Мали индијски мунгос
| Mali indijski mungos (Herpestes javanicus) | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | |
| Podtip: | |
| Klasa: | |
| Nadred: | |
| Red: | |
| Podred: | |
| (nerangirano): | |
| Infrared: | |
| Natporodica: | |
| Porodica: | |
| Potporodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | H. javanicus Saint-Hilaire, 1818
|
| Binomno ime | |
| Herpestes javanicus (Saint-Hilaire, 1818)
| |
| Podvrste | |
|
spisak podvrsta:
| |
| |
rasprostranjenost vrste
| |
| Sinonimi | |
|
sinonimi vrste:
| |
Mali indijski mungos ili javanski mungos[2] (lat. Herpestes javanicus) je vrsta mungosa iz južne i jugoistočne Azije, a od kraja 19. veka unesen na još mnoga mesta u svetu.
Zapadne podvrste ponekad se odvajaju u vrstu Herpestes palustris. Srodan je i sličan svojem većem rođaku indijskom sivom mungosu s kojim deli domovinu i većinu svog prirodnog areala.
Opis[uredi | uredi izvor]
Telo je vitko, noge kratke, glava duguljasta sa šiljastom njuškom. Dužina bez repa je 25 do 41 cm a masa oko 0,5 kg, mužjaci imaju robusniju glavu i veći su od ženki. Uši su kratke. Krzno mekano i kratko, svetlo do tamnosmeđe boje prošarano zlatnim tačkama (lat. auropunctatus). Odozdo je svetliji. Rep je snažan i kitnjast, postupno se stanjuje prema vrhu. Kad se uznemiri, dlake na telu i repu mu se nakostreše.[3] Šape imaju pet prstiju i duge kandže koje ne mogu uvući.
Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]
Prirodno je rasprostranjen širom južne Azije, od Irana, severne Indije, Indokine do južne Kine i otoka Jave. Introduciran je na neke otoke Tihog okeana (Havaji, Fidži, Okinava), Indijskog okeana (Komori, Mauricijus), Jadranskog mora, Kariba (Jamajka, Portoriko, Trinidad i druge) i obalna područja od Venecuele do Surinama.[4] Razlozi njihovog naseljavanja prvotno je bila kontrola populacije pacova i zmija, ali svugde su ubrzo postali pretnja zavičajnoj fauni. Lokalno su bila moguća i nenamerna prekomorska naseljavanja sa mungosima kao „slepim putnicima“.
Nastanjuje raznolika staništa od šikara i šuma do travnjaka i kamenitih pustinja. Dobro su se prilagodili ljudskom uticaju na prostor, odgovaraju im degradirana i poljoprivredna zemljišta, blizina naselja takođe. Preferira suva staništa ali može živeti u obalnim područjima, a u Polineziji i u kišnim šumama.[4]
Ponašanje, prehrana i razmožavanje[uredi | uredi izvor]
Mungosi su aktivni danju i podnose visoke temperature. Mali indijski mungos živi uglavnom samotno, skupina mužjaka može deliti istu jazbinu. Koriste napuštene jazbine drugih životinja ili ih sami kopaju i terestični su tj. retko se penju na drveće. Koriste 12 različitih zvukova.
Nije isključivi mesožder već prilagodljivi oportunist. Hrani se najviše beskičmenjacima (skakavci, škorpioni, pauci, rakove) i manjim beskičmenjacima (žabe, zmije, ptice i njihova jaja). Znaju jesti voće i bobice a viđeni su kako ubijaju sisare nekoliko puta veće od sebe.
