Fauna Afrike

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pegave hijene na lešini impale koju su ukrali od geparda u Masai Mara nacionalnom parku u Keniji.

Fauna Afrike, u širem smislu, su sve životinje koje žive u Africi, kao i morima i ostrvima koja je okružuju. Karakterističnija afrička fauna se nalazi u afrotropskom ekoregionu.[1] Leži gotovo potpuno u tropskim oblastima i podjednako južno i severno od ekvatora, te tako stvara povoljne uslove za bogatu divljinu.

Poreklo afričke faune[uredi | uredi izvor]

Dok najraniji tragovi života u zapisima Afrike potiču od najranijih vremena,[2] formiranje afričke faune, kakvu je danas znamo, počelo je sa podelom superkontinenta Gondvane u srednjem mezozoiku.

Kontinenti Laurazija i Gondvana pre 200 miliona godina.

Nakon toga, razlikuju se četiri do šest faunskih skupova, Afričkih Faunskih Slojeva (AFS). Izolacija Afrike na mahove je prekidana isprekidanim "filterskim pravcima" koji su je povezivali sa ostalim kontinentima Gondvane (Madagaskar, Južna Amerika i možda Indija), ali uglavnom sa Laurazijom. Razmene sa Gondvanom bile su retke i uglavnom je to bilo rasipanje izvan Afrike, dok su razmene sa Laurazijom bile brojne i dvosmerne, iako su uglavnom bile iz Laurazije u Afriku. Uprkos ovim vezama, izolacija je rezultirala izuzetnim udaljenjem, lošom raznolikošću i pojavom endemičnih vrsta u Africi.[3] Madagaskar je bio odvojen od kontinentalne Afrike tokom raspada Gondvane ranije u kredi, ali je verovatno bio ponovo povezan sa kopnom u eocenu.[4]

Prva neogenska razmena faune odvijala se u srednjem miocenu (kada su uvedeni Myocricetodontinae, Democricetodontinae i Dendromurinae).[5]

Tokom ranog tercijara, Afriku je pokrivala ogromna zimzelena šuma naseljena endemskom šumskom faunom sa mnogim vrstama zajedničkim sa južnom Azijom. U pliocenu klima je postala suva i većina šume je uništena, šumske životinje su se sklanjale na preostala šumska ostrva. U isto vreme, širok kopneni most povezuje Afriku sa Azijom i postojala je velika invazija životinja stepske faune u Afriku. Na početku pleistocena obnovljen je vlažni period i većina šume je obnovljena, dok je travna fauna bila podeljena i izolovana, kao što je prethodno bila šumska fauna. Sadašnja šumska fauna stoga ima dvostruko poreklo, delimično potiče iz endemske faune i delimično iz stepskih oblika koje se prilagođavaju šumskom životu, dok se sadašnja savanska fauna slično objašnjava. Izolacija u prošlim vremenima rezultirala je prisustvom blisko povezane podvrste u široko izdvojenim regionima.[6][7] Afrika, iz koje potiču ljudi, pokazuje mnogo manje dokaza o gubicima u pleistocenskom megafaunskom izumiranju, moguće jer je koevolucija velikih životinja sa ranim ljudima obezbedila dovoljno vremena da razviju efikasnu odbranu.[8] Njihova situacija u tropima je takođe pošteđena od pleistocenske glacijacije i klima se nije previše promenila.[9]

Beskičmenjaci[uredi | uredi izvor]

