Pređi na sadržaj

Hristijanizacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hristijanizacija ili pokrštavanje je izraz kojim se opisuje primanje ili konverzija ili preobraćenje pojedinca ili većeg broja osoba na hrišćansku veru. U širem smislu se pod tim podrazumijevaju i istorijski procesi hristijanizacije prethodnih, odnosno zatečenih ne-hrišćanskih običaja, kulturnih sadržaja i društvenih normi, odnosno njihovo usklađivanje sa hrišćanskom doktrinom, uključujući i adaptaciju ne-hrišćanskih objekata i predmeta za upotrebu u hrišćanskim obredima. Izraz hristijanizacija se koristi uporedo sa izrazom pokrštavanje koji je po svom osnovnom značenju fokusiran na obred krštenja, što je ključni korak u procesu stupanja u hrišćanstvo.

Pokrštavanje ne treba mešati sa prekrštavanjem, pošto se pokrštavanje odnosi na primanje hrišćanstva nakon napuštanja prethodne vere, dok se prekrštavanje (ponovno krštenje) vrši u pojedinim slučajevima prilikom verskih prelazaka iz jedne u drugu hrišćansku zajednicu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Istorija hrišćanstva pruža brojne primjere hristijanizacije, odnosno pokrštavanja u širokom rasponu primjenjivanjih metoda - od mirnih, uglavnom vezanih uz misionarsku djelatnost, do nasilnog nametanja od strane državnih vlasti, a koje je nekada znalo dovoditi do masovnog krvoprolića.

Počelo je u Rimskom carstvu kada su prvi Isusovi sledbenici postali lutajući propovednici kao odgovor na zapovest zabeleženu u Jevanđelju po Mateju 28:12, da idu svim narodima sveta i propovedaju dobru vest. Proces hristijanizacije Rimskog carstva nikad nije završen, a Jermenija je postala prva nacija koja je hrišćanstvo proglasila svojom državnom religijom 301. godine.

Posle 479. godine, hristijanizacija se proširila kroz misije na sever u zapadnu Evropu. U visokom i kasnom srednjem veku, hristijanizacija je bila ključna u stvaranju novih nacija u onome što je postalo Istočna Evropa, i u širenju pismenosti tamo.

Neki od najpoznatijih istorijskih primjera hristijanizacije su:

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]