Čarls III

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Čarls III
Čarls III 2023.
Lični podaci
Puno imeČarls Filip Artur Džordž
Datum rođenja(1948-11-14)14. novembar 1948.(75 god.)
Mesto rođenjaLondon, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo
Porodica
SupružnikDajana Spenser(v. 1981 —  r. 1996)
Kamila, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva(v. 2005)
PotomstvoVilijam, princ od Velsa
Princ Hari, vojvoda od Saseksa
RoditeljiPrinc Filip, vojvoda od Edinburga
Elizabeta II
DinastijaVindzor
Kralj Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Severne Irske i Britanskih dominiona
Period8. septembar 2022 —
Krunisanje6. maj 2023.
PrethodnikElizabeta II
Činfeldmaršal
maršal (RAF)
admiral flote

Čarls III (engl. Charles III; London, 14. novembar 1948), punim imenom Čarls Filip Artur Džordž (engl. Charles Philip Arthur George), je kralj Ujedinjenog Kraljevstva i 14 drugih krunskih zemalja Komonvelta.

Čarls je rođen u Bakingemskoj palati tokom vladavine svog dede po majci, Džordža VI, i imao je tri godine kada je njegova majka, Elizabeta II, stupila na presto 1952. godine, kada je postao prestolonaslednik. Proglašen je princem od Velsa 1958, a njegova investitura je održana 1969. godine. Nakon što je diplomirao na Univerzitetu u Kembridžu, Čarls je pet godina služio u Kraljevskom ratnom vazduhoplovstvu i mornarici, od 1971. do 1976. godine. Godine 1981. oženio se ledi Dajanom Spenser, sa kojom je dobio dva sina: Vilijama i Harija. Razveli su se 1996. godine, nakon što su se oboje upustili u javno poznate vanbračne afere. Dajana je umrla od posledica povreda zadobijenih u saobraćajnoj nesreći sledeće godine. Čarls se 2005. oženio svojom dugogodišnjom partnerkom Kamilom Parker Boulz.

Kao naslednik, Čarls je preuzeo službene dužnosti i angažmane u ime svoje majke. Osnovao je Prinčev trust 1976. godine, sponzorisao je Prinčeve dobrotvorne organizacije i bio je pokrovitelj, predsednik ili član preko 800 drugih dobrotvornih udruženja i organizacija. Zalagao se za očuvanje istorijskih građevina i važnost arhitekture u društvu. U tom smislu, stvorio je eksperimentalni novi grad Paundberi. Kao ekološki aktivista, Čarls je podržavao organsku poljoprivredu i akcije za sprečavanje klimatskih promena tokom svog upravljanja imanjima Vojvodstva Kornvol, što mu je donelo brojne nagrade i priznanja, kao i pohvale i kritike zbog protivljenja genetski modifikovanoj hrani. Takođe podržava homeopatiju i druge alternativne lekove. Autor je ili koautor 17 knjiga.

Čarls je postao kralj nakon smrti svoje majke 8. septembra 2022. godine.[1] Sa 73 godine postao je najstarija osoba koja je stupila na britanski tron, nakon što je bio i najstariji prestolonaslednik i princ od Velsa u britanskoj istoriji. Krunisan je u Vestminsterskoj opatiji 6. maja 2023. godine.

Princ od Velsa[uredi | uredi izvor]

Fotografija Alana Vorena, 1972.