Zmije ubija zahvaljujući svojoj okretnosti i brzini, nije potpuno imun na zmijski otrov ali ga može podnijeti u bitno većim količinama nego druge životinje slične veličine.[5]
Trudnoća traje 7 nedelja. Obično imaju dva legla godišnje sa po 2 - 5 mladih i za njih se ženka brine sama. Životni vek do 7 godina.[6]
Mungos na Jadranu[uredi | uredi izvor]
Introdukcija malog indijskog mungosa na ostrvo Mljet je sprovedena 1910. po nalogu Austro-Ugarskog ministarstva poljoprivrede. Nakon karantene ispušteno je 7 mužjaka i 4 ženke kod mesta Goveđari. Između 1921. i 1927. godine uneti su na Korčulu (1923), Pelješac, Brač (1926) i Šoltu. Cilj introdukcije bio je uništenje poskoka koji je posebno bio brojan na Mljetu, kroz 20-ak godina broj zmija je pao na minimum a zatim se zverčica okomila na ptice stanarice, selice i domaću perad.[7] Oko 1970. naseljen je na ostrvo Hvar i brzo se proširio, na Braču i Šolti nije se održao ali se pojavio na Čiovu.[5]
Na Mljetu od 1949. ne uživa nikakvu zaštitu i smatra se štetočinom, neko vreme bile su isplaćivane i nagrade za odstrel. Ni šumski požari, ni lov, ni unesene divlje svinje nisu smanjili njihov broj koji je još uvek van kontrole.[8] Osim poremećene prirodne ravnoteže južnodalmatinski otoci imaju uljeza (manguc kako ga zovu na Mljetu) koji ima sklonost prema peradi, njihovim jajima, a hrani se grožđem i smokvama.
Status i odnos s ljudima[uredi | uredi izvor]
Introdukcije mungosa nisu polučile željen učinak. Nakon kratkoročno korisnog uticaja na eventualno štetne glodare, počeli su ugrožavati lokalnu faunu koja je na otocima često specifična ako ne endemična. U svim takvim ekosustavima negativno su uticali na biološku raznolikost. Postavljeni na vrh lanca ishrane, predacijom autohtonih sisara, gmizavaca, vodozemaca, ptica i njihovih jaja uzrokovali su njihovo smanjenje ili istrebljenje. Svrstan je na listu „100 najgorih svetskih invazivnih vrsta“. Osim toga mungosi mogu prenositi bolesti poput besnila i leptospiroze.[9]
U svom prirodnom staništu nije ugrožen, zbog prilagodljivosti još je čest. Potpuno je zaštićen samo u Maleziji i Tajlandu, a u srednjoj Indiji smatraju ga svetim. Na istoku ih love i drže kao kućne ljubimce, u Kini i Vijetnamu jedu, svejedno nijedna od ovih ugroženosti ne utiče bitno na stabilnost populacije.[4]
Podvrste[uredi | uredi izvor]
- H.j.auropunctatus (Hodgson, 1836)
- H. j. exilis Gervais, 1841
- H. j. javanicus (É. Geoffroy Saint-Hilaire, 1818)
- H. j. orientalis (Sody, 1936)
- H. j. pallipes (Blyth, 1845)
- H. j. palustris Ghose, 1965
- H. j. peninsulae (Schwarz, 1910)
- H. j. perakensis (Kloss, 1917)
- H. j. afflesii Anderson, 1875
- H. j. rubrifrons J. A. Allen, 1909
- H. j. siamensis (Kloss, 1917)
- H. j. tjerapai Sody, 1949
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Chutipong, W., Duckworth, J.W., Timmins, R., Willcox, D. H. A. & Ario, A. (2016). „Herpestes javanicus”. The IUCN Red List of Threatened Species. IUCN. 2016: e.T70203940A45207619. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-1.RLTS.T70203940A45207619.en
.
- ^ „Filogenija sisara” (PDF). katedre.vet.bg.ac.rs. str. 95. slajd. Arhivirano iz originala (PDF) 09. 08. 2019. g. Pristupljeno 09. 08. 2019.
- ^ PMF Zagreb, diplomski rad M.Ćuže: Etogram malog indijskog munga na otoku Korčuli, 2005.
- ^ a b v IUCN Red List: Herpestes javanicus
- ^ a b PMF Zagreb, diplomski rad A.Karamarko: Spolno ponašanje malog indijskog mungosa u zatočeništvu
- ^ Mammalian species 342:1-6 D. W. Nellis: Herpestes auropunctatus (1989)
- ^ Bonner zoologische Beitrage 41:3–8 N. Tvrtkovic & B. Kryštufek: Small Indian mongoose Herpestes auropunctatus on the Adriatic islands of Yugoslavia, 1990.
- ^ Šumarski list 11-12/2000 A.Frković: Mungos na otoku Mljetu (uz 90. godišnjicu introdukcije), 2000.
- ^ Global Invasive Species Database Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. april 2016) 100 of the World's Worst Invasive Alien Species
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
| Normativna kontrola: Državne |
|---|
