Azanja

Koordinate: 44° 25′ 59″ S; 20° 52′ 47″ I / 44.43305° S; 20.87972° I / 44.43305; 20.87972
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Azanja
Azanja
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPodunavski
OpštinaSmederevska Palanka
Stanovništvo
 — 2011.Pad 4014
Geografske karakteristike
Koordinate44° 25′ 59″ S; 20° 52′ 47″ I / 44.43305° S; 20.87972° I / 44.43305; 20.87972
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Azanja na karti Srbije
Azanja
Azanja
Azanja na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11423
Pozivni broj026
Registarska oznakaSP

Azanja je varoš u opštini Smederevska Palanka Podunavskog okruga, Šumadija. Nalazi se na prostranom brdovitom platou (nadmorska visina 160m), na razvođu slivova reka Jezave i Jasenice[1]. Strukturirana je po šumadijskom tipu zrakastog sela, sa čaršijom u centru[1]. U centru varoši nalazi se Hram posvećen Sv. besrebrenicima Kozmi i Damjanu, podignut 1884-1885. godine. Azanja u svom sastavu ima više zaselaka kao što su Bezevac, Gucetina, Drenovčić, Stublina, Ulići itd.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Azanja od 1887.[2] do 1950. godine važi za najveće srpsko selo. Kada je broj stanovnika 1950. godine dostigao 12.500, selo je podeljeno na tri naselja: Vlaški Do, Grčac i Azanju. Zbog velike brojnosti stanovništva Azanja je bila proglašena varošicom 1922. godine, a sedište istoimene opštine bilo je u periodu 1945-1964. godine.

Azanja je starije naselje i jedno od najvećih. Pominje se u aračkim iz prvih decenija 19. veka i imala je 1818. godine 104 kuće a toliko isto i 1822. godine. Godine 1846. Azanja je imala 213 kuća, a po popisu iz 1921. godine imala je 1409 kuća sa 8068 stanovnika (sa Vlaškim Dolom).

Po predanju Azanju su zasnovali preci porodice Šarančića. Njihov predak Šaronja bežeći od Turaka, naišao je u Moravsku dolinu, i kako mu se nije tu dopalo skrene i dođe ovamo. Sa ženom se nastani na mestu, gde je danas škola, i tu podigne „malo kuće“. Svuda oko mesta bila je velika šuma i bilo je neprohodno. I danas se na azanjskom groblju nalazi spomenik nekoga Velička (od Šarančevića) iz 1766. godine. Posle Šaronje doselio se Petronije, predak Majstorovića-Majstorčića (koji danas imaju razna prezimena). Pana je došao „od SjeniceKosova“ i naselio se najpre na Trešnji (kod Ripnja). Kako je bio majstor, putovao je po okolini, prolazio i kroz Azanju, pa mu se tu dopalo i preseli se. U stare porodice ubrajaju se i Stevanovići, Batinići, Anđelkovići, Jančići (podaci krajem 1921. godine).[3][4]

U Prvom svetskom ratu nastradalo je oko 400 vojnika iz Azanje, i još toliko se vratilo iz rata.[5]

Kultura i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Zgrada Prve zemljoradničke zadruge
Crkva

Seoska kulturna dešavanja su većinom vezana za verske praznike. Seoski vašar, o Trnovoj Petki (8. avgusta), održava se od izgradnje crkve 1885. godine. Od 1997. godine u vreme vašara održava se i etno-kulturna manifestacija „Dani azanjske pogače“, 2006. godine upotpunjena književnom večeri i izložbom slika likovne kolonije „Azanja 2006". Na pogačijadi je napravljena i pogača prečnika 593 centimetra, na koju je utrošeno 400kg brašna,9kg kvasca,12 litara ulja,240 litara vode,2,5kg aditiva i 100 jaja. Pogača je kandidovana za Ginisovu knjigu rekorda. Pored najveće, napravljena je i pogača od 25 milimetara koja je težila 5 grama. U selu se održao i Romski sabor Azanja 2007. godine.