Čarls je postavljen za princa od Velsa i grofa od Čestera 26. jula 1958,[2] iako je njegova investitura održana tek 1. jula 1969, kada ga je krunisala njegova majka na televizijskoj ceremoniji održanoj u zamku Kernarfon;[3] bio je kontroverzan u Velsu zbog rastućeg velškog nacionalističkog raspoloženja.[4] Zauzeo je svoje mesto u Domu lordova sledeće godine[5] i održao je svoj prvi govor 13. juna 1974.[6] prvi kraljevski koji je govorio sa govora od budućeg Edvarda VII 1884. godine.[7] Ponovo je govorio 1975. godine.[8]

Čarls je počeo da preuzima više javnih dužnosti, osnivajući Prinčev fond 1976. godine[9] i putujući u Sjedinjene Države 1981. godine.[10] Sredinom 1970-ih izrazio je interesovanje da bude generalni guverner Australije, na predlog australijskog premijera Malkolma Frejzera; međutim, zbog nedostatka entuzijazma javnosti, od predloga nije bilo ništa.[11] Kao reakciju, Čarls je prokomentarisao, "pa, šta treba da mislite kada ste spremni da uradite nešto da pomognete, a samo vam kažu da niste traženi?"[12]

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Obraćajući se škotskom parlamentu 13. septembra 2022.

Čarls je stupio na britanski tron nakon smrti svoje majke 8. septembra 2022. Bio je britanski naslednik sa najdužim stažom, pošto je 20. aprila 2011. premašio rekord Edvarda VII od 59 godina.[13] Čarls je bio najstarija osoba koja je nasledila britanski presto, sa 73 godine. Prethodni rekorder, Vilijam IV, imao je 64 godine kada je postao kralj 1830. godine.[14]

Čarls je održao svoj prvi govor naciji u 18 časova 9. septembra, u kome je odao počast svojoj majci i najavio imenovanje svog starijeg sina Vilijama za princa od Velsa.[15] Sledećeg dana, Pristupni savet je javno proglasio Čarlsa za kralja, a ceremonija je po prvi put prenošena na televiziji.[16][17] Među prisutnima su bili kraljica Kamila, princ Vilijam i britanska premijerka Liz Tras, zajedno sa njenih šest živih prethodnika.[18] Proglas su pročitale i lokalne vlasti širom Ujedinjenog Kraljevstva. Druge oblasti su potpisivale i čitale sopstvene proklamacije, kao što su to uradile Škotska, Vels, Severna Irska, britanske prekomorske teritorije, zavisne države, kanadske provincije i australijske države.[19]

Čarls i Kamila posle njihovog krunisanja

Čarlsovo i Kamilino krunisanje je održano u Vestminsterskoj opatiji 6. maja 2023. godine.[20] Planovi su pravljeni dugi niz godina, pod kodnim nazivom Operacija Zlatna kugla.[21][22] Izveštaji pre njegovog stupanja sugerisali su da će Čarlsovo krunisanje biti jednostavnije od krunisanja njegove majke 1953. godine,[23] pri čemu se očekuje da će ceremonija biti „kraća, manja, jeftinija i reprezentativnija za različite vere i grupe u zajednici – u skladu sa kraljevom žele da odražavaju etničku raznolikost moderne Britanije“.[24] Bez obzira na to, krunisanje je bilo obred Engleske crkve, uključujući krunisanje, pomazanje, isporuku kugle i ustoličenje.[25] U julu su prisustvovali nacionalnoj službi zahvalnosti gde su Čarlsu uručene počasti Škotske u katedrali Svetog Džajlsa.[26]

Čarls i Kamila su bili u tri državne posete i primili dve. U novembru 2022. ugostili su južnoafričkog predsednika Sirila Ramafosu tokom prve zvanične državne posete Britaniji za vreme Čarlsove vladavine.[27] U martu sledeće godine, kralj i kraljica su krenuli u državnu posetu Nemačkoj; Čarls je postao prvi britanski monarh koji se obratio Bundestagu.[28] Slično tome, u septembru je postao prvi britanski monarh koji je održao govor iz senata Francuske tokom svoje državne posete zemlji.[29] Sledećeg meseca, kralj je posetio Keniju gde se suočio sa pritiskom da se izvini za britanske kolonijalne akcije. U govoru na državnom banketu, on je priznao „gnusne i neopravdane akte nasilja“, ali se nije formalno izvinio.[30]

