4]

Uspešno okončao postdiplomske studije odbranivši rad na temu „Hilandarski monasi u upravi Srpske crkve u periodu od 1200. do 1346. godineˮ. Zvanje magistra teoloških nauka je dobio na Solunskom Aristotelovom Univerzitetu 2000. godine. U toku postdiplomskih studija bio je iguman Manastira Prohora Pčinjskoga, u periodu od 1994. do 1996. godine, kao i iguman Manastira Sukovo kod Pirota od 1996. do 1997. godine.[5]

Godine 2002. je imenovan za igumana Manastira Bošnjane. U periodu od dvadeset godina igumanovanja u ovoj svetoj obitelji izgrađena su četiri hrama i monaški konak sa trpezarijom, započeti radovi na novom zvoniku, ali pre svega uspostavljen je molitveni i bogoslužbeni život manastira koji sabira veliki broj duhovne dece pod svodove Svetolukovske obitelji.

Osnivanjem eparhije kruševačke 2011. godine, a blagoslovom Preosvećenog Episkopa kruševačkog Gospodina Davida Perovića, arhimandrit Aleksej učestvuje aktivno u uređenju i formiranju eparhijskih tela, a samim tim i izgrađivanju Eparhije kruševačke.

Na redovnom majskom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, održanom od 15- 20. maja 2022. godine blagosti Gospodnje, izabran je za vikara Njegove Svetosti AEM i Patrijarha srpskog Porfirija sa titulom vikarni episkop hvostanski.[6] Hirotonija u čin episkopa bila je 13. novembra 2022. u hramu Svetog Save u Beogradu.[7][8][9]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Arhimandrit Aleksej Bogićević: Susreti sa Starcima | Srpska Pravoslavna Crkva [Zvanični sajt]”. www.spc.rs (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 21. 10. 2015. g. Pristupljeno 2022-05-30. 
  2. ^ MI, Agencija. „Arhimandrit mr Aleksej (Bogićević) u Vaznesenjskoj u ponedeljak”. Radio Slovo ljubve 107,3 MHz (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-05-31. 
  3. ^ „Uoči slave Sveti Prokopije o sećanjima na srpske velikodostojnike besedio iguman Aleksej”. Grad Prokuplje (na jeziku: srpski). 2021-07-20. Pristupljeno 2022-05-31. 
  4. ^ -- (2022-01-18). „Ostvaruju se vizionarske reči oca Tadeja - srpska svetinja dobija zvono iz Rusije”. Vidovdan | Srpska tradicija i nacionalni interes (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-05-31. 
  5. ^ „Proslavljena manastirska slava svetog Luke u Bošnjanu”. Eparhija kruševačka (na jeziku: srpski). 2019-10-31. Arhivirano iz originala 31. 05. 2022. g. Pristupljeno 2022-05-31. 
  6. ^ „Proslavljena manastirska slava svetog Luke u Bošnjanu”. Eparhija kruševačka (na jeziku: srpski). 2019-10-31. Arhivirano iz originala 31. 05. 2022. g. Pristupljeno 2022-05-31. 
  7. ^ „Hirotonija arhimandrita Alekseja za Episkopa hvostanskog, vikara Patrijarha srpskog”. SPC. 7. 11. 2022. Pristupljeno 7. 11. 2022. 
  8. ^ „Narečenje arhimandrita Alekseja za Episkopa hvostanskog, vikara Patrijarha srpskog”. SPC. 12. 11. 2022. Pristupljeno 13. 11. 2022. 
  9. ^ „Hirotonija arhimandrita Alekseja za Episkopa hvostanskog”. SPC. 13. 11. 2022. Pristupljeno 13. 11. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]