Veliki istočnoafrički puž

Postoje velike praznine u ljudskom znanju o afričkim beskičmenjacima. Istočna Afrika ima bogatu koralnu faunu[10] sa oko 400 poznatih vrsta. Tamo takođe živi više od 400 vrsta bodljokožaca i 500 vrsta morskih mahovina,[11] kao i jedna vrsta meduze (Carybdea alata). Od valjkastih crvi, ljudski paraziti su Onchocerca volvulus, Necator americanus, Wuchereria bancrofti i Dracunculus medinensis. Neki bitni biljni paraziti su Meloidogyne, Pratylenchus, Hirschmanniella, Radopholus, Scutellonema and Helicotylenchus.[12][13][14][15] Samo neki baršunasti crvi, Peripatopsis i Opisthopatus žive u Africi.[16] Najveća raznolikost slatkovodnih mekušaca nalazi se u jezerima Istočne Afrike. Od morskih puževa, manja raznolikost je prisutna na atlantskoj obali, više u tropskom regionu Zapadnog Indijskog okeana (preko 3000 vrsta gastropoda sa 81 endemičnom vrstom).[17][18] Kovri školjke korišćene su kao novac od strane domorodaca Afrike. Fauna pulmonata naročito je bogata u Afromontanskim regijama, a u Africi postoje i neke endemične porodice (npr. Achatinidae, Chlamydephoridae), ali su i druge tropske porodice takođe uobičajene (Charopidae, Streptaxidae, Cyclophoridae, Subulinidae, Rhytididae). Pronađeno je i 156 vrsta tardigrada,[19][20] te oko 8 hiljada vrsta paukolikih zglavkara. Afrička diplopoda Archispirostreptus gigas jedna je od najvećih na svetu. Prisutno je i 20 rodova slatkovodnih rakova.[21]

Podzemne zajednice životinja u Africi su slabo poznate. Preduzete su neke ekološke studije u makrofauni, uglavnom u Zapadnoj AFrici.[22] Zemne gliste su intenzivno istraživane u Zapadnoj i Južnoj Africi.[23][24]

Insekti[uredi | uredi izvor]

Humka termita u Bocvani.

Približno 100.000 vrsta insekata pronađeno je u Podsaharskoj Africi, ali postoji jako malo informacija o fauni kao celini[25] (procenjeno je da afrički insketi čine oko 10-20% svih svetskih vrsta insekata[26] i oko 15% novih vrsta dolazi iz afrotropskog regiona[27]). Jedini endemski afrički red insekata je Mantophasmatodea.

Pronađeno je oko 875 afričkih vrsta vilinskog konjica.[28]

Locusta migratoria i Schistocerca gregaria bile su ozbiljne pretnje afričkoj ekonomiji i ljudskom blagostanju.

Afrika ima najveći broj rodova termita od svih kontinenata,[29] i preko 1.000 vrsta termita.

Od dvokrilaca, broj pronađenih afričkih vrsta je oko 17.000.[30] Natalimyzidae, nova porodica akaliptratnih dvokrilaca nedavno je pronađena u Južnoafričkoj Republici.[31] Anopheles gambiae, Aedes aegypti i cece muva su važni prenosioci bolesti. U Africi je poznato 1.600 vrsta pčela[32] i 2.000 vrsta mrava[33] među drugim opnokrilcima.

U Africi takođe živi i 3.607 vrsta leptira, što je najpoznatija grupa insekata.[34] Larve moljca Gonimbrasia belina su deo južnoafričke kuhinje. Među brojnim vrstama afričkih buba, poznati su Scarabaeus, Augosoma centaurus, Manticora i ogromni Goliathus.

Leptiri[uredi | uredi izvor]

Papilio demodocus iz Tanzanije.

Žarišta leptira uključuju kongovske šume i gvinejski mozaik šuma i savana. Neki leptiri (Hamanumida daedalus, Precis, Eurema) su posebno vezani za pašnjake i savane. Mnogi od njih imaju veoma velike populacije i širok spektar. Južna Afrika ima jednu od najviših razmera leptira plavaca (48%) za bilo koji region u svetu sa brojnim vrstama ograničenih nekim regionom. Severna Afrika je u Paleoarktičkoj zoni i ima različit sastav vrsta.