U januaru 2024. Čarls je podvrgnut „korektivnoj proceduri“ na londonskoj klinici za lečenje benignog uvećanja prostate, što je rezultiralo odlaganjem nekih njegovih javnih angažmana.[31] U februaru je Bakingemska palata saopštila da je tokom lečenja otkriven rak, ali da nije reč o raku prostate. Iako su njegove javne dužnosti bile odložene, prijavljeno je da će Čarls nastaviti da ispunjava svoje ustavne funkcije tokom ambulantnog lečenja.[32] Objavio je izjavu u kojoj podržava svoju podršku dobrotvornim organizacijama za borbu protiv raka i da je „ostao pozitivan“ na potpuni oporavak.[33] U martu, Kamila ga je zamenjivala u njegovom odsustvu na službi Dana Komonvelta u Vestminsterskoj opatiji i u Rojal Madi u Vusterskoj katedrali.[34][35] Prvi veliki javni nastup od kada mu je dijagnostikovan rak imao je na uskršnjoj službi održanoj u kapeli Svetog Đorđa, u zamku Vindzor, 31. marta.[36] Dana 26. aprila je objavljeno da će nastaviti da obavlja javne dužnosti nakon što je postigao napredak u lečenju raka.[37]

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Kristijan IX Danski
 
 
 
 
 
 
 
8. Đorđe I Grčki
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Lujza od Hesen-Kasela
 
 
 
 
 
 
 
4. Andrej od Grčke i Danske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Konstantin Nikolajevič
 
 
 
 
 
 
 
9. Olga Konstantinovna
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Aleksandra od Sakse-Altenburga
 
 
 
 
 
 
 
2. Princ Filip, vojvoda od Edinburga
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Aleksandar od Hesena i Rajne (1823—1888)
 
 
 
 
 
 
 
10. Ludvig Aleksandar od Batenberga
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Countess Julia Hauke
 
 
 
 
 
 
 
5. Alisa od Batenberga
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Ludvig IV, veliki vojvoda od Hesena i Rajne
 
 
 
 
 
 
 
11. Viktorija od Hesena i Rajne
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Alisa od Velike Britanije
 
 
 
 
 
 
 
1. Čarls III
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Edvard VII
 
 
 
 
 
 
 
12. Džordž V
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Aleksandra od Danske
 
 
 
 
 
 
 
6. Džordž VI
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Frensis, vojvoda od Teka
 
 
 
 
 
 
 
13. Marija od Teka
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Meri Adelejd od Kembridža
 
 
 
 
 
 
 
3. Elizabeta II
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Klod Bouz-Lajon, 13. grof od Stratmora i Kinghorna
 
 
 
 
 
 
 
14. Klod Bouz-Lajon, 14. grof od Stratmora i Kinghorna
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Franses Dora Smit
 
 
 
 
 
 
 
7. Elizabet Bouz-Lajon
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Charles Cavendish-Bentinck
 
 
 
 
 
 
 
15. Sesilija Kevendiš-Bentink
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Caroline Louisa Burnaby
 
 
 
 
 
 

Porodica[uredi | uredi izvor]

Prvi brak[uredi | uredi izvor]

Supružnik[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja datum smrti
Dajana, princeza od Velsa
1. jul 1961. 31. avgust 1997.

Deca[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja supružnik
Vilijam, princ od Velsa
21. jun 1982. Ketrin, princeza od Velsa
Princ Hari, vojvoda od Saseksa
15. septembar 1984. Megan, vojvotkinja od Saseksa

Drugi brak[uredi | uredi izvor]

