MiG-25

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
MiG-25
MiG-25
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1967.
Dužina22,30
Razmah krila14,06
Visina6,5
Površina krila61,9
Prazan20 600
Normalna poletna36 720
Maks. masa pri uzletanju41 000 kg
Turbo-mlazni motor2 h TRDF R-15B-300
Potisak TMM2 h 73,5 / 2 h 100,1 kN
Maks. brzina na Hopt3 920 km/h
Taktički radijus kretanja900 km
Dolet1 950 – 2400 km
Plafon leta22 500 / 37 800 m
Brzina penjanja12 900 m/min

MiG-25 (po NATO klasifikaciji engl. Foxbat) je sovjetski lovački, presretački i izviđački avion velike brzine. Projektovan je i razvijen u istraživačko-projektnom birou OKB Mikojan. Nalazi se u ograničenoj upotrebi u Rusiji, a u nešto većem broju u drugim zemljama. Ukupno je proizvedeno 1 190 primeraka. Karakterističan je po izuzetno velikoj maksimalnoj brzini leta, saglasnoj vrednostima M = 3. Takođe, ima i veći plafon leta, od većine drugih lovačkih aviona.[1]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Ilustracija prototipa Je-155

Razvoj Mig-a 25 je počeo tokom pedesetih godina 20. veka, kao pandan američkim eksperimentalnim avionima XF-103, XB-70 Valkir i XF-108, sa ciljem razvoja borbenog aviona sa maksimalnom brzinom ekvivalenta M = 3. Kasnije su Amerikanci od toga razvoja odustali. Kao i u američkom slučaju, i Sovjeti su smatrali normalnim daljim putem međusobnog takmičenja u ostvarenju prednosti u brzini borbenih aviona. Tokom te trke, obe strane su se uverile da nije isplativo prihvatati kompromis i „plaćati sve penale“, koje donosi aerodinamičko zagrevanje i ostali problemi na tim većim nadzvučnim brzinama. Novi američki avion trebalo je da bude višenamenski, od nošenja krstarećih raketa pa do supersoničnog prevoza od 5 do 7 putnika, ali je osnovni akcenat bio stavljen na razvoj varijanti izviđača i teškog presretača, na velikim visinama leta (visok plafon). Sovjeti su se plašili da će Amerikanci uvesti takav avion u operativnu upotrebu (posebno varijante bombardera), kome oni neće imati sa čime da se suprotstave u eventualnom sukobu.

Istraživačko-projektni biro OKB Mikojan je 10. marta 1961. godine započeo rad na projektovanju i razvoju svog novog aviona. Iz toga rada je, kao rezultat, proizašao prototip pod oznakom Je-155. Bez obzira što je američki projekat supersoničnog bombardera XB-70 Valkir već bio otkazan, u Sovjetskom Savezu se smatralo da bi njihov novi avion značajno povećao sposobnost sovjetske protivavionske odbrane, naročito sa presretanjem ciljeva kao što je SR-71 Blekberd. SR-71, koji je bio planiran u osnovnoj nameni kao avion za strategijsko izviđanje, ali se razmatrala i njegova opcija u lovačko–bombarderskoj varijanti.

Prvi prototip, izviđačke varijante Je-155-R1, poleteo je 6. marta 1964. godine.[a] Prototip presretačke varijante Je-155-P1, poleteo je 9. septembra 1964. godine. Razvoj ovog novog aviona predstavljao je veliki pomak u oblasti aerodinamike, vazduhoplovne tehnologije i materijala u Sovjetskom Savezu. U ovom periodu nekoliko prototipova sa oznakom Je-266 postavilo je više svetskih rekorda tokom 1965. 1966. i 1967. godine.[2][3][4][5]

Pogled sa prednje strane na MiG-25.

Proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Serijska proizvodnja trajala je do 1984. godine, a ukupno je proizvedeno 1 190 aviona MiG-25. Prvo je otpočeta, 1969. godine, serijska proizvodnja varijanti sa oznakama MiG-25P (Foxbat A) (presretač) i MiG-25R (Foxbat B) (izviđač). MiG-25P je vrlo brzo ušao u naoružanje Sovjetskog ratnog vazduhoplovstva dok je uvođenje u naoružanje izviđačke varijante odloženo do 1972. godine. Razvijena je i trenažna verzija za obe varijante ovog aviona, MiG-25PU (Foxbat C) i MiG-25RU. Nastavljen je razvoj i proizvodnja i ostalih varijanti. [2][6]

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Crtež aviona MiG-25, u tri projekcije.