Rodovi koji imaju brojne vrste u Africi uključuju Charaxes, Acraea, Colotis i Papilio, od kojih su najznačajniji Papilio antimachus i Papilio zalmoxis. Potporodica Lipteninae endemična je za afrotrope i uključuje rodove bogate vrstama kao što su Ornipholidotos, Liptenara, Pentila, Baliochila, Hypophytala, Teriomima, Deloneura i Mimacraea. Potporodica Miletinae je većinom afrička, od kojih je najznačajni rod Lachnocnema. Endemi Nymphalidae uključuju Euphaedra, Bebearia, Heteropsis, Precis, Pseudacraea, Bicyclus i Euxanthe. Endemi Pieridae uključuju Pseudopontia paradoxa and Mylothris. Endemi skelara uključuju Sarangesa i Kedestes. Najveća raznolikost vrsta nalazi se u Demokratskoj Republici Kongo, koji je dom za 181 vrsta koje su endemske.

Ribe[uredi | uredi izvor]

Celakant, živi član grupe riba za koju se dugo mislio da je izumrla.

Afrika je kontinent najbogatiji slatkovodnim ribama, sa oko 3000 vrsta.[35][36] Istočnoafrička velika jezera (Viktorija, Malavi i Tanganjika) su centar biodiverziteta mnogih riba, posebno ciklida (imaju više od dve trećine procenjenih vrsta u svojoj porodici).[37] Region Zapadnoafričkih obalnih reka samo je deo Zapadne Afrike, ali ima 322 vrste zapadnoafričkih vrsta riba, sa 247 ograničenih samo na ovu oblast i 129 ograničenih na još manji opseg. Fauna centralnih reka obuhvata 184 vrste riba, sa 119 endemičnih vrsta i samo 33 vrsta ograničenih na male oblasti.[38] Morska raznolikost je najveća u blizini obale Indijskog okeana, sa oko 2000 vrsta.[39]

Karakteristične za afričku faunu su grgečke (Lates, tilapia, Dichistiidae, Anabantidae, Mudskipper, Parachanna, Acentrogobius, Croilia mossambica, Glossogobius, Hemichromis, Nanochromis, Oligolepis, Oreochromis, Redigobius, Sarotherodon, Stenogobius i druge), Gonorhynchiformes (Kneriidae, Phractolaemidae), neke ribe dvodihalice (Protopterus), Characiformes (Distichodontidae, Hepsetidae, Citharinidae, Alestiidae), Osteoglossiformes (Xenomystus nigri, Gymnarchidae, Mormyridae, Pantodontidae), Siluriformes (Amphiliidae, Anchariidae, Ariidae, Austroglanididae, Clariidae, Claroteidae, Malapteruridae, Mochokidae, Schilbeidae), Osmeriformes (Galaxiidae), Cyprinodontiformes (Aplocheilidae, Poeciliidae) i Cypriniformes (Labeobarbus, Pseudobarbus, Tanakia i druge).

Vodozemci[uredi | uredi izvor]

Endemske porodice u Africi su Arthroleptidae, Astylosternidae, Heleophrynidae, Hemisotidae, Hyperoliidae, Petropedetidae i Mantellidae. Takođe su široko rasprostranjene Bufonidae (Bufo, Churamiti, Capensibufo, Mertensophryne, Nectophryne, Nectophrynoides, Schismaderma, Stephopaedes, Werneria, Wolterstorffina), Microhylidae (Breviceps, Callulina, Probreviceps, Cophylinae, Dyscophus, Melanobatrachinae, Scaphiophryninae), Rhacophoridae (Chiromantis), Ranidae (Afrana, Amietia, Amnirana, Aubria, Conraua, Hildebrandtia, Lanzarana, Ptychadena, Strongylopus, Tomopterna) i Pipidae (Hymenochirus, Pseudhymenochirus, Xenopus). "Globalna procena vodozemaca" od 2002. do 2004. godine od strane Međunarodne unije za zaštitu prirode, otkrila je da za samo oko 50% adrotropskih vodozemaca postoje male brige za očuvanje, otprilike 130 vrsta je ugroženo, od čega je jedna četvrtina u kritičnoj fazi. Skoro svi vodozemci Madagaskara (238 vrsta[40]) su endemični za taj region.[41] Zapadnoafrička žaba golijat je najveća vrsta žaba na svetu.