Supružnik[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja
Kamila, kraljica pratilja Ujedinjenog Kraljevstva
17. jul 1947.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Portret princa Čarlsa iz 1972. godine.
  • Kao princ Čarls je prvi put posetio Srbiju 13. septembra 1999, kada je posetio britanske trupe u južnoj srpskoj pokrajini, Kosovu i Metohiji.[38]
  • Druga poseta princa Čarlsa je bila 2016 godine,[39] gde je proveo dva dana.[40] Tu posetu su srpski mediji izveštavali kao prvu posetu,[41] posle čega je nastavio posetu južne srpske pokrajine, Kosova i Metohije.[42] Tokom posete je održao govor čiji je uvodni deo bio na srpskom.[43]
  • Do samog stupanja na presto se nije izjašnjavao o tome kakvo će mu biti kraljevsko ime. Vladari Ujedinjenog Kraljevstva mogu da menjaju svoje ime po stupanju na presto, pa je tako njegov deda Džordž VI pre nego što je postao kralj bio poznat kao „princ Albert”. Bilo je glasina da je Čarls razmatrao ime „Džordž VII”, u čast svog dede, pošto su vladavine Čarlsa I i Čarlsa II bile turbulentne i nepopularne.[47]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Reuters (2022-09-08). „Britain's new monarch to be known as King Charles III”. Reuters (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-09-08. 
  2. ^ „No. 41460”. The London Gazette. 29. 7. 1958. str. 4733. ; „The Prince of Wales – Previous Princes of Wales”. Prince of Wales. Arhivirano iz originala 11. 10. 2008. g. Pristupljeno 12. 10. 2008. 
  3. ^ „The Prince of Wales – Investiture”. Clarence House. Arhivirano iz originala 20. 10. 2008. g. Pristupljeno 12. 10. 2008. 
  4. ^ Jones, Craig Owen (2013). "Songs of Malice and Spite"?: Wales, Prince Charles, and an Anti-Investiture Ballad of Dafydd Iwan (PDF) (7th izd.). Michigan Publishing. str. 1. Arhivirano (PDF) iz originala 22. 12. 2022. g. Pristupljeno 8. 5. 2023. 
  5. ^ „H.R.H. The Prince of Wales Introduced”. Hansard. 11. 2. 1970. HL Deb vol 307 c871. Arhivirano iz originala 19. 10. 2020. g. Pristupljeno 16. 10. 2019. ; „The Prince of Wales – Biography”. Prince of Wales. Arhivirano iz originala 9. 11. 2012. g. Pristupljeno 12. 10. 2008. 
  6. ^ „Sport and Leisure”. Hansard. 13. 6. 1974. HL Deb vol 352 cc624–630. Arhivirano iz originala 18. 10. 2020. g. Pristupljeno 16. 10. 2019. 
  7. ^ Shuster, Alvin (14. 6. 1974). „Prince Charles Speaks in Lords”. The New York Times. ISSN 0362-4331. OCLC 1645522. Arhivirano iz originala 29. 4. 2020. g. Pristupljeno 12. 6. 2018. 
  8. ^ „Voluntary Service in the Community”. Hansard. 25. 6. 1975. HL Deb vol 361 cc1418–1423. Arhivirano iz originala 27. 7. 2020. g. Pristupljeno 16. 10. 2019. 
  9. ^ „The Prince's Trust”. The Prince's Charities. Arhivirano iz originala 21. 9. 2008. g. Pristupljeno 12. 10. 2008. 
  10. ^ Ferretti, Fred (18. 6. 1981). „Prince Charles pays a quick visit to city”. The New York Times. OCLC 1645522. Arhivirano iz originala 29. 4. 2020. g. Pristupljeno 22. 8. 2013. 
  11. ^ Daley, Paul (9. 11. 2015). „Long to reign over Aus? Prince Charles and Australia go way back”. The Guardian. Arhivirano iz originala 13. 6. 2018. g. Pristupljeno 13. 6. 2018. 