Mig-25 je dvomotorni avion, sa lomljenim uglom strele napadne ivice krila, unutrašnji deo je pod uglom od 42,5°, a spoljni pod uglom od 41°. Krilo je ugrađeno pod negativnim uglom dijedra, od 5°. Unutrašnji deo izlazne ivice zauzimaju zakrilca, a spoljni krilca. Horizontalni rep je iz dva dela, a razdvaja ih trup. Stajni organi su tipa tricikl, sa upravljivom prednjom nogom.

Struktura zmaja aviona je metalna, samo 8% od titanijuma, oko 80% od nerđajućeg čelika, a ostali deo od legure aluminijuma (oko 10%).

Pogon aviona sastoji se od dva turbo–mlazna motora sa dopunskim sagorevanjem, Tumanski R-15B-300.

Pilot je smešten u kabini u sedištu MK-1, KM-1M, ili K-36. Dvosed je dobijen sa ugradnjom stepenasto spuštene dopunske prednje kabine. Na taj način, ostvarena je dobra preglednost iz zadnje kabine, pri poletanju i sletanju.

Avion je opremljen radarom, sa mogućnošću detekcije na udaljenosti od 100 km, a na 50 km zahvata cilj. Radar je zasnovan na staroj tehnologiji sa dosta ograničenja u performansama. Ostalu opremu sačinjavaju navigacijski sistem, detektor ozračenja od protivnika i upozorivač o zahvatu, kao i sistem za identifikaciju neprijatelja i prijatelja.

MiG-25 je avion sa izuzetnim performansama leta. To su prvenstveno maksimalna brzina leta, izražena preko Mahovog broja koji iznosi M = 3,2, i plafona leta od 27 000 m.[b] Ove karakteristike leta su ostvarene žrtvovanjem manevarskih karakteristika, taktičkog radijusa i skromnom opremljenošću, kako opremom tako i naoružanjem.

Uprkos ovim ograničenjima, MiG-25 je zahvaljujući lošim obaveštajnim podacima i nesmotrenim pretpostavkama izazvao paniku na zapadu, gde se uvrežilo mišljenje da je u pitanju lovac velikim manevarskih sposobnosti. Kao odgovor na ovu pretnju Amerikanci su pokrenuli novi ambiciozni eksperimentalni projekat taktičkog lovca, a na bazi te nove tehnologije razvijeni su avioni F-15 igl i F-16 fajting falkon.

Zapad je dobio pravu priliku da se upozna sa svim prednostima i manama aviona MiG-25 1976. godine, kada je sovjetski pilot, poreklom Ukrajinac, poručnik Viktor Belenko prebegao iz Sovjetskog Saveza u japansku vazduhoplovnu bazu Hakodate.

Zbog ovog incidenta i razotkrivanja primenjene tehnologije na izradi avionskog radara, opreme i sistema naoružanja, Sovjeti su početkom 1978. godine razvili napredniju varijantu MiG-25PD (Foxbat E) sa novim radarom RP-25 Safir, infra-crvenim sistemom za pretraživanje i praćenje i sa jačim motorima. Oko 370 primeraka MiG-25P modernizovano je u standard MiG-25PDS. [v][2][3]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Uporedne karakteristike varijanti aviona MiG-25[7]
Parametri
E-155P
MiG-25P
MiG-25PD/PDS
MiG-25RB
Proizveden 1964. 1964. – 1978. 1978. – 1982. 1970. – 1982.
Dužina [m] 23,30 19,72 19,75 21,55
Razmah [m] 14,10 14,02 14,02 13,41
Visina [m] 6,10 6,10 6,10
Površina krila [m²] 61,9 61,4 61,4 61,4
Masa praznog [kg] 20.000 20 020 20 020 20 755
Maksimalna poletna Masa [kg] 41 000 36 720 36 720 41 200
Broj članova posade jedan jedan jedan jedan
Maksimalna brzina na H=0 m [km/h] 1 200 1 200 1 200 1 200
Maksimalna brzina na H=13 000 m [km/h] 3 000 (M=2,82) 3 000 (M=2,82) 3 000 (M=2,82) 3 000 (M=2,82)
Vreme penjanja, do visine od 20.000 m [min] 3,5 3,5 3,5 3,5
Praktični plafon [m] 22 000 - 20 500 21 000
Dolet [km] 1 285 1 730 1 730 2 130
Staza poletanja [m] 1 250 1 250 1 250 1 250
Brzina poletanja [km/h] 360 360 360 360
Staza sletanja [m] 800 800 800 800
Brzina sletanja [km/h] 290 290 280
2 h Motora Tumanski R-15B-300 R-15B-300 R-15BD-300 R-15BD-300
Potisak sa dopunskim sagorevanjem [kN] 100,1 100,1 112,0 109,8
Odnos potisak / masa aviona 0,68 – 1,18 0,66 – 1,04 0,66 – 1,03 0,74 – ?