Gmizavci[uredi | uredi izvor]

Zapadna zelena mamba, otrovna zmija.

Centar raznolikosti kameleona je Madagaskar. Zmije pronađene u Africi uključuju atractaspididae, morske zmije (kobre, Aspidelaps, Boulengerina, Dendroaspis, Elapsoidea, Hemachatus, Homoroselaps i Paranaja), causines, viperines (Adenorhinos, Atheris, Bitis, Cerastes, Echis, Macrovipera, Montatheris, Proatheris, Vipera), colubrids (Dendrolycus, Dispholidus, Gonionotophis, Grayia, Hormonotus, Lamprophis, Psammophis, Leioheterodon, Madagascarophis, Poecilopholis, Dasypeltis, itd.), pythonids (piton), slepe zmije (Typhlops) i vitke slepe zmije (Leptotyphlops, Rhinoleptus).

Od guštera, najčešće su vrste gekoa (dnevni geko, Afroedura, Afrogecko, Colopus, Pachydactylus, Hemidactylus, Narudasia, Paroedura, Pristurus, Quedenfeldtia, Rhoptropus, Tropiocolotes, Uroplatus), Cordylidae, kao i Lacertidae (Nucras, Lacerta, Mesalina, Acanthodactylus, Pedioplanis), Agamas. Postoji 12 rodova i 58 vrsta afričkih amphisbaenians (Chirindia, Zygaspis, Monopeltis, Dalophia).[42]

Prisutno je i nekoliko rodova tortozoa (Kinixys, Pelusios, Psammobates, Geochelone, Homopus, Chersina), kornjača (Pelomedusidae, Cyclanorbis, Cycloderma, Erymnochelys) i tri vrste krokodila (nilski krokodil, Crocodylus cataphractus i zapadnoafrički patuljasti krokodil).

Ptice[uredi | uredi izvor]

Afrički sivi papagaj (Psittacus erithacus) je autohton za zapadnoafričke kišne šume.

U Africi živi (privremeno ili stalno) više od 2.600 vrsta ptica, od kojih su 1.500 pevačice.[43] Oko 114 njih su ugrožene vrste.[44] Afrotropi imaju različite endemične porodice ptica, uključujući nojeve (Struthionidae), sunčane ptice (Nectariniidae), sekretare (Sagittariidae), morke (Numididae), mišjakinje (Coliidae) i Mesitornithidae. Mnoge druge ptice uključuju papagaje (agapornis, Poicephalus, Psittacus), razne ždralove (Grus paradisea, Balearica, Grus carunculata), rode (Egretta vinaceigula, Egretta ardesiaca, Leptoptilos crumenifer, Ciconia abdimii, Balaeniceps rexí), droplje (Ardeotis kori, Neotis, Eupodotis, Lissotis), sadže (Pterocles), modrovrane (pčelarice, toke, Ceratogymna), fazane (Coturnix delegorguei, Coturnix adansonii, Afropavo congensis, Margaroperdix madagarensis, Ptilopachus petrosus, Francolinus). Detlići uključuju medovođe (Indicatoridae), Lybiidae, Sasia africana, Geocolaptes olivaceus, Dendropicos i Campethera. Trogoni su predstavljeni jednim rodom ((Apaloderma). Magareći pingvin (Spheniscus demersus) je jedina vrsta pingvina. Madagaskar je bio dom za sada izumrlu porodicu slonovki.

Afrika je dom za brojne ptice pevačice (Anthus, Oriolidae, Parmoptila, Nilaus afer, Cisticola, Amadina, Anthoscopus, Mirafra, Hypargos, Eremomela, Euschistospiza, Erythrocercus, Malimbus, Pitta, Uraeginthus, Nigrita, Nesocharis, Pytilia, Mandingoa nitidula, Cryptospiza, Pyrenestes, Spermophaga, Lagonosticta, Estrilda, Amandava, Ortygospiza, Lonchura, Ploceidae, Pholidornis rushiae, Corvus albus, Corvus albicollis, Corvus crassirostris, Corvus capensis i druge). Quelea quelea je najrasprostranjenija vrsta ptica na svetu.

