Majka Srbija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
„Mati Srbija i sin Srbin”, litografija iz 19. vijeka
Mozaik „Majka Srbija” na crkvi Svetog Georgija u Sečoj Reci.

Majka Srbija, Srpska majka ili Majka svih Srba,[1] nacionalna je personifikacija Srbije, nacionalne države Srba. Korištena je kao metaforička majka svih Srba.[1] Srpski nacionalni mitovi i pjesme stalno dozivaju Majku Srbiju.[2]

Teritorije naseljene Srbima izvan Srbije mogu biti predstavljene kao djeca Majke Srbije.[3] Srbija može da se opiše kao ćerka Majke Srbije, zajedno sa ostalim srpskim teritorijama, kao u pjesmi Dragoslava Kneževića Srpsko jato: „Mlađa sestra od starije Crne Gore i Srbije. I u miru i u ratu Krajina će srpskom jatu”.[4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

„Izbavljenje Srbije” (njem. Befreites Serbien), prikazana Majka Srbije oslobođenja iz lanaca od strane Habzburga, romantičarski rad Josefa Georga Mansfelda (1763—1817) povodom Habzburške okupacije Srbije (1788—1792)

19. vijek[uredi | uredi izvor]

Dositej Obradović (1739—1811) često pominje Majku Srbiju u svojim radovima.[5] Koncept i termin se koriste u mnogim patriotskim pjesmama, kao što su Vostani Serbije, Oj Srbijo, mila mati, Oj Srbijo mati itd.

Niški komitet su 24. febuara 1874. godine osnovali lokalni ugledni građani. Pravoslavni sveštenik Petar Ikonomović izvršio je zakletvu zaverenika na časnom krstu i Jevanđelju, podsjećajući na zbor u Orašcu (1804).[6] Rekao je:

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Propagandni poster Vlade narodnog spasa Milana Nedića. Na posteru je prikazana Srpkinja koja je pobjegla iz NDH. Milan Nedić je prikazan kao „Srpska majka” koja štiti Srbe i brine za njih.[8]

Propaganda merionetske vlasti u Srbiji, Vlada narodnog spasa, uključivala je promociju Milana Nedića kao „Srpske majke”, tvrdeći da se brinuo i štitio Srbe.[8]

Jugoslovenski ratovi[uredi | uredi izvor]

Izraz je korišten tokom jugoslovenskih ratova, a odnosio se na djecu Majke Srbije na zapadu (izvan Srbije i Crne Gore) tj. na Republiku Srpsku Krajinu i Republiku Srpsku.

Milan Martić, predsjednik RSK, tvrdio je, nakon pada Krajine (operacija Oluja), da su „ljudi smatrali da su bili prevareni i napušteni od Majke Srbije” jer nije štitila RSK.[9]

Umjetnost[uredi | uredi izvor]

Statua Majka Srbije na vrhu zgrade Vlade Srbije
Statue i skulpture:
Pjesme:

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Dubravka Žarkov; Kristen Ghodsee (13. 08. 2007). The Body of War: Media, Ethnicity, and Gender in the Break-up of Yugoslavia. Duke University Press. str. 51—. ISBN 978-0-8223-9018-3. 
  2. ^ Renata Salecl (31. 01. 2002). The Spoils of Freedom: Psychoanalysis, Feminism and Ideology After the Fall of Socialism. Routledge. str. 17—. ISBN 978-1-134-90612-3. 
  3. ^ Ivan Čolović (01. 2002). The Politics of Symbol in Serbia: Essays in Political Anthropology. C. Hurst & Co. Publishers. str. 32—33, 52. ISBN 978-1-85065-556-5. 
  4. ^ NIN 1994, str. 1994.
  5. ^ Petar Pijanović (2000). Život i delo Dositeja Obradovića: zbornik radova sa naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti održanog 15. i 16. decembra 1999. godine u Beogradu i 17. decembra 1999. godine u Sremskim Karlovcima. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. 
  6. ^ Danica Milić (1983). Istorija Niša: Od najstarijih vremena do oslobođenja od Turaka 1878. godine. Gradina. str. 298. 
  7. ^ Branibor Debeljković; Olivera Stefanović (2005). Old Serbian photography. Narodna biblioteka Srbije. str. 165. 
  8. ^ a b Byford, Jovan (2013). „The willing bystanders: Dimitrije Ljotić, ‘Shield Collaboration’ and the destruction of Serbia’s Jews”. Ur.: Haynes, Rebecca; Rady, Martyn. In the Shadow of Hitler: Personalities of the Right in Central and Eastern Europe (na jeziku: engleski). Bloomsbury Academic. str. 302. ISBN 978-1-78076-808-3. Pristupljeno 5. 7. 2022. 
  9. ^ Thomas Ambrosio (2001). Irredentism: Ethnic Conflict and International Politics. Greenwood Publishing Group. str. 88—. ISBN 978-0-275-97260-8. 
  10. ^ NIN. nedeljne informativne novine. Politika. 1999. str. 33. 
  11. ^ „Sele Majku Grcku i Majku Srbiju”. Politika. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]