Mačka (vazduhoplovna jedrilica)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mačka
Opšte
Posada1
Zemlja porekla Jugoslavija
ProizvođačVTC Vršac
Povučen iz upotrebejoš leti
Statusoperativan
Prvi korisnikVazduhoplovni savez Jugoslavije
Broj primeraka2

Mačka je akrobatska jednoseda jedrilica drvene konstrukcije sa neuvlačivim amortizovanim skijama za sletanje ispod trupa. Konstruisna je i proizvodila se u Vazduhoplovno-tehničkom centru u Vršcu. Bila je jedina konstruisana jugoslovenska akrobatska jedrilica.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Jedrilica Mačka crtež u 3 projekcije

Prototip jedrilice Mačka, delo inženjera Miloša Ilića, napravljen je 1956. godine u Vazduhoplovno-tehničkom centru u Vršcu, a posle njegovog ispitivanja 1958. urađena je mala serija, takođe u Vršcu. Interesantno je da je inženjer Ilić repne površine i odgovarajući deo trupa praktično preuzeo sa jedrilice Ilindenka.

Građena je u to vreme, na klasičan način tj. drvena konstrukcija obložena platnom i šper pločama. Imala je relativno mali razmah krila (10 m), debeli profil krila i robusnu noseću konstrukciju i izuzetnu pokretljivost.

Zahvaljujući velikoj pokretljivosti i čvrstoj konstrukciji bila je pogodna za obuku pilota-jedriličara za akrobatsko letenje, a često je viđana na aero-mitinzima. Prema svojim karakteristikama spada u red vrhunskih konstruktivnih rešenja svog vremena u svetu.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Mačka a prema izvorima[1]

Finesa 1 : 21,5 pri brzini 83 km/h
Performanse
  • maksimalna brzina 450 km/h
  • minimalna brzina 62,8 km/h
  • minimalno propadanje 0,98 m/s pri brzini 74,5 km/h
Dimenzije
  • razmah krila 10,00 m
  • dužina 5,67 m
  • visina 0,99 m
  • površina krila 10,00 m²
  • vitkost krila 10
  • aeroprofil krila nepoznat
  • maks. opterečenje krila; 26 kg/m²
Masa
  • sopstvena 157 kg
  • poletna 260 kg
  • vodeni balans; nema

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

U muzeju Vazduhoplovstva u Beogradu na aerodromu "Nilola Tesla" izložen je primerak (registracija YU-4107, fabrički broj 03) koji je Muzej dobio 1979. godine od aerokluba „Žarko Zrenjanin”. Drugi primerak još leti u Sloveniji pod registarskim brojem S5-1112.[2]

Korišćenje[uredi | uredi izvor]


Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • OSTIV (1958). The World's Sailplanes, Die Segelflugzeuge der Welt, Les planeurs du monde (na jeziku: (jezik: engleski)). Zurich: OSTIV. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa Muzeja vazduhoplovstva Beograd. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2009082810052656.