Od 589 vrsta ptica (izuzev morskih ptica) koje rastu u paleoarktičkoj zoni (umerenoj Evropi i Aziji), 40% provode zimu negde drugo. Od onih vrsta koje se sele, 98% putuju na jug do Afrike.[45]

Sisari[uredi | uredi izvor]

Krdo afričkih slonova.

Više od 1100 vrsta sisara živi u Africi.[46] Afrika ima tri endemska reda sisara, cevozupke (Orycteropus afer), Afrosoricida (Tenrecidae i Chrysochloridae), i Macroscelidea (Macroscelididae). Trenutno istraživanje filogenije sisara predložilo je afroterijsku klasu (koja uključuje isključivo afričke redove).[47] Tropski i podtropski travnjaci, savane i šikare su poznate po svojoj raznolikosti velikih sisara.

Afrička Soricomorpha uključuje Myosoricinae i Crocidurinae potporodice. Ježevi uključuju Paraechinus aethiopicus, Atelerix i druge. Glodare predstavljaju Paraxerus, Xerus, Funisciurus, Gerbillinae, Thryonomys, Thallomys paedulcus, Nesomyidae, Pedetes, Spalacidae, Petromus typicus, Lemniscomys, Heliosciurus, Thamnomys, bodljikavi prasići Starog sveta, Stochomys longicaudatus, grivasti pacov, Deomyinae, Aethomys, Arvicanthis, Colomys, Dasymys, Dephomys, Epixerus, Grammomys, Graphiurus, Hybomys, Hylomyscus, Malacomys, Mastomys, Mus, Mylomys, Myomyscus, Oenomys, Otomys, Parotomys, Pelomys, Praomys, Rhabdomys, Stenocephalemys i mnogi drugi. Afrički kunići i zečevi uključuju Bunolagus monticularis, Poelagus marjorita, Lepus capensis, Lepus saxatilis, Lepus starcki, Lepus microtis, Lepus habessinicus i nekoliko vrsta Pronolagus. Među morskim sisarima postoji nekoliko vrsta delfina, 2 vrste morskih krava i foka (npr. Arctocephalus pusillus). Od zveri postoji 60 vrsta, uključujući upadljive hijene, lavove, leoparde, geparde, servale, kao i manje istaknute šišmišouhe lisice, Ictonyx striatus, Poecilogale albinucha, karakale, Mellivora capensis, belogrle vidre, nekoliko mungosa, šakala i cibeta. Porodica Eupleridae ograničena je na Madagaskar.

Spisak ungulatnih sisara Afrike duži je nego kod bilo kojeg drugog kontinenta. Najveći broj savremenih šupljorogih goveda može se naći u Africi (afrički bivo, dujker, impala, dik-dik, antilopa kamenjarka, oribi, gerenuk, hartbist, gnu, klarkova gazela, Pelea capreolus, Taurotragus, Reduncinae, Oryx, Tragelaphus, Hippotragus, Neotragus, Raphicerus, Damaliscus). Drugi ungulati sa parnim brojem prstiju uključuju žirafe, nilske konje, Potamochoerus larvatus, Potamochoerus porcus, Hylochoerus meinertzhageni i Phacochoerus africanus. Ungulate sa neparnim brojem prstiju predstavljaju tri vrste zebri, afričkih divljih magaraca, belih i crnih nosoroga. Najveći afrički sisar je afrički slon, dok je drugi najveći njegova manja verzija, afrički šumski slon. U africi se mogu naći i četiri vrste ljuskavaca.[48]