Postoje tri spomenika kulture na teritoriji Azanje[6]:

  1. zgrada Zemljoradničke zadruge, izgrađena 1920. godine, proglašena za spomenik 1982.
  2. kuća Nikolajevića sa apotekom, građena 1928/1929. godine, proglašena za spomenik 1997.
  3. hram Sv. Kozme i Damjana, građen 1884/1885, a proglašena za spomenik 2000.

Sva tri spomenika su nekategorisani.

Zemljoradnička zadruga u Azanji je osnovana 1894. godine, kao druga zadruga u Srbiji. U selu postoji jedna osnovna škola „Radomir Lazić“, Amatersko pozorište Azanja, kao i KUD „Azanja“. Krajem 2005. godine U Mesnoj zajednici otvoren je ogranak Narodne biblioteke iz Smederevske Palanke. U Azanji postoji jedan fudbalski klub - „Šumadija“.

Ovde se nalazi Crkva Svetih besrebrenika Kuzmana i Damjana u Azanji. U Azanji se održavaju Dani azanjske pogače.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema podacima popisa iz 2002.[7], Azanja je imala 4717 stanovnika. U poslednja tri popisa primećen je pad u broju stanovnika. U naselju Azanja živi 3809 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,7 godina (41,0 kod muškaraca i 44,4 kod žena).

Istorijski posmatrano, 1784. godine Azanja je imala 14 hrišćanskih domaćinstava, 1924. — 1308, a 2002. 1408 domaćinstava. Prosečan broj članova po domaćinstvu (2002) je 3,35. Prema procenama organizacije World Gazetteer, Azanja 2007. godine ima 4.531 stanovnika[8].

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka

Broj stanovnika u Azanji u periodu 18632011. godine

Godina 1863. 1885. 1910. 1927. 1939. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2002. 2011.
Broj stanovnika 2516 4926 8900 9865 7983 6537 6866 6540 6031 5695 5365 4986 4014

Azanja je pretežno naseljena Srbima. Prema popisu iz 2002. godine, u Azanji živi 47 Roma, dok postoje i drugačiji, usmeni podaci, o oko 1000 Roma u ovom naselju[9].

Etnički sastav prema popisu iz 2002.[7][10]
Srbi
  
4.588 97,34%
Romi
  
47 0,99%
Muslimani
  
14 0,29%
Crnogorci
  
12 0,25%
Makedonci
  
10 0,21%
Hrvati
  
2 0,04%
Slovenci
  
1 0,02%
Slovaci
  
1 0,02%
Rusi
  
1 0,02%
Mađari
  
1 0,02%
nepoznato
  
23 0,48%
Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Sport[uredi | uredi izvor]

Poznati Azanjci[uredi | uredi izvor]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Azanjci su čest „gost“ u anegdotama i vicevima u smederevskom kraju. Azanjac Tomislav Grujić - Gruja je tim povodom izdao knjigu „Iz Azanje, bre"[12].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b grupa autora. 1955. Azanja. u: Enciklopedija Jugoslavije. Leksikografski zavod FNRJ. pp. 256.
  2. ^ Karić, V. 1887. Srbija, opis zemlje, naroda i države. Beograd.
  3. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.19 (dr. B. M. Drobnjaković: Smederevsko podunavlje i Jasenice
  4. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“ period 1812 – 1935 g. Letopisa (Beč 1998), po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili doseljenici čime se bavili meštani.
  5. ^ Iz Azanje 800 heroja („Večernje novosti“, 9. novembar 2014)
  6. ^ Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture, Smederevo. 2003.Spomenici kulture smederevskog i braničevskog kraja Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. septembar 2015)
  7. ^ a b Knjiga 1, Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar. 2003. ISBN 978-86-84433-00-0.
  8. ^ World Gazetteer, Azanja(jezik: engleski)
  9. ^ „Vesti Večernjih novosti prenesene na sajtu Centra za prava manjina”. Arhivirano iz originala 15. 12. 2014. g. Pristupljeno 22. 12. 2008. 
  10. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  11. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  12. ^ Grujić T. Iz Azanje, bre. Smederevska Palanka: Ben Akiba. 2002. ISBN 978-86-83559-09-1.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavljeno (1927 g.) „Napredak Pančevo“,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.).

Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od pisanih tragova, letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela, ko su bili doseljenici, čime se bavili meštani.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]