Varijante[uredi | uredi izvor]

MiG-25PU, dvosed.
  • Je-155P, prototip presretača, proizvedeno je 7 primeraka.
  • Je-155R, prototip izviđača, proizvedena su 3 primerka.
  • MiG-25P, prvi serijski proizveden presretač, naoružan je sa četiri rakete vazduh–vazduh.
  • MiG-25R, prvi proizvedeni avion u izviđačkoj varijanti, sa kamerom u nosu, sa senzorima i sa opremom za ometanje i elektronsku zaštitu.
  • MiG-25RBT, podvarijanta od MiG-25R sa različitom izviđačkom opremom.
  • MiG-25RBV, podvarijanta od MiG-25R, opremljen je sa specijalnim elektronskim obaveštajnim paketom uređaja.
  • MiG-25U, dvosed za preobuku i obuku. Kabine su jedna iza druge, smaknute po visini, tako da je i iz zadnje odlična preglednost.
  • MiG-25PU, dvosed varijante MiG-25P, presretača.
  • MiG-25RU, dvosed varijante MiG-25R, izviđača.
  • MiG-25RB, izviđačko bombarderska varijanta, za dejstva sa velikih visina.
  • MiG-25RBK, poboljšana izviđačko bombarderska varijanta, nastala od MiG-25RB, sa novom izviđačkom opremom.
  • MiG-25RBS, podvarijanta od Mig-25RB sa izmenjenim paketom senzora.
  • MiG-25RBSh, ažurirana varijanta Mig-25RBS, osposobljen da nosi rakete vazduh–tlo.
  • MiG-25RBF, nastao od MiG-25RB, opremljen kamerom za panoramsko snimanje.
  • MiG-25PD, poboljšana presretačka varijanta MiG-25P, ali sa modernizovanim motorima i sa novim radarom, bio je u proizvodnji od 1978. do 1982. godine.
  • MiG-25PDS, podvarijanta od MiG-25P, ujedno je i prelazna za izvozni standard MiG-25E, između 1979. i 1984. godine, retroaktivno je dovedeno na taj standard, oko 370 primeraka.
  • MiG-25BM, zasnovan na Mig-25RB sa produženim nosnim delom, u koji je ugrađena nova oprema za elektronsko ometanje i za zaštitu od neprijateljskih senzora.
  • Je-133, razvijen kroz modifikaciju jednog MiG-25PU za potrebe ispitivanja u letu.
  • Je-155M, eksperimentalni avion, za istraživanje poboljšanja projekta MiG-25, sa integrisanim snažnijim motorima, većim kapacitetom goriva, kao i sa uvođenjem novih materijala za izradu strukture, iskorišćenih na avionu MiG-31
  • Je-155MP, eksperimentalni avion za razvoj i integraciju digitalne elektronike, moćnijeg radara, integraciju novih raketa, sa ugrađenom drugom kabinom za navigatora / taktičkog oficira i sa sistemom za dopunjavanje goriva u letu. On je bio osnova za prototip aviona MiG-31.
  • Je-266, prepravljen MiG-25, namenski za postizanje rekorda u brzini i visini leta, u periodu od 1965. do 1967. godine.
  • Je-266M, dorađena varijanta, sa kojom su postignuti novi rekordi.[1][2]

Rekordi[uredi | uredi izvor]

U periodu posle uvođenja u operativnu upotrebu aviona MiG-25, postignuti su svetski rekordi u brzini leta, brzini penjanja i visini leta. Neki od njih nisu još uvek prevaziđeni.

Svetski rekordi, po zvaničnoj evidenciji ФАИ, postignuti sa MiG-25 (E-266 i E-266m), u klasi kopnenih aviona sa turbo pogonom bez ograničenja težine i dalje su važeći (uzeto 6. septembra 2006):

  • Visina (apsolutna): 37 650 m (31. avgust 1977) (E-266m)
  • Brzina penjanja (sa nosivošću od 1 000/2 000 kg): 37 080 m (22. juni 1977) (E-266m)
  • Uspon na 25 000 m za 2 minuta i 34,2 sekunde (17. maj 1975) (E-266m)
  • Uspon na 30.000 m: 3 minuta i 10 sekundi (17. maj 1975) (E-266m)
  • Uspon na 30.000 m (za nosivost od 1 000 kg: 3 minuta i 10 sekundi (17. maj 1975) (E-266m)
  • Uspon na 35 000 m: 4 minuta i 11,7 sekundi (17. maj 1975) (E-266m)
  • Brzina na stazi od 100 km za zatvoren kurs: 2 605 10 km/h (8. april 1973) (E-266)
  • Brzina na stazi od 500 km za zatvoren kurs: 2 981 50 km/h (5. septembar 1967) (E-266)
  • Brzina na stazi od 1 000 km za zatvoren kurs, sa 2 000 kg tereta: 2 920,67 km/h (27. septembar 1967) (E-266)

Rekord za najveći plafon nije realizovan u pravolinijskoj putanji, već u paraboličnom letu (dinamički plafon).

