Pređi na sadržaj

Kačarevo

Koordinate: 44° 57′ 57″ S; 20° 41′ 50″ I / 44.9657125° S; 20.6971897° I / 44.9657125; 20.6971897
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kačarevo
Pravoslavna crkva u Kačarevu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
GradPančevo
Stanovništvo
 — 2022.6.346
 — gustina186/km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 57′ 57″ S; 20° 41′ 50″ I / 44.9657125° S; 20.6971897° I / 44.9657125; 20.6971897
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina80 m
Površina38,0 km2
Kačarevo na karti Srbije
Kačarevo
Kačarevo
Kačarevo na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj26212
Pozivni broj013
Registarska oznakaPA

Kačarevo je naseljeno mesto u gradu Pančevu u Vojvodini. Prema popisu iz 2022. bilo je 6.346 stanovnika.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Na mestu današnjeg Kačareva, 1791. godine je, prema vojnim planovima, izgradio car Leopold II i u tadašnje nove kuće preselio je Nemce, koji su se počeli doseljavati 1792. godine. Doseljenici su bili evangelisti, poreklom iz Virtemberga, i nazvali su selo Franzfeld, po austrijskom caru Francu II.[2]. Godine 1921. 97,7% stanovništva činili su Nemci.[3] Od 1924. godine do početka Drugog svetskog rata, mesto je nosilo ime Kraljevićevo.[4]

Za vreme okupacije 19411944, lokalne nemačke vlasti su vratile ime Francfeld. Za vreme borbi za oslobođenje zemlje, jedna sovjetska oklopna jedinica je 4. oktobra 1944. godine ušla u selo. Dva dana posle dolaska Sovjeta osniva se prvi narodno-oslobodilački odbor, sa zadatkom da obezbedi državne zgrade i kuće Nemaca. U novembru mesecu 1944. godine, formirana je vojna stanica koja je preuzela svu vlast u selu. Vojska je od sve zemlje u ataru formirala poljoprivredno dobro, a pokretnu imovinu je stavila pod upravu narodnog odbora. U aprilu 1945. godine, po naređenju vojne stanice, svo nemačko stanovništvo je smešteno u logor na kraju sela. Vojna stanica je počela da vrši pripreme za dolazak kolonista. Konfiskovala je svu nemačku imovinu i smestila u nekoliko magacina u selu, da bi se kada kolonisti dođu ta imovina njima podelila. Kasnije je selo dobilo svoje današnje ime po narodnom heroju Svetozaru Kačaru (1914—1944), Svetozarova majka je kolonizovana iz Bosne u Kačarevo.[traži se izvor]

Po popisu iz 2011. godine, većinu stanovnika sela čine Srbi koji su se doselili iz Bosne, Banije, Like i Dalmacije. Makedonci čine 20% stanovništva, koji su većinom doseljeni iz Porečja. Godine 1971, Makedonci su činili 41% stanovništva.[traži se izvor]

Od 1989. godine u Kačarevu se svake godine, u Hali sportova, održava slaninijada. Godine 2020. godine, je održana po 33. put.[5]

Crkva[uredi | uredi izvor]

Srpska pravoslavna crkvena opština u Kačarevu je formirana 1980. godine. Pošto lokaciju u centru sela nije bilo moguće dobiti,doneta je odluka da se u Kačarevu, u ulici 4. oktobra 43 kupi plac za izgradnju crkve. Blagoslovom tadašnjeg episkopa banatskog Amfilohija, od 1985. godine, služba se odvija u delu postojeće kuće na lokaciji. Za vreme službovanja oca Miroslava Vujića, tadašnjeg paroha kačarevačkog, potekla je inicijativa za izgradnju hrama koji će biti posvećen Svetoj braći Ćirilu i Metodiju. Episkop Amfilohije je 1989. godine osvetio temelje budućeg hrama, a naredne godine je započeta je izgradnja hrama po projektu arhitekte Predraga Ristića, koja je trajala punih 15 godina. Episkop banatski Nikanor i episkop sremski Vasilije su 4. septembra 2005. godine osveštali novopodignuti hram i tom prilikom položili mošti Svetog Save Osvećenog u časni presto hrama.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema popisu iz 2002. bilo je 7.624 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 8.103 stanovnika).

U naselju Kačarevo živi 6.084 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,8 godina (38,1 kod muškaraca i 39,3 kod žena). U naselju ima 2.411 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,16.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 5.044
1953. 5.899
1961. 7.792
1971. 8.088
1981. 8.309
1991. 8.103 7.857
2002. 7.624 8.009
2011. 7.100
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[7]
Srbi
  
5.042 66,13%
Makedonci
  
1.467 19,24%
Jugosloveni
  
322 4,22%
Crnogorci
  
100 1,31%
Mađari
  
19 0,24%
Slovaci
  
18 0,23%
Muslimani
  
14 0,18%
Hrvati
  
13 0,17%
Nemci
  
9 0,11%
Rumuni
  
4 0,05%
Bugari
  
3 0,03%
Česi
  
1 0,01%
Slovenci
  
1 0,01%
Rusi
  
1 0,01%
Bošnjaci
  
1 0,01%
nepoznato
  
244 3,20%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Republici Srbiji 2011 – Starost i pol — Republički zavod za statistiku. . Београд. 2012. ISBN 978-86-6161-028-8. 
  2. ^ „Franzfelder Urkunden” [Sertifikat o osnivanju Francfelda]. Franzfedler.de. jul 2004. Arhivirano iz originala 4. 4. 2023. g. 
  3. ^ "Vreme", 14. jun 1939
  4. ^ "Vreme", Beograd 3. avgust 1924. godine
  5. ^ Mirišu, probaju, a slabo kupuju („Večernje novosti”, 14. februar 2019)
  6. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]