  12. ^ David Murray (24. 11. 2009). „Next governor-general could be Prince Harry, William”. The Australian. Arhivirano iz originala 29. 4. 2020. g. Pristupljeno 12. 6. 2018. 
  13. ^ „Prince Charles becomes longest-serving heir apparent”. BBC News. 20. 4. 2011. Arhivirano iz originala 18. 7. 2015. g. Pristupljeno 30. 11. 2011. 
  14. ^ Rayner, Gordon (19. 9. 2013). „Prince of Wales will be oldest monarch crowned”. The Daily Telegraph. Arhivirano iz originala 20. 9. 2013. g. Pristupljeno 19. 9. 2013. 
  15. ^ „King Charles III pays tribute to his 'darling mama' in first address”. BBC News. 9. 9. 2022. Arhivirano iz originala 10. 9. 2022. g. Pristupljeno 9. 9. 2022. 
  16. ^ „Charles formally confirmed as king in ceremony televised for first time”. BBC News. 10. 9. 2022. Arhivirano iz originala 10. 9. 2022. g. Pristupljeno 10. 9. 2022. 
  17. ^ „Queen's Funeral Set for Sept. 19 at Westminster Abbey”. The New York Times. 10. 9. 2022. OCLC 1645522. Arhivirano iz originala 20. 9. 2022. g. Pristupljeno 20. 9. 2022. „"The state funeral for Queen Elizabeth II will be held at 11 a.m. Monday, Sept. 19, at Westminster Abbey, Buckingham Palace announced on Saturday." 
  18. ^ Ratcliffe, Rebecca (10. 9. 2022). „Charles III is proclaimed King”. The Guardian. Arhivirano iz originala 10. 9. 2022. g. Pristupljeno 10. 9. 2022. 
  19. ^ Torrance, David (29. 9. 2022). The Accession of King Charles III (PDF). House of Commons Library. str. 21. Arhivirano (PDF) iz originala 21. 4. 2023. g. Pristupljeno 25. 4. 2023. 
  20. ^ „Coronation on 6 May for King Charles and Camilla, Queen Consort”. BBC News. 11. 10. 2022. Arhivirano iz originala 11. 10. 2022. g. Pristupljeno 11. 10. 2022. 
  21. ^ Mahler, Kevin (14. 2. 2022). „Ghosts? Here's the true tale of things that go bump in the night”Neophodna novčana pretplata. The Times. Arhivirano iz originala 28. 10. 2022. g. Pristupljeno 9. 9. 2022. 
  22. ^ Pepinster 2022.
  23. ^ Hyde, Nathan; Field, Becca (17. 2. 2022). „Prince of Wales plans for a 'scaled back' coronation ceremony with Camilla”. CambridgeshireLive. Arhivirano iz originala 8. 3. 2022. g. Pristupljeno 8. 3. 2022. 
  24. ^ Arasteh, Amira (23. 9. 2022). „King Charles III coronation: When is he officially crowned and what happens next?”. The Daily Telegraph. Arhivirano iz originala 23. 9. 2022. g. Pristupljeno 23. 9. 2022. ; Dixon, Hayley; Gurpreet, Narwan (13. 9. 2022). „Coronation for the cost of living crisis as King expresses wish for 'good value<span style="padding-right:0.2em;">'Neophodna novčana pretplata. The Times. Arhivirano iz originala 25. 9. 2022. g. Pristupljeno 14. 9. 2022. 
  25. ^ „King Charles III, the new monarch”. BBC News. 18. 9. 2022. Arhivirano iz originala 20. 9. 2022. g. Pristupljeno 13. 10. 2022. 
  26. ^ „King Charles III: Special Edinburgh day ends with gun salute and flypast”. BBC News. 5. 7. 2023. Arhivirano iz originala 1. 8. 2023. g. Pristupljeno 5. 7. 2023. 
  27. ^ Kirka, Danica (22. 11. 2022). „King Charles III welcomes S. African leader for state visit”. Associated Press. Arhivirano iz originala 25. 3. 2023. g. Pristupljeno 21. 9. 2023. 