U 2007. godini je upisano u Ginisovu knjigu rekorda da je MiG-25 najbrži borbeni avion na svetu. To je na osnovu radarskog merenja dobijen rezultat od 3 395 km/h, čemu odgovara Mahov broj M = 3,2.[4]


Operativna upotreba[uredi | uredi izvor]

Irački Mig-25 koji su američke snage pronašle zakopanog u pesku, zapadno od Bagdada.

U periodu od kraja 1960-ih i početka 1970-ih, nekoliko aviona MiG-25 je operativno ispitivano u Egiptu, za njihove potrebe na zadacima izviđanja Sinajskog poluostrva koji je okupirao Izrael.

Najznačajnije i najintenzivnije je Mig-25 borbeno korišćen u iračkom vazduhoplovstvu. U Iračko-iranskom ratu se koristio kao izviđač i kao lovac-bombarder. U tome periodu je nekoliko aviona MiG-25 izgubljeno iz različitih razloga. Sa njim je bilo dosta uspeha u dejstvu po ciljevima u vazduhu i na tlu. U operaciji „Pustinjska oluja“, jedini je zvanični gubitak američkog aviona F/A-18 Hornet i to u prvoj borbenoj noći. Američki pilot Majkl Spicher se od tada još uvek vodi kao nestao.

Američka bespilotna letelica MK-1 Predator 2002. godine je ispalila raketu na Irački MiG 25 ali je raketa promašila avion. Nakon toga, MiG 25 je oborio ovu letelicu.

U Sirijsko izraelskom sukobu od 1981. do 1982. godine, sirijsko vazduhoplovstvo je izgubilo tri aviona MiG-25.

Podaci o gubicima protivničkih aviona u sukobima na Bliskom istoku veoma su nepouzdani.

U okviru indijsko-pakistanske krize u maju 1997. godine, otkriven je indijski MiG-25RB kako preleće pakistansku teritoriju velikom brzinom (M>2) i na velikoj visini. Pokušaj pakistanskog F-16 fajting falkona da ga napadne ostao je neuspešan, zbog toga što nije mogao da se popne na tu visinu.[2][8][9][10]

Prebeg[uredi | uredi izvor]

Pilot Viktor Belenko je 6. septembra 1976. godine avionom MiG-25 Sovjetskog ratnog vazduhoplovstva prebegao u Japan.[g] Posle ovoga su preduzete mere da se unapredi oprema i naoružanje. Modernizovani avion je proizvedeno u novom standardu, sa oznakama MiG-25PD i MiG-25PDS.

Američko ispitivanje aviona MiG-25 trajalo je 89 dana. Sovjeti su tvrdili da su na osnovu snimljenih podataka Amerikanci razvili svoj pandam avion F-15 igl. Međutim, ovo mišljenje demantovale su činjenice da je F-15 igl usvojen u operativnu upotrebu iste 1976. godine, a da su sa njim prvi put poleteli još 1972. godine. Bilo kako bilo, sovjetska vlada je odlučila da generalno modernizacije sve svoje avione, kako bi bili manje ranjivi od neprijatelja. Naredni avion je razvijen sa oznakom MiG-31.

Nakon što se oteti avion vratio u Sovjetski Savez, poslat je na proučavanje u Gorki, a zatim je rastavljen u delove, koji su konačno završili kao suveniri.

Avion Viktora Belenka je bio prebačen u SAD (Dejton, Ohajo), gde je u Odeljenju za stranu tehnologiju Američkog ratnog vazduhoplovstva rastavljan i proučavan, sa detaljnom analizom. Avion je u delovima vraćen u Rusiju.

Korisnici [6][uredi | uredi izvor]

Sadašnji su crvene boje, a braon su bivši.

