Parlamentarni izbori u Srbiji 2003.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Parlamentarni izbori u Srbiji 2003.

← 2000. 28. decembar 2003.
Izlaznost: 3 824 557 (58,73%)
250 narodnih poslanika, najmanje 126 potrebno za formiranje vlasti
2007. →
  Prva stranka Druga stranka Treća stranka
 
Vođa Tomislav Nikolić Vojislav Koštunica Boris Tadić
Stranka SRS DSS DS
Koalicija - DSS-NDS-SLS-SDS DS-GSS-Demokratski centar-SDU-Lista za Sandžak
Osvojena mesta
82 / 250
Rast 59
53 / 250
Rast 8
37 / 250
Pad 25
Br. glasova 1.056.256 678.031 481.249
Procenat 27,6 17,7 12,6

  Četvrta stranka Peta stranka Šesta stranka
 
Vođa Miroljub Labus Vuk Drašković Ivica Dačić
Stranka G17 plus SPO SPS
Koalicija G17 plus-SDP SPO-NS -
Osvojena mesta
34 / 250
Rast 34 (nova partija)
22 / 250
Rast 14
22 / 250
Pad 15
Br. glasova 438.422 293.082 291.341
Procenat 11,46 7,66 7,61

Rezultati po opštinama.

Ovo je spisak stranaka koje su prešle cenzus od 5%. Pogledajte potpune rezultate ispod.

predsednik Vlade pre izbora

Zoran Živković
]DS

Izabrani predsednik Vlade

Vojislav Koštunica
DSS

Vanredni izbori za narodne poslanike Republike Srbije održani su 28. decembra 2003. godine. Oni su nastali kao posledica pada vlade početkom novembra nakon što je DOS izgubio većinu poslanika napuštanjem DSS-a i NS-a .

Uvod[uredi | uredi izvor]

Zoran Đinđić, predsednik Vlade i glavni lider vladajuće koalicije je 12. marta je ubijen u atentatu ispred zgrade Vlade. Za novog predsednika Vlade izabran je Zoran Živković, tadašnji zamenik predsednika Demokratske stranke i savezni ministar policije. Njegova vlada se razlikovala od Đinđićeve samo po izboru novog potpredsednika Vlade — Čedomira Jovanovića.

Oktobra meseca, Skupština Srbije počela je raspravu o izglasavanju nepoverenja Vladi, koju je inicirala opozicija. Usred te rasprave, 13. novembra, tadašnja v. d. predsednika Republike, Nataša Mićić, raspustila je parlament i raspisala vanredne skupštinske izbore za 28. decembar.

Demokratska stranka odlučila je da samostalno ide na izbore i za nosioca liste istakla Borisa Tadića, potpredsednika stranke i saveznog ministra odbrane. To je bio kraj DOS-a, jer stranke iz te koalicije nisu zajednički nastupile na izborima.

Prema izveštaju OEBS-a, na četiri izborne liste su se našli kandidati za poslanike koji su optuženi za ratne zločine, od kojih su u tri slučaja oni bili i nosioci liste.[1]

Rezultati[uredi | uredi izvor]

Partija Glasovi % Mandati +/–
Srpska radikalna stranka — dr Vojislav Šešelj 1.056.256 27,61 82 +59
Demokratska stranka SrbijeVojislav Koštunica

zajedno sa kandidatima iz:

678.031 17,72 53 +8
Demokratska strankaBoris Tadić

zajedno sa kandidatima iz:

481.249 12,58 37 -25
G17 plusMiroljub Labus

zajedno sa kandidatima iz:

438.422 11,46 34 +34
Srpski pokret obnoveNova SrbijaVuk Drašković i Velimir Ilić 293.082 7,66 22 +14
Socijalistička partija SrbijeSlobodan Milošević 291.341 7,61 22 -15
Zajedno za tolerancijuČanak-Kasa-Ljajić 161.765 4,22 0 -19
Demokratska alternativaNebojša Čović 84.463 2,2 0 –6
Za narodno jedinstvoSSJ-NSS 68.537 1,79 0 –10
Otpor 62.545 1,63 0 0
Samostalna SrbijaVladan Batić 45.211 1,18 0 –7
Socijalistička narodna stranka — Narodni blok — General Nebojša Pavković 27.596 0,72 0 0
Liberali Srbije 22.852 0,59 0
Reformisti Vojvodine 19.464 0,5 0 –4
Odbrana i pravda 18.423 0,48 0 –9
Privredna snaga Srbije i dijaspore — Branko Dragaš 14.113 0,36 0
Laburistička partija Srbije 4.666 0,12 0
Jugoslovenska levica 3.771 0,09 0
Savez Srba u Vojvodini 3.015 0,07 0
Nevažeći listići 49.755
ukupno 3.824.557 100,00 250 0

Saziv parlamenta i nova vlada[uredi | uredi izvor]

  SRS  (82)
  DSS  (53)
  DS  (37)
  G17+  (34)
  SPO - NS  (22)
  SPS  (22)

Konstitutivna sednica srpskog parlamenta održana je 27. januara 2004. godine. Predsedavao je najstariji poslanik, Velimir Simonović iz DSS-a. Novi predsednik Skupštine nije izabran, već su na toj sednici potvrđeni mandati novoizabranim poslanicima.

Na sledećoj sednici, 4. februara, poslanici DSS, G17 plus, koalicije SPO—NS, uspeli su, uz pomoć poslanika SPS, da izaberu Dragana Maršićanina (DSS) za predsednika parlamenta Srbije.

Sredinom februara, lider DSS, Vojislav Koštunica, dobio je mandat za sastav nove Vlade Srbije. On je uspeo da sklopi koalicioni sporazum sa G17 plus i SPO—NS.

Uskoro je Koštunica obezbedio podršku socijalista za formiranje nove Vlade. Sa njima je dogovoreno da poslanici SPS podržavaju Vladu u parlamentu, ali da njihovi predstavnici ne dobiju ministarska mesta. Time su stečeni uslovi za formiranje manjinske vlade.

3. marta, nova Vlada Srbije stupila je na dužnost.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Izveštaj OEBS/KDILjP Misije za posmatranje izbora; parlamentarni izbori 28. decembar 2003. godine (PDF). OEBS. 2003. Arhivirano iz originala (PDF) 19. 01. 2019. g. Pristupljeno 17. 01. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]