Milorad Janković (general)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
milorad janković
Milorad Mića Janković, 1975.
Lični podaci
Datum rođenja(1920-10-17)17. oktobar 1920.
Mesto rođenjaKličevac, kod Valjeva, Kraljevina SHS
Datum smrti16. jun 1996.(1996-06-16) (75 god.)
Mesto smrtiBeograd,  Srbija, SR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1942.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaJugoslovenska vojska
NOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411978.
Čingeneral-pukovnik
U toku NOBkomandant Pratećeg bataljona VŠ NOV i POJ
Načelnik Vojne akademije
Period19521953.
PrethodnikDušan Vignjević
NaslednikMilan Šakić Mićun

Odlikovanja
jugoslovenska odlikovanja:
Orden narodne armije sa lovorovim vencem Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima
Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom Orden za hrabrost
Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima Orden partizanske zvezde sa puškama Partizanska spomenica 1941.
inostrana odlikovanja:

Milorad Mića Janković (Kličevac, kod Valjeva, 17. oktobar 1920Beograd, 16. jun 1996), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i general-pukovnik JNA. U periodu od 1952. do 1953. godine obavljao je dužnost načelnika Vojne akademije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 17. oktobra 1920. godine u Kličevcu, kod Valjeva. U Valjevu je završio osnovnu školu i Valjevsku gimnaziju. U Jugoslovenskoj vojsci bio je pitomac Niže škole Vojne akademije.

U Narodnooslobodilačkom ratu (NOR) je od 1941. godine, a član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) od 1942. godine. U ratu je bio zamenik komandanta i komandant Pratećeg bataljona Vrhovnog štaba NOV i POJ, a kasnije komandant Prvog bataljona Gardijske brigade, sve do posle rata, 1946. godine.

Posle rata i oslobođenja Jugoslavije, ostao u profesionalnoj vojnoj službi Jugoslovenske narodne armije (JNA), obavljajući brojne dužnosti. Bio je komandant specijalne brigade i puka u Gardijskoj diviziji, do septembra 1948. godine, nakon čega odlazi na školovanje u Pešadijsko vojno učilište, koje završava 1950. godine. Tu je ostao u svojstvu nastavnika opšte taktike, do maja 1952, potom i načelnika Pešadijskog vojnog učilišta (danas Vojna akademija), do avgusta 1953. godine, nakon čega prelazi na dužnosti u Generalštabu (u Četvrtoj upravi i Trećem odeljenju). Nastavnik na Višoj vojnoj akademiji JNA, bio je od decembra 1959. do februara 1961. godine. Načelnik Štaba Vojnog područja (Kragujevac) bio je do maja 1965, načelnik Pešadijskog školskog centra (PŠC), do juna 1967, načelnik Štaba Prve armijske oblasti, do juna 1971. i načelnik Ratne škole JNA, do 1975. godine. Završio je Višu vojnu akademiju JNA. Penzionisan je 1978. godine u činu general-pukovnika JNA.[1]

Prvi oficirski čin — poručnika, dobio je 1943. godine. 1944. je unapređen u majora, potom 1946. u potpukovnika i pukovnika, 1947. godine. Čin general-majora dobija 1959, general-potpukovnika 1965, a general-pukovnika 1973. godine.[1]

Preminuo je 16. juna 1996. godine u Beogradu, a po ličnoj želji sahranjen je 18. juna u porodičnoj grobnici u Valjevu.[1]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih inostranih i jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden narodne armije sa lovorovim vencem, Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem, Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom, Orden za hrabrost, Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima i Orden partizanske zvezde sa puškama. Od inostranih odlivanja, ističe se sovjetski Orden Aleksandra Nevskog, Čehoslovački Ratni krst 1939. i Orden za zasluge na polju slave Narodne Republike Poljske.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vojna enciklopedija (četvrti tom), Beograd 1974. godina.
  • Popović, Borivoje; Marčesku, Nikolaj (2000). Načelnici Vojne akademije 1850—2000. Beograd: Vojnoizdavački zavod. COBISS.SR 88260876