Osman II

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Osman II
Osman II
Lični podaci
Puno imeOsman od Ahmeda
Datum rođenja(1604-11-03)3. novembar 1604.
Mesto rođenjaIstanbul, Osmansko carstvo
Datum smrti20. maj 1622.(1622-05-20) (17 god.)
Mesto smrtiIstanbul, Osmansko carstvo
GrobSultan Ahmedova džamija
Porodica
SupružnikHaseki Ajše sultanija, Mejlišah Hatun, Sultanija Akile
PotomstvoŞehzade Ömer
        Принц Мустафа
Zejnep sultanija
RoditeljiAhmed I
Sultanija Mahfiruz Hatidže
DinastijaOsmanska dinastija
16. Sultan Osmanskog carstva
Period26. februar 161820. maj 1622.
PrethodnikMustafa I
NaslednikMustafa I

Osman II ili Mladi Osman (otur. عثمان ثانى [‘Osmān-i sānī], tur. Genç Osman) pesnički pseudonim Farisi (tur. Farisî), nakon što je svrgnut sa prestola prozvan je Osman Čelebija (tur. Osman Çelebi; 3. novembar 160420. maj 1622) – 16. Osmanski sultan i 95. Islamski halif. Od oca Ahmeda I, od majke Sultanije Mahfiruz Hatidže. Kada je Osman II imao 14 godina popeo se na presto Osmanskog carstva, usled svrgavanja njegovog strica Mustafe I. Njegova majka ga je veoma dobro obrazovala. Bio je vešt u streljaštvu i mačevanju. Znao je da govori arapski i persijski jezik. Pominje se takođe da je znao i latinski, grčki i italijanski jezik, ali o tome ništa nije poznato niti ima nekih izvora.

Osman II je bio ambiciozan mladić i želeo je da postigne dostignuća kakva je postigao njegov predak Mehmed Osvajač. Oženio je ćerke šejhulislama Esada efendije i Pertev-paše. Sultan Osman imao je velike planove, ali nijedan od njegovih velikih vezira to nije mogao da sprovede.

Svrgnut je sa prestola usled velike pobune Janjičara, jer je Osman želeo da ih zameni novom savremenom vojskom. Nekolicina janjičara i veliki vezir Kara Davut-paša su ubrzo surovo pogubili Osmana, jer je predstavljao veliku opasnost za svog palog strica Mustafu. Sultan Osman II je bio prvi i poslednji Osmanski vladar koji je bio ubijen od strane slugu.

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Osman se rodio kao sin sultana Ahmeda I i sultanije Mahfiruz Hatidže. Rođen je 1604. godine u Topkapi palati, kada se Osman rodio, njegovi roditelji su imali samo 14 godina, a njegov otac sultan Ahmed je postao najmlađi Osmanski vladar koji je dobio sina prestolonaslednika, isto tako je Osman postao prvi princ-naslednik koji se rodio u prestonici Istanbulu. Njegova majka je vešto radila na njegovom obrazovanju te je tako sultan Osman znao da govori nekoliko jezika.

Na presto je došao sa 14 godina, nakon državnog udara i svrgavanja njegovog strica Mustafe I.[traži se izvor]

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Iako je bio jako mlad, Osman se dobro snašao u ulozi vladara. Nakon što je dobio sina, princa Omera, 1621. godine Osman II je naredio pogubljenje svog mlađeg brata Mehmeda, što je izazvalo nezadovoljstvo u redovima vojske, a naročito janičara. Nedugo posle toga princ Omer je preminuo za vreme ceremonije povodom njegovog rođenja.

Odmah po dolasku na presto izvršio je reforme Divana (preteče osmanskog parlamenta). Tokom svoje vladavine morao je da se suoči sa katastrofama poput velikih požara 1621. i sa pobunom janičara 1622. godine, nakon koje je svrgnut sa prestola, a nakon svrgavanja i pogubljen.

Nakon toga je osigurao mir na granicama sa Persijom. Lično je vodio invazije na Poljsku u toku moldavskih ratova magnata. Bio je prisiljen da sklopi mir sa Poljacima usled poraza kod Hotina 1621. godine. Osman II se 1621. vratio u Istanbul postiđen, kriveći za poraz kukavičluk janičara i nesposobnost svojih vezira.

Takođe, sultan Osman II je napadao obale Italije u želji da osvoji Rim, ali njegovi napadi nisu dali značajnije rezultate, usled problema unutar same imperije.

Bio je prvi sultan koji se usprotivio janičarskom sistemu, smatrajući da oni samo nanose štetu državi, usled njihove korumpiranosti sa kojom se država suočavala. Zatvarao je njihove kafane i mesta na kojima su se okupljali. Počeo je da pravi planove za stvaranje nove armije, koja bi se sastojala od odanih Turaka, Turaka iz Anadolije, Mesopotamije i Egipta. Po čim su čuli za tu nameru mladog sultana janičari su odmah podigli bunu i zatvorili mladog padišaha. Okidač za pobunu bila je sultanova najava odlaska na hodočašće u svete gradove Meku i Medinu.

Osman II zatvoren je u Jedikule tvrđavi (kula pravde). Njegovu smrt naredio je treći vezir (kubbe-vezir) Kara Davut-paša, koji je želeo da na presto ponovo dođe Mustafa I. Mladi sultan Osman bio je okovan lancima i obučen u sirotinjsku odeću u toku svoje tragične smrti.

Prema pojedinim izvorima, mladi sultan je pružio dželatima žestok otpor, ali su mu oni uvrnuli testise, i potom su uspeli da ga zadave. Njegova smrt izazvala je ogromno ogorčenje i nezadovoljstvo u redovima janičarima koji su bili njegove pristalice. Usled toga je Kara Davut-paša, koji je u međuvremenu postao veliki vezir, bio brutalno ubijen od strane janičara.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
8. Murat III
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
4. Mehmed III
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
9. Sultanija Safije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Ahmed I
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Sultanija Handan
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Osman II
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Sultanija Mahfiruz Hatidže
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Osman II
Rođenje: 3. novembar 1604 Smrt: 20. maj 1622[starost: 17]
Vladarske titule
Sultan Osmanskog carstva
26. februar 1618 — 20. maj 1622
Titule u sunitskom islamu
Halif islama
26. februar 1618 — 20. maj 1622