Afrička fauna sadrži 64 vrste primata.[49] Četiri vrste velikih čovekolikih majmuna (Hominidae) su endemski u Africi: obe vrste gorila (zapadna gorila - Gorilla gorilla i istočna gorila - Gorilla beringei) i obe vrste šimpanzi (obična šimpanza - Pan troglodytes i bonobo - Pan paniscus). Ljudi i njihovi preci potiču iz Afrike. Ostali primati uključuju Colobinae, pavijane, Theropithecus gelada, Chlorocebus pygerythrus, Cercopithecus, makakije, Mandrillus, mangabe, talapoine, patase, Allenopithecus nigroviridis i Rungwecebus kipunji. Lemuri i aj-aji su karakteristični za Madagaskar.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Crosskey, R.W.; White, G.B. (1977). „The Afrotropical Region”. Journal of Natural History (na jeziku: engleski). 11 (5): 541—544. ISSN 0022-2933. doi:10.1080/00222937700770461. 
  2. ^ Westall, Frances; de Ronde, Cornel E. J.; Southam, Gordon; Grassineau, Nathalie; Colas, Maggy; Cockell, Charles; Lammer, Helmut (29. 10. 2006). „Implications of a 3.472-3.333 Gyr-old subaerial microbial mat from the Barberton greenstone belt, South Africa for the UV environmental conditions on the early Earth”. Philosophical Transactions of the Royal Society of London. Series B, Biological Sciences. 361 (1474): 1857—1875. ISSN 0962-8436. PMC 1664690 Slobodan pristup. PMID 17008224. doi:10.1098/rstb.2006.1896. 
  3. ^ Gheerbrant, Emmanuel; Rage, Jean-Claude (09. 11. 2006). „Paleobiogeography of Africa: How distinct from Gondwana and Laurasia?”. Palaeogeography, Palaeoclimatology, Palaeoecology (na jeziku: engleski). 241 (2): 224—246. ISSN 0031-0182. doi:10.1016/j.palaeo.2006.03.016. 
  4. ^ McCall, Robert A. (1997). „Implications of Recent Geological Investigations of the Mozambique Channel for the Mammalian Colonization of Madagascar”. Proceedings: Biological Sciences. 264 (1382): 663—665. JSTOR 51085. PMC 1688410 Slobodan pristup. PMID 9178538. doi:10.1098/rspb.1997.0094. 
  5. ^ Winkler, Alisa J. (01. 1. 2002). „Neogene paleobiogeography and East African paleoenvironments: contributions from the Tugen Hills rodents and lagomorphs”. Journal of Human Evolution (na jeziku: engleski). 42 (1–2): 237—256. ISSN 0047-2484. PMID 11795976. doi:10.1006/jhev.2001.0501. 
  6. ^ E. Lönnberg, The Development and Distribution of the African Fauna in Connection with and Depending upon Climatic Changes. Arkiv for Zoologi
  7. ^ FJELDSA˚, JON; LOVETT, JON C. (1997). „Geographical patterns of old and young species in African forest biota: the significance of specific montane areas as evolutionary centres”. Biodiversity and Conservation (na jeziku: engleski). 6 (3): 325—346. ISSN 0960-3115. S2CID 39609483. doi:10.1023/a:1018356506390. 
  8. ^ Owen-Smith, Norman (1987). „Pleistocene Extinctions: The Pivotal Role of Megaherbivores”. Paleobiology. 13 (3): 351—362. JSTOR 2400736. S2CID 83753159. doi:10.1017/S0094837300008927. 
  9. ^ Brinck, P. (1960). „The Relations between the South African Fauna and the Terrestrial and Limnic Animal Life of the Southern Cold Temperate Zone”. Proceedings of the Royal Society of London. Series B, Biological Sciences. 152 (949): 568—571. JSTOR 75289. 
  10. ^ Schleyer, Michael H.; Celliers, Louis (01. 5. 2005). „Modelling reef zonation in the Greater St Lucia Wetland Park, South Africa”. Estuarine, Coastal and Shelf Science (na jeziku: engleski). 63 (3): 373—384. ISSN 0272-7714. doi:10.1016/j.ecss.2004.12.003. 
  11. ^ Richmond, Matthew (13. 09. 2018). „The marine biodiversity of the western Indian Ocean and its biogeography: How much do we know?”. 
