Andrij Ševčenko

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Andrij Ševčenko
Ševčenko kao selektor Ukrajine, 2017. godine
Lični podaci
Puno ime Andrij Mikolajovič Ševčenko
Nadimak Ševa, Beli Ronaldo
Datum rođenja (1976-09-29)29. septembar 1976.(47 god.)
Mesto rođenja Dvirkivšina, Sovjetski Savez
Visina 1,83 m
Pozicija napadač
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1994—1999
1999—2006
2006—2009
2008—2009
2009—2012
Dinamo Kijev
Milan
Čelsi
Milan
Dinamo Kijev
117
208
46
18
55
(60)
(127)
(9)
(0)
(23)
Ukupno 497 (235)
Reprezentativna karijera
1995—2012 Ukrajina 111 (48)
Trenerska karijera
2016—2021 Ukrajina
2021—2022 Đenova

Andrij Mikolajovič Ševčenko (ukr. Андрій Миколайович Шевченко, rođen 29. septembra 1976) bivši je ukrajinski fudbaler. Igrao je na poziciji napadača. Jedan je od Fifinih stotinu najboljih živih igrača.

Sa reprezentacijom Ukrajine je na Svetskom prvenstvu 2006. stigao do četvrtfinala, u kojem ih je porazila Italija. Za reprezentaciju je odigrao ukupno 111 utakmica i postigao 48 golova.

Posle odličnih partija u matičnom Dinamu iz Kijeva, prelazi da igra za italijanski Milan. Tu se proslavio, osvojio po jednu Seriju A i Ligu šampiona. U pobedi protiv Juventusa 2003. dao je odlučujući penal. Godine 2005. je takođe stigao sa Milanom do finala, ali su izgubili u jednoj od najboljih utakmica svih vremena, regularno 3:3, a posle penala je pobedu odneo Liverpul. Kasnije je igrao za Čelsi, a karijeru je završio u Dinamu.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Dinamo Kijev[uredi | uredi izvor]

Ševčenko je još kao dečak 1986. došao u Dinamo Kijev, a za prvi tim je debitovao 1994. godine. U pobedi Dinama nad Barselonom od 4:0, u Ligi šampiona sezone 1997/98, Ševčenko je postigao het-trik.[1] U sezoni 1998/99. Ševčenko je postigao 28 golova u svim takmičenjima, od toga 19 golova u 23 prvenstvena meča i 6 u Ligi šampiona (3 u dvomeču protiv Reala. U svakoj od 5 sezona u Dinamu Ševčenko je osvajao titulu prvaka Ukrajine.

Milan[uredi | uredi izvor]

Ševčenko u dresu Milana 2004.

Godine 1999. Ševčenko prelazi u Milan za čak 25 miliona dolara.[2] Pored Mišela Platinija, Džona Čarlsa, Gunara Nordala, Ištvana Nerša i Ferenca Hirzera uspeo je da kao stranac u prvoj sezoni postane najbolji strelac Serije A sa 24 gola. Odličnu igru prikazuje i u sledećoj sezoni kada takođe postiže 24 gola, takođe postiže 9 golova u 14 utakmica u Ligi šampiona.

U sezoni 2002/03. je postigao samo 5 golova u 24 meča uglavnom zbog povreda, ali uprkos tome postao je prvi ukrajinski fudbaler koji je osvojio Ligu šampiona. U finalu je protiv velikog rivala Juventusa postigao pobedonosni gol sa penala u penal seriji, posle 0:0 u regularnom toku i produžecima.[3] Takođe je postigao pobedonosni gol protiv Porta u Superkupu Evrope.[4] Sledeće sezone je po drugi put bio najbolji strelac lige sa 24 gola i sa Milanom osvojio titulu šampiona Italije. U avgustu 2004. postigao je 3 gola protiv Lacija u meču Superkupa Italije.[5] Iste godine Ševčenko je proglašen za najboljeg igrača Evrope, postavši treći Ukrajinac koji je ostvario takav uspeh posle Olega Blohina i Igora Belanova.[6] Ševčenko je takođe bio uvršten među 125 najboljih živih igrača.[7]

Sledeće sezone Ševčenko je u meču grupne faze Lige šampiona protiv Fenerbahčea postigao sva 4 gola u pobedi od 4:0.[8] Sa Milanom je stigao do finala gde je izgubio od Liverpula nakon izvođenja penala. Poslednji penal nije iskoristio upravo Ševčenko, jer je njegov šut odbranio Dudek.[9] Dana 8. februara 2006. godine je postao najbolji strelac Milana posle Gunara Nordala, postigavši gol protiv Treviza.[10]

Čelsi[uredi | uredi izvor]

U maju 2006. godine prelazi u Čelsi za 30,8 miliona funti.[11] Debitovao je na meču Komjuniti šilda protiv Liverpula, i postigao gol u porazu od 2:1.[12] Svoj prvi gol u Premijer ligi je postigao 23. avgusta u porazu od Midlsbroa od 2:1.[13] Prvi gol u sledećoj sezoni 2007/08. je postigao u meču Lige šampiona protiv Rozenborga, i taj meč se ispostavio kao poslednji meč Žozea Murinja.[14] U Božićnom periodu sezone Ševčenko je igrao jako dobro, postigao je prvi gol u pobedi protiv Sanderlenda, i proglašen je za igrača utakmice protiv Aston Vile nakon gola i asistencije. Sezonu je završio sa 5 golova u 17 utakmica.

Pošto Ševčenko nije često bio u startnoj postavi otkako je došao novi trener Luis Felipe Skolari, predsednik Milana Adrijano Galijani ponudio je da se Ševčenko vrati na San Siro, i Ševčenko je došao na pozajmicu.[15] Ševčenko je postigao samo 2 gola u 26 mečeva, i Milan je najavio da će se Ševčenko vratiti u Čelsi. Ubrzo nakon povratka u Čelsi Ševčenko odlučuje da napusti klub.

Povratak u Dinamo Kijev[uredi | uredi izvor]

Avgusta 2009. Ševčenko se vraća u Dinamo Kijev,[16] i već u prvoj utakmici postiže gol sa penala u pobedi protiv Metalurga iz Donjecka od 3:1. U novembru iste godine, u Ligi šampiona postiže gol protiv Intera.[17] To je bio njegov 15. gol protiv Intera u karijeri.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Ševčenko je za reprezentaciju Ukrajine odigrao 111 utakmica i postigao 48 golova, i rekorder je po broju postignutih golova za Ukrajinu. Svoj prvi gol postigao je protiv Turske maja 1996. godine. Za reprezentaciju je nastupao na Svetskom prvenstvu 2006., a nastupao je i na Evropskom prvenstvu 2012. gde je Ukrajina zajedno sa Poljskom bila domaćin.

Ševčenko na ukrajinskoj poštanskoj marki

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Klupski[uredi | uredi izvor]

Dinamo Kijev

Milan[18]

Čelsi

Individualni[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]