Konstruktivistička arhitektura

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Konstruktivizam je pravac u savremenoj umetnosti koji se razvija posle Prvog svetskog rata u arhitekturi se stavlja akcenat na funkcionalizam konstrukcije i naglasak na izražanju konstruktivnih elemenata i estetsko uobličavanje novih materijala ; stakla, armiranog betona i čeličnih konstrukcija i savremene tehnike gradnje. Prvo konstruktivističko delo smatra se nerealizovani projekat Vladimira Tatljina za spomenik III internacionali iz 1919. – 1920. godine.[1]

Model Tatljinove kule-spomenika za III internacionalu, 1919.

Karakteristike i razvoj konstruktivizma[uredi | uredi izvor]

Kako nemačku tako i holandsku arhitekturu posle 1910. godine karakteriče obrazovanje grupa koje se mogu smatrati ekspresionističke i konstruktivističke i koje su se pozivale na Frenk Lojd Rajta. Konstruktivizam kao pokret prvo se razvija u Evropi u prvom redu u Sovjetskom Savezu, Holandiji, Nemačkoj, Francuskoj u Velikoj Britaniji se razvijao oko 1930. godine a u SAD od polovine 20.- tih godina (Rihard Neutra , Frenk Lojd Rajt i drugi). U Holandiji je nastala grupa De Stijl od 1917. godine u koju spadaju Teo van Dusbrih čije su teoretske postavke bile veoma plodne i Ludvig Mis van der Roe i drugi.

Ruski konstruktivizam je imao uticaj na arhitekturu celoga sveta i spada u avangardnu umetnost. Ruske arhitekte su se trudili da izbrišu granice između gradova i sela i projaktovali su zgrade sa mnogim komunalnim službama, koje bi oslobodile žene od kućnog rada, obrazovale i vaspitavale omladinu, gradili komune sa mnogim službama, grupnom ishranom, kulturnim životom i drugo.[1]

Ove predstave konstruktivista nisu u potpunosti bile realizovane. Obnova Sovjetskog Saveza sprovodila se sa konstruktivističkog stanovišta a ne sa pozicija koje su bile preživljene i kreativni umetnici su se okupili na vodećim mestima koja su uticala na razvoj arhitektonske misli. Na ključnim mestima su bili Kazimir Maljevič, Vladimir Tatljin, El Lisicki i vršili su plodan uticaj na opštu situaciju. U Rusiju su stizali i svetski poznati arhitekti te je i Le Korbizije učestvovao na jednom konkursu na koji je bio pozvan od ruske vlade 1928. godine.[2]

No njegov projekat iako je bio napredan nije bio odabran na konkursu. Već tada se pojavljuje težnja da se radi u duhu nacionalnih tradicija što dovodi da sve strane arhitektie napuštaju Rusiju a domaće arhitekte primorane su da radu u stilu nacionalnih tradicija u arhitekturi što dovodi kasnije do stvaranja socijalističkog realizma koji je dugo trajao u Rusiji i sve do savremenih arhitektonskih stremljenja u svetu.[2]

Izabrani predstavnici u konstruktivizmu[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Prehledny kulturni slovnik Mlada Fronta, Praha 1964.
  2. ^ a b Savremena arhitektura, Udo Kulterman Novi Sad 1971.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • H,W. Janson, Istorija umetnosti, Beograd 1962.
  • Đina Piskel, Opšta istorija umetnosti, Beograd 1972.
  • Prehledný kulturní slovnik Mladá Fronta, Praha 1964.
  • Přiručni slovnik nauční ČS Akadémia vied, Praha 1966.
  • Udo Kuterman, Savremena arhitektura, Novi Sad 1971.
  • Hledani tvarú, Igor Zhor, Praha 1967.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]