  12. ^ El-Borai Kora, Fahiem (2005). Plant Parasitic Nematodes in Subtropical and Tropical Agriculture 2nd Edition. Pristupljeno 13. 09. 2018. 
  13. ^ Fourie, Hendrika; McDonald, Alexander H.; Loots, Gideon C. (08. 11. 2001). „Plant-parasitic nematodes in field crops in South Africa. 6. Soybean”. Nematology (na jeziku: engleski). 3 (5): 447—454. ISSN 1568-5411. doi:10.1163/156854101753250773. 
  14. ^ „NEMATODES OF BANANAS AND PLANTAINS IN AFRICA: RESEARCH TRENDS AND MANAGEMENT STRATEGIES RELATING TO THE SMALL-SCALE FARMER | International Society for Horticultural Science”. www.ishs.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 13. 09. 2018. 
  15. ^ Marais, Mariette; Swart, Antoinette (17. 11. 2014). „Plant nematodes in South Africa. 12. Checklist of plant nematodes of the protected areas of the Eastern Cape Province”. Koedoe - African Protected Area Conservation and Science. 56. doi:10.4102/koedoe.v56i1.1220-1. 
  16. ^ Siddall, Mark E. (01. 8. 2004). „Invertebrates.—R.C. Brusca and G. J. Brusca. 2003. Sinauer Associates, Sunderland, Massachusetts. xix + 936 pp. . ISBN 0–87893–097–3.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= ([[Pomoć:CS1 greške#citation_missing_title|pomoć]])[[Kategorija:Stranice sa izvorima bez naslova]]. $109.95(cloth).”. Systematic Biology (na jeziku: engleski). 53 (4): 664—666. ISSN 1076-836X. doi:10.1080/10635150490472968.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  17. ^ S.M. Goodman et al. (eds.) The Natural History of Madagascar, University Of Chicago Press. . 2007.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  18. ^ Kilburn, R.N. 2009. Genus Kermia (Mollusca: Gastropoda: Conoidea: Conidae: Raphitominae) in South African waters, with observations on the identities of related extralimital species. African Invertebrates . 50 (2): 217—236.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  19. ^ A. Jörgensen, Graphical Presentation from the African Tardigrade FaunaUsing GIS with the Description of Isohypsibius malawiensis sp. n. (Eutardigrada: Hypsibiidae) from Lake Malawi, Zoologischer Anzeiger Vol 240,2001
  20. ^ Meyer, H.A. & Hinton, J.G. 2009. The Tardigrada of southern Africa, with the description of Minibiotus harrylewisi, a new species from KwaZulu-Natal, South Africa (Eutardigrada: Macrobiotidae). African Invertebrates . 50 (2): 255—268.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  21. ^ Cumberlidge, N. et al. 2008. A revision of the higher taxonomy of the Afrotropical freshwater crabs (Decapoda: Brachyura) with a discussion of their biogeography. Biological Journal of the Linnean Society93: 399–413.
  22. ^ Okwakol, M.J.N. & Sekamatte, M.B. 2007. Soil macrofauna research in ecosystems in Uganda. African Journal of Ecology 45
  23. ^ Plisko, J.D. 2006. The Oligochaeta type material housed at the Natal Museum, South Africa. African Invertebrates 47: 57-61
  24. ^ Plisko, J.D. 2009. Pre-testical spermathecal pores and unusual setal arrangement in the South African endemic microchaetid earthworms of presumed Gondwanan origin (Oligochaeta: Microchaetidae). African Invertebrates . 50 (2): 237—254.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  25. ^ S.E. Miller, & L.M. Rogo, Challenges and opportunities in understanding and utilisation of African insect diversity. Cimbebasia 17: 197-218, 2001
  26. ^ K.J. Gaston and E. Hudson, Regional patterns of diversity and estimates of global insect species richness. Biodiversity and Conservation 3,493-500 (1994)
