Pređi na sadržaj

Milan Zorić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
milan zorić
Milan Zorić
Lični podaci
Datum rođenja(1912-03-06)6. mart 1912.
Mesto rođenjaDonje Vrtoče, kod Drvara, Austrougarska
Datum smrti2006.(2006-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (93/94 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija, Srbija i Crna Gora
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1939.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411959.
Čingeneral-potpukovnik
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
jugoslovenska odlikovanja:
Orden narodnog heroja
Orden ratne zastave Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem
Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.
inostrana odlikovanja:
Partizanski krst
Partizanski krst

Milan Zorić (Donje Vrtoče, kod Drvara, 6. mart 1912Beograd, 2006), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-potpukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 6. marta 1912. godine u selu Donje Vrtoče, kod Drvara. Poticao je iz zemljoradničke porodice. Nakon osnovne škole, učio je metalski zanat i radio u Sarajevu, Varešu, Zemunu i Rakovici. Rano je postao član Ujedinjenih radničkih sindikata (URS) i preko njih dobio saznanja o revolucionarnom radničkom pokretu. Učestvovao je u akcijama radničkog pokreta — štrajkovima, demonstracijama i dr, zbog čega je bio hapšen i maltretiran u beogradskom zatvoru „Glavnjača”. U članstvo ilegalne Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) bio je primljen 1939. godine.[1]

Zbog revolucionarne aktivnosti bio je nekoliko puta otpuštan s posla, a poslednji put aprila 1940. godine. Nakon napada Sila osovine na Kraljevinu Jugoslaviju, 6. aprila 1941. godine, napustio je razrušeni Beograd i otišao u rodni kraj. Odmah po dolasku u Drvar, aktivno se uključio u organizovanje oružanog ustanka. Dan pre početka prve ustaničke akcije u Drvaru, Milan Zorić je 26. jula 1941. godine u selu zaseoku Crljivica, kod Donje Vrtoče, učestvovao je u sukobu s ustašama, koje su pošle da pljačkaju i ubijaju narod, koji se povukao u šumu. Zorić je tom prilikom uspeo da teško rani jednog ustašu. Bila je ovo jedan od prvih oružanih sukoba s ustašama na terenu Drvara.[1]

Nakon oslobođenja Drvara i Oštrelja, 27. jula 1941. godine, Milan Zorić je stupio u rukovodstvo ustanka, a 6. avgusta je s šesnaest boraca iz Drvara, upućen na teren Bosanskog Petrovca, zbog organizovanja ustanka i izvođenja akcija na prostoru Ključ—Petrovac. Milan je tada u Zdenom dolu organizovao zasedu, i dva dana i dve noći čekao nailazak neprijatelja. Kada je 9. avgusta od Ključa naišla motorizovana kolona na nju je otvorena vatra i neprijatelj je razbijen. Ubijeno je oko 50, a zarobljeno 20 vojnika. Zaplenjeno je 60 pušaka, 4 puškomitraljeza i dosta municije, a uništeno sedam kamiona i jedan automobil.[1]

Posle oslobođenja zemlje, Milan Zorić je nastavio vojnu karijeru u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA), gde se nalazio na dužnostima — komandanta Prve proleterske divizije, načelnika štaba Oblasti, komandanta korpusa