  28. ^ Said-Moorhouse, Lauren; Foster, Max (30. 3. 2023). „King Charles becomes first British monarch to address German parliament”. CNN. Arhivirano iz originala 27. 9. 2023. g. Pristupljeno 21. 9. 2023. 
  29. ^ Said-Moorhouse, Lauren (1. 9. 2023). „King Charles makes historic speech at French senate as he hails 'indispensable' UK-France relationship”. CNN. Arhivirano iz originala 21. 9. 2023. g. Pristupljeno 21. 9. 2023. 
  30. ^ Foster, Max; Feleke, Bethlehem; Said-Moorhouse, Lauren (novembar 2023). „King Charles acknowledges Kenya's colonial-era suffering but stops short of apologizing”. CNN. Arhivirano iz originala 1. 12. 2023. g. Pristupljeno 6. 2. 2024. 
  31. ^ Coughlan, Sean (26. 1. 2024). „King Charles in hospital for prostate treatment”. BBC News. Arhivirano iz originala 26. 1. 2024. g. Pristupljeno 26. 1. 2024. 
  32. ^ Coughlan, Sean (5. 2. 2024). „King Charles III diagnosed with cancer, Buckingham Palace says”. BBC News. Arhivirano iz originala 5. 2. 2024. g. Pristupljeno 5. 2. 2024. 
  33. ^ Trapper, James (10. 2. 2024). „King Charles expresses 'lifelong admiration' for cancer charities”. The Guardian. Pristupljeno 11. 2. 2024. 
  34. ^ Holden, Michael (11. 3. 2024). „King Charles hails Commonwealth but misses annual celebrations”. Reuters. Pristupljeno 11. 3. 2024. 
  35. ^ „Queen Camilla steps in for King at Royal Maundy Service in Worcester”. ITV News. 28. 3. 2024. Pristupljeno 28. 3. 2024. 
  36. ^ Leigh, Suzanne; Gallagher, Charlotte (31. 3. 2024). „King Charles appears in public at Easter Sunday church service”. BBC News. Pristupljeno 31. 3. 2024. 
  37. ^ Coughlan, Sean (26. 4. 2024). „King Charles to resume public duties after progress in cancer treatment”. BBC News. Pristupljeno 26. 4. 2024. 
  38. ^ ”Posećene zemlje”, sa prinčevog zvaničnog sajta [1]. Preuzeto 22. avgusta 2016.
  39. ^ "The Prince of Wales and The Duchess of Cornwall spend a first day in Serbia" [2]. Preuzeto 22. avgusta 2016.
  40. ^ "The Prince of Wales and The Duchess of Cornwall visit Novi Sad on the second day of the Royal visit to Serbia"[3]
  41. ^ Ratko Dmitrović: Princ Čarls je posetio Kosovo 1999. godine, u uniformi britanskog vojnika [4]. Preuzeto 22. avgusta 2016.
  42. ^ "The Prince of Wales and The Duchess of Cornwall visit Kosovo" [5]
  43. ^ „Govor princa Čarlsa na srpskom jeziku”. youtube.com. 17. mart 2016. Pristupljeno 11. septembar 2022. „Uvodni deo je na srpskom, ostatak govora je na engleskom 
  44. ^ "Pokroviteljstva" [6]. Preuzeto 22. avgusta 2016.
  45. ^ HRH The Prince of Wales Becomes Royal Patron of the Friends of Mount Athos [7] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. jun 2016). Preuzeto 22. avgusta 2016.
  46. ^ „Prince Charles supports Burnley!” [Princ Čarls navija za Barnli!]. bbc.co.uk (na jeziku: engleski). BBC. 16. februar 2012. Pristupljeno 13. jun 2022. 
  47. ^ Katie Sewell (13. jul 2022). „What Prince Charles could be called as King if he snubs Charles III”. express.co.uk (na jeziku: engleski). Express. Pristupljeno 8. septembar 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


kralj Ujedinjenog Kraljevstva
od 2022.