Gvadalkanalska kampanja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gvadalkanalska kampanja
Deo bitke za Solomonova ostrva u ratu na Pacifiku u Drugom svetskom ratu

Patrola marinaca na Gvadalkanalu.
Vreme7. avgust 1942 - 7. februar 1943.
Mesto
Ishod Saveznička pobeda
Teritorijalne
promene
Gvadalkanal i Solomonova ostrva osvojeni i pretvoreni u američku bazu.
Sukobljene strane
 SAD
 UK
 Japan
Komandanti i vođe
Sjedinjene Američke Države admiral F. Flečer
Sjedinjene Američke Države admiral Lei Nojiz
Sjedinjene Američke Države admiral Ričmond Terner
Sjedinjene Američke Države general Aleksandar Vandegrift
Ujedinjeno Kraljevstvo admiral Viktor Kračli
Japan admiral Guniči Mikava
Japan admiral N. Kondo
Japan general Harukiči Hjakutaka
Jačina
Sjedinjene Američke Države 19.000 (desant)-45.000 vojnika[1]
Japan oko 37.000 vojnika[1]
Žrtve i gubici
oko 2.000 mrtvih i 4.500 ranjenih[1]
2 nosača aviona, 8 krstarica, 14 razarača[1]
oko 25.500 mrtvih[1]
1 nosač aviona, 2 bojna broda, 4 krstarice, 11 razarača, 6 podmornica[1]

Gvadalkanalska kampanja ili bitka za Gvadalkanal je bila vojna kampanja vođena od 7. avgusta 1942. do 9. februara 1943. na i oko ostrva Gvadalkanal na pacifičkom bojištu Drugog svetskog rata. Kampanja je predstavljala prvu veliku ofanzivu Saveznika protiv Japana.[1][2]

Savezničke, pretežno američke snage, su se 7. avgusta iskrcale na ostrva Gvadalkanal, Tulagi i Florida u južnim Solomonskim Ostrvima sa ciljem da uskrate Japancima mogućnost da ih koriste kako bi ugrozili snabdevanje između SAD, Australije i Novog Zelanda. 11.000 marinaca se iskrcalo na ostrvo formirajući odbrambeni perimetar oko aerodroma. Za četiri dana intenzivnih napora zalihe sa plaže gde su se iskrcali su prebačene unutar perimetra i započeto je dovršavanje aerodroma čiju izgradnju su počeli Japanci. Saveznici su takođe nameravali da koriste Gvadalkanal i Tulagi kao baze kako bi zauzeli ili neutralisali veliku japansku bazu Rabaul na Novoj Britaniji. Saveznici su nadjačali brojčano slabije japanske branioce, koji su držali ostrva od maja i zauzeli Tulagi i Floridu, kao i aerodrom (kasnije nazvan Hendersonovo polje u čast marinca avijatičara koji je poginuo tokom bitke kod Midveja) koji se gradio na Gvadalkanalu. Moćne američke pomorske snage su podržavale iskrcavanje. Aerodrom je 18. avgusta bio spreman za upotrebu.[3]

Iznenađeni savezničkom ofanzivom, Japanci su između avgusta i novembra 1942. nekoliko puta pokušali da zauzmu Hedersenovo polje. Tri velike kopnene bitke, sedam velikih pomorskih bitaka (pet noćnih okrćaja površinskih brodova i dve bitke nosača aviona) i stalne, skoro svakodnevne vazdušne borbe su imale svoj vrhunac u odlučujućoj pomorskoj bici za Gvadalkanal početkom novembra 1942. u kojoj je poražen poslednji japanski pokušaj da bombarduju Hendersenovo polje sa mora i iskrcaju dovoljno trupa da ga osvoje. Suočeni sa ofanzivom američkog XIV korpusa Japanci su u decembru odustali od daljih napora da povrate Gvadalkanal i preporukom 26. decembra izdali naređenje svim štabovima da započnu izradu planova za povlačenje sa Gvadalkanala i uspostavljanje nove odbrambene linije u centralnom Solomonu i prebacivanje prioriteta i resursa na kampanju na Novoj Gvineji, a car Hirohito je 31. decembra zvanično potvrdio odluku.[4] Do 7. februara 1943. razarači japanske flote su povukli svoje preostale snage i predali ostrvo Savezncima.

Gvadalkanalska kampanja je bila značajna strateška pobeda udruženih vidova savezničkih snaga nad Japancima na pacifičkom ratištu. Japanci su stigli do najvećeg obima svojih osvajanja na Pacifiku. Pobede za Milnov zaliv i Bunu i Gonu i na kraju Gvadalkanal predstavljaju prelaz sa savezničkih odbrambenih operacija na strateške ofanzive na tom ratištu.[traži se izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 3, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str. 364-367
  2. ^ Britannica
  3. ^ WWII
  4. ^ Marines

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Naval History and Heritage Command