Milan Zorić
milan zorić | |||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||
Datum rođenja | 6. mart 1912. | ||||||||||||||
Mesto rođenja | Donje Vrtoče, kod Drvara, Austrougarska | ||||||||||||||
Datum smrti | 2006.93/94 god.) ( | ||||||||||||||
Mesto smrti | Beograd, Srbija, Srbija i Crna Gora | ||||||||||||||
Profesija | vojno lice | ||||||||||||||
Delovanje | |||||||||||||||
Član KPJ od | 1939. | ||||||||||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||||||||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1941 — 1959. | ||||||||||||||
Čin | general-potpukovnik | ||||||||||||||
Heroj | |||||||||||||||
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. | ||||||||||||||
Odlikovanja |
|
Milan Zorić (Donje Vrtoče, kod Drvara, 6. mart 1912 — Beograd, 2006), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-potpukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 6. marta 1912. godine u selu Donje Vrtoče, kod Drvara. Poticao je iz zemljoradničke porodice. Nakon osnovne škole, učio je metalski zanat i radio u Sarajevu, Varešu, Zemunu i Rakovici. Rano je postao član Ujedinjenih radničkih sindikata (URS) i preko njih dobio saznanja o revolucionarnom radničkom pokretu. Učestvovao je u akcijama radničkog pokreta — štrajkovima, demonstracijama i dr, zbog čega je bio hapšen i maltretiran u beogradskom zatvoru „Glavnjača”. U članstvo ilegalne Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) bio je primljen 1939. godine.[1]
Zbog revolucionarne aktivnosti bio je nekoliko puta otpuštan s posla, a poslednji put aprila 1940. godine. Nakon napada Sila osovine na Kraljevinu Jugoslaviju, 6. aprila 1941. godine, napustio je razrušeni Beograd i otišao u rodni kraj. Odmah po dolasku u Drvar, aktivno se uključio u organizovanje oružanog ustanka. Dan pre početka prve ustaničke akcije u Drvaru, Milan Zorić je 26. jula 1941. godine u selu zaseoku Crljivica, kod Donje Vrtoče, učestvovao je u sukobu s ustašama, koje su pošle da pljačkaju i ubijaju narod, koji se povukao u šumu. Zorić je tom prilikom uspeo da teško rani jednog ustašu. Bila je ovo jedan od prvih oružanih sukoba s ustašama na terenu Drvara.[1]
Nakon oslobođenja Drvara i Oštrelja, 27. jula 1941. godine, Milan Zorić je stupio u rukovodstvo ustanka, a 6. avgusta je s šesnaest boraca iz Drvara, upućen na teren Bosanskog Petrovca, zbog organizovanja ustanka i izvođenja akcija na prostoru Ključ—Petrovac. Milan je tada u Zdenom dolu organizovao zasedu, i dva dana i dve noći čekao nailazak neprijatelja. Kada je 9. avgusta od Ključa naišla motorizovana kolona na nju je otvorena vatra i neprijatelj je razbijen. Ubijeno je oko 50, a zarobljeno 20 vojnika. Zaplenjeno je 60 pušaka, 4 puškomitraljeza i dosta municije, a uništeno sedam kamiona i jedan automobil.[1]
Posle oslobođenja zemlje, Milan Zorić je nastavio vojnu karijeru u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA), gde se nalazio na dužnostima — komandanta Prve proleterske divizije, načelnika štaba Oblasti, komandanta korpusa i dr. Nakon rata završio je osam razreda gimnazije, Vojnu akademiju „Frunze” u Moskvi i Školu operatike na Višoj vojnoj akademiji JNA.[2] Penzionisan je 1959. godine u činu general-majora, a nakon toga je unapređen u čin rezervnog general-potpukovnika JNA.[3]
Nakon odlaska u penziju, posvetio se pisanju o Narodnooslobodilačkom ratu (NOR) i objavio je nekoliko knjiga:[2]
- Drvar u ustanku 1941, 1963. godine
- Izvoli druže Jevtane, 1967. godine
- Ribnički partizanski odred, 1967. godine
- Trinaesta krajiška brigada, 1968. godine
- Vrtlog, 1969. godine
Takođe objavio je i više studija u nekoliko časopisa.
Umro je 2006. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden ratne zastave, Orden partizanske zvezde prvog reda, Orden bratstva i jedinstva prvog reda, Orden zasluga za narod drugog reda, Orden narodne armije drugog reda i Orden za hrabrost.[4][5], dok se od inostranih ističe Partizanski krst NR Poljske. Ordenom narodnog heroja je odlikovan 27. novembra 1953. godine.[2]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Narodni heroji Jugoslavije 1982, str. 373.
- ^ a b v Narodni heroji Jugoslavije 1982, str. 374.
- ^ Vojni leksikon 1981, str. 1126.
- ^ Ko je ko u Jugoslaviji 1957, str. 800.
- ^ Vojna enciklopedija 1975, str. 712.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ko je ko u Jugoslaviji. Beograd. 1957.
- Vojna enciklopedija tom X. Beograd. 1975.
- Vojni leksikon. Beograd: Vojnoizdavački zavod. 1981.
- Narodni heroji Jugoslavije tom II. Beograd: Narodna knjiga. 1982.
- Rođeni 1912.
- Umrli 2006.
- Drvarčani
- Ličnosti radničkog pokreta Jugoslavije
- Komunisti Bosne i Hercegovine
- Drvar u Narodnooslobodilačkoj borbi
- Jugoslovenski partizani
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Narodni heroji - Z
- General-potpukovnici JNA
- Sahranjeni u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu
- Nosioci Ordena ratne zastave