Milančić Miljević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
milančić miljević
Milančić Miljević
Lični podaci
Datum rođenja(1909-08-15)15. avgust 1909.
Mesto rođenjaJelašinovci, kod Sanskog Mosta, Austrougarska
Datum smrti28. septembar 1983.(1983-09-28) (74 god.)
Mesto smrtiBanja Luka, SR Bosna i Hercegovina, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ odjula 1942.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411963.
Čingeneral-major
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Partizanska spomenica 1941.

Milan Milančić Miljević (Jelašinovci, kod Sanskog Mosta, 15. avgust 1909Banja Luka, 28. septembar 1983) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-major JNA i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 16. avgusta 1909. godine u selu Jelašinovci, kod Lušci Palanke, u blizini Sanskog Mosta. U rodnom selu je završio osnovnu školu i bavio se zemljoradnjom sve do početka Drugog svetskog rata.[1]

Nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije i stvaranja Nezavisne Države Hrvatske (NDH), kada su počeli ustaški zločini nad srpskim stanovništvom, Milančić se već krajem jula i početkom avgusta 1941. godine našao u prvim ustaničkim odredima. Bio je jedan od vodećih ljudi u organizaciji napada na ustaške posade i borbama za odbranu sela od ustaša. Kada su jake ustaško-domobranske snage preduzele ofanzivu i razbile ustanički front u ovom delu Podgrmeča, to je dovelo do pojave kolebanja i straha među ustanicima.[1]

Uz Petra Škundrića, Milančić je bio jedan od najuticajnijih pobornika formiranja čvršćih ustaničkih jedinica i nastavljanja oružane borbe. Bio je inicijator partizanskih akcija na neprijateljske posade i komunikacije, a posebno na železničkoj pruzi PrijedorDrvar. U svim ovim akcijama isticao se svojom hrabrošću, čime je veoma brzo stekao ugled i poverenje boraca, ali i naroda. Kada je u jesen 1941. godine, nakon intervencije italijanskih okupacionih snaga protiv ustaničkih snaga u Bosanskoj krajini, došlo do podele među ustaničkim snagama na partizane i četnike, Milančić se, iako se do rata nije bavio politikom, opredelio za Narodnooslobodilački pokret (NOP), koji je predvodila Komunistička partija Jugoslavije (KPJ).[1]

Ubrzo potom, kada je došlo do reorganizacije ustaničkih snaga i stvaranja čvršćih partizanskih jedinica, Milančić je bio postavljen za zamenika komandira Sanske partizanske čete. Januara 1942. godine je bio postavljen za zamenika komandanta Prvog bataljona Prvog krajiškog partizanskog odreda. Za svoje zasluge u organizovanju ustanka, kao i zbog isticanja u borbi, jula 1942. godine bio je primljen u članstvo Komunističke partije.[1]

Bio je komandant 6. krajiške udarne brigade. Dana 22. aprila 1945, Šesta krajiška brigada, na čelu sa komandantom Milančićem Miljevićem, umarširala je trijumfalno u Banjaluku, oslobodivši je od fašista.

Poznat je i po tome što je njegova brigada jedina od svih partizanskih jedinica uspela da zarobi nekog nemačkog komandanta — nosioca Hitlerovog krsta prvog reda, plemića Haberlejna. Miljević je 22. aprila 1944. organizovao i prvu fudbalsku utakmicu, osnovao prvi fudbalski klub u bivšoj Jugoslaviji — Podgrmeč iz Sanskog Mosta.[2]

Nakon oslobođenja Jugoslavije, Milančić je nastavio vojnu karijeru u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA). Nalazio se na dužnosti komandanta grada Banja Luke, načelnika vojnog okruga i drugim dužnostima. Godine 1963. je penzionisan i preveden u rezervu u činu general-majora.[3]

Nakon odlaska u penziju, posvetio se organizovanju borbi bikova na Grmečkoj koridi. Bio je i strastveni lovac i vozio je Moskviča. Preminuo je 28. septembra 1983. godine u Banja Luci, gde je i sahranjen.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja, odlikovan je 20. decembra 1951. godine.[3][4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Narodni heroji Jugoslavije 1975, str. 557.
  2. ^ „Ovo niste znali o Banjaluci”. Pristupljeno 23. 4. 2016. 
  3. ^ a b Narodni heroji Jugoslavije 1975, str. 558.
  4. ^ Vojna enciklopedija (tom peti) 1973.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]