  27. ^ Gaston, K. J. 1991. The magnitude of global insect species richness. Conserv. Biol. 5:283-296.
  28. ^ „africa-dragonfly.net - This website is for sale! - africa-dragonfly Resources and Information.”. www.africa-dragonfly.net (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 29. 03. 2009. g. Pristupljeno 24. 09. 2018. 
  29. ^ Eggleton, P., P. H. Williams, and K. J. Gaston. 1994. Explaining global termite diversity: productivity or history? Biodiversity and Conservation, 3: 318-330
  30. ^ Crosskey,R.W.(Ed.) Catalogue of the Diptera of the Afrotropical Region. London, British Museum, 1980
  31. ^ Barraclough, D. A. & McAlpine, D. K. Natalimyzidae, a new African family of acalyptrate flies (Diptera: Schizophora: Sciomyzoidea). African Invertebrates 47: 117-134
  32. ^ Eardley, C.D., Diversity and endemism of southern African bees. Plant Protection News 18: 1-2. (1989)
  33. ^ „The Ants of Africa - 2005”. Arhivirano iz originala 19. 02. 2008. g. Pristupljeno 24. 09. 2018. 
  34. ^ Ackery, P. R. et al., (eds.) 1995. Carcasson’s African Butterflies. An Annotated Catalogue of the Papilionoidea and Hesperioidea of the Afrotropical Region. CSIRO, Canberra
  35. ^ N. Myers, The Rich Diversity of Biodiversity Issues. (In:Biodiversity II, ed. E.O. Wilson et al., National Academy Press, 1997)
  36. ^ Lévêque et al. (2008). Global diversity of fish (Pisces) in freshwater. Hydrobiologia, 595, 545–567
  37. ^ I.P. Farias et al., Total Evidence: Molecules, Morphology, and the Phylogenetics of Cichlid Fishe Journal of Experimental Zoology (Mol Dev Evol) 288:76–92 (2000)
  38. ^ T. Moritz and K. E. Linsenmair, West African fish diversity – distribution patterns and possible conclusions for conservation strategies (in African Biodiversity: Molecules, Organisms, Ecosystems, Springer, 2001)
  39. ^ Richmond, M.D. (ed.) 1997. A Guide to the Seashores of Eastern Africa and the Western Indian Ocean Islands. Sida/Department for Research Cooperation, SAREC
  40. ^ Andreone F, Carpenter AI, Cox N, du Preez L, Freeman K, et al. (2008) The Challenge of Conserving Amphibian Megadiversity in Madagascar.
  41. ^ „Amphibian RLA | Amphibians.org”. www.amphibians.org (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 14. 09. 2018. g. Pristupljeno 13. 09. 2018. 
  42. ^ C. Gans, D. Kraklau, Studies on Amphisbaenians (Reptilia) 8. Two Genera of Small Species from East Africa 8. Two Genera of Small Species from East AfricaAm. Mus. Novitates 2944, 1989
  43. ^ „African Checklist - Introduction and Scope”. African Bird Club (na jeziku: engleski). 02. 11. 2012. Arhivirano iz originala 06. 01. 2013. g. Pristupljeno 15. 09. 2018. 
  44. ^ De Klerk, H. M, Gaps in the protected area network for threatened Afrotropical birds. Biological Conservation 117 (2004) 529–537
  45. ^ Ecology: From Individuals to Ecosystems (na jeziku: engleski), 01. 10. 2014, Pristupljeno 25. 09. 2018 
  46. ^ A. Anton, M. Anton. Evolving Eden: An Illustrated Guide to the Evolution of the African Large Mammal Fauna, Columbia University Press,2007
  47. ^ Tabuce, R, et al., Early Tertiary mammals from North Africa reinforce the molecular Afrotheria clade. Proceedings of the Royal Society B, Vol.274, No.1614 (2007)
  48. ^ J. Dorst and P. Dandelot, A Field Guide to the Larger Mammals of Africa, Collins, London 1983
  49. ^ Colin A. et al., What hope for African primate diversity? African Journal of Ecology 44 (2), 116–133.(2006)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Fauna Afrike na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Фауна_Африке&oldid=27034476”