Rado Pehaček

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
rado pehaček
Rado Pehaček Rudi Smolar
Lični podaci
Datum rođenja(1913-12-05)5. decembar 1913.
Mesto rođenjaIlirska Bistrica, Austrougarska
Datum smrti15. jul 1983.(1983-07-15) (69 god.)
Mesto smrtiLjubljana, SR Slovenija, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ odavgusta 1942.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
1941. – 1974.
Čingeneral-pukovnik
U toku NOBkomandant 18. divizije
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden ratne zastave Partizanska spomenica 1941.

Rado Pehaček — Rudi Smolar (Ilirska Bistrica, 5. decembar 1913Ljubljana, 15. jul 1983), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik JNA, društveno-politički radnik SR Slovenije i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 5. decembra 1913. godine u Ilirskoj Bistrici. Potiče iz službeničke porodice. Nakon Prvog svetskog rata, sa porodicom se preselio u Logatec, ali mu ubrzo otac umire, te mu je detinjstvo bilo teško. Tokom školovanja morao se sam izdržavati, davajući privatne časove slabijim đacima. Osnovnu školu završio je u Logatecu, a gimnaziju u Ljubljani. Nakon odsluženja vojnog roka u Školi za rezervne oficire u Goraždu, upisao je Pravni fakultet. Službovao je na raznim mestima i više puta otpuštan s posla, prilikom izbora. Bio je aktivan i u „Sokolu”, angažovan najviše u kulturno-prosvetnoj sekciji.

Osvobodilnoj fronti pridružio se među prvima, 1941. godine. Sredinom 1941. bio je član Okružnog odbora OF za Notranjsku, potom i za Vrhniku. U partizane odlazi u kasnu zimu 1942. godine. Bio je najpre komandir Logaške čete, potom je maja 1942. postao komandir Druge čete Četvrtog bataljona Notranjskog NOP odreda, da bi u junu 1942. preuzeo dužnost komandanta Prvog bataljona Dolomitskog partizanskog odreda. Do marta 1943. učestvuje u svim borbama koje je Odred vodio, ističući se hrabrošću. U tom periodu imao je zadatak da brani oslobođenu teritoriju, a sa svojim bataljonom i da štiti rukovodstvo Osvobodilne fronte koje je između novembra 1942. i aprila 1943. boravilo na tom terenu. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljen je avgusta 1942. godine.

U junu 1943. godine Pehaček je postao načelnik Prve operativne zone, potom načelnik Štaba 15. slovenačke divizije u avgustu 1943, a u septembru i komandant 18. slovenačke divizije. U jednoj od borbi sa Italijanima je ranjen. Na mestu komandanta 18. slovenačke divizije ostao je do februara 1944. godine. Za načelnika Štaba Sedmog slovenačkog korpusa NOVJ postavljen je avgusta 1944. Oslobođenje Jugoslavije dočekao je u činu pukovnika, na mestu komandanta jugoslovenske baze u Bariju.

Posle rata, ostao je u profesionalnoj službi u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA). U periodu od 1945. do 1951. godine nalazio se u vojno-diplomatskoj službi FNRJ, najpre kao šef misije u Trstu, potom i u Austriji i Berlinu, s izuzetkom 1948/'49. kada je radio u Drugoj upravi Generalštaba JA. Po povratku u Beograd, završio je Višu vojnu akademiju JNA, 1953. godine, i ponovo otišao u Drugu (vojno-obaveštajnu) upravu Generalštaba JNA, obavljajući dužnost načelnika Uprave do 1960. godine. Od 1960. do 1966. godine bio je komandant Ljubljanskog vojnog područja, a potom je raspoređen u studijsko odeljenje Generalštaba JNA, odakle je i penzionisan 1974. godine, u činu general-pukovnika JNA.

Biran je za republičkog i poslanika Savezne skupštine SFRJ. Bio je član Glavnog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Slovenije, član Saveta federacije i dr.

Uz admirala Staneta Broveta, jedini je Slovenac koji se nalazio na mestu načelnika Druge uprave Generalštaba (vojne obaveštajne službe) Jugoslovenske narodne armije.[1]

Preminuo je u Ljubljani, 15. jula 1983. godine.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslovenskih odlikovanja, među kojima je i Orden ratne zastave. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]