Sadašnji[uredi | uredi izvor]

Bivši[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Probni pilot Stepan Mikojan Anastasovič, koji je prvi poleteo i ispitivao prototip Je-155, zvanično je 3. aprila 1975. godine promovisan u Narodnog heroja Sovjetskog Saveza.
  2. ^ Brzinu, saglasnu Mahovom broju od 3,2, snimili su Izraelski radaristi pri gađanju aviona MiG-25 raketom.
  3. ^ Analiza potpuno novog aviona, sa kojim je prebegao Belenkov, pokazala je pojedine iznenađujuće činjenice o primenjenoj tehnologiji i materijalima.
    • Mig 25 je uglavnom bio napravljen od čelika, a ne primarno od titanijuma, kao što se pretpostavljalo. Titanijum je korišćen samo za izradu delova konstrukcije koji su izloženi visokim temperaturama. Čelična konstrukcija doprinela je velikoj ukupnoj težini strukture aviona koja iznosi 29 000 kg.
    • Zavarivanje je rađeno ručno, a finalna obrada je prilično gruba. Kao i na mnogim drugim sovjetskim avionima, glave zakivaka nisu upuštene na delovima aviona koji ne stvaraju veliki otpor vazduha.
    • Najveći deo elektronske opreme je u tehnologiji vakuumskih cevi. Ova tehnologija je prvobitno ismejavana na zapadu, a kasnije je konstatovano da njena primena daje mnogo otpornije sisteme na radijaciju, koja nastaje kao posledica nuklearnog rata, u odnosu na tranzistorsku. Prvobitni radar aviona MiG-25P je imao neverovatnu snagu od 500 kW, sa odličnom otpornošću na elektronsko ometanje, ali je zahtevao veliku količinu čistog alkohola za odvođenje toplote. Pilotima je bilo zabranjeno da uključuju radar na zemlji, a pratila ga je i anegdota da sa svojom snagom ubija zečeve na aerodromu.
    • Na mahmetru je crvenom crtom ograničen Mahov broj na 2,8. Amerikanci su imali prilike da 1973. godine, iznad Izraela, registruju njegovu brzinu koja odgovara Mahovom broju 3,2. Ovaj let je imao za posledicu trajno oštećenje motora. Pošto Amerikanci nisu bili upoznati sa ovom činjenicom ograničenja brzine, zbog izdržljivosti motora, ova ekstremno velika brzina za borbene avione, doprinela je daljem razvijanju mita o mogućnostima aviona MiG-25.
    • Taktički radijus aviona, iznosio je 300 km, a maksimalni dolet bez dodatnih rezervoara 1 200 km. Toliko je bio tangentan da je Belenko jedva stigao do Japana, sa minimalnom rezervom količine goriva pri sletanju. Jedva je izbegao putnički avion, a završio je u polju pored sletne staze.
    • Maksimalni dozvoljeni Faktor aerodinamičkog opterećenja je 2,2, odnosno dozvoljeno je ubrzanje 2,2 g, a granično 4,5 g, što je znatno ispod nivoa tadašnjih borbenih aviona, kao što je npr. bio F-4 Fantom koji pripada drugoj generaciji. Pri simulaciji borbe u letu, jedan je MiG-25 izdržao ubrzanje od 11,5 g u manevru, ali se njegova struktura trajno deformisala i taj avion je trajno otpisan.
  4. ^ Smatra se da je pilot Viktor Belenko bio vrbovan od egipatske tajne službe.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b MiG-25 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. januar 2007), Pristupljeno 12. 4. 2013.
  2. ^ a b v g d „MiG-25/31”. Pristupljeno 14. 7. 2010. 
  3. ^ a b „MiG-25 page on GlobalSecurity.org Opis MiG-25”. Pristupljeno 14. 7. 2010. 
  4. ^ a b „Svetski rekordi u vazduhoplovstvu”. Arhivirano iz originala 06. 12. 2006. g. Pristupljeno 14. 7. 2010. 
  5. ^ „MiG-25 Ruski lovački avion”. Pristupljeno 14. 7. 2010. 
  6. ^ a b „Avioni vazduhoplovstava u svetu”. Pristupljeno 15. 7. 2010. 
  7. ^ Specifikacije za MiG-25, uzeto14. jula 2010. g.
  8. ^ „MiG-25 iznad Sinaja”. Arhivirano iz originala 03. 11. 2013. g. Pristupljeno 16. 7. 2010. 
  9. ^ „Američki piloti nad Irakom”. Pristupljeno 16. 7. 2010. 
  10. ^ „Indijski MiG-25 iznad Pakistana”. Pristupljeno 16. 7. 2010. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Yefim Gordon, Mikoyan MiG-25 Foxbat
  • Geer, Wayne (1994). High-Tech-Flugzeuge (na jeziku: (jezik: nemački)). Berlin: Mittler. ISBN 3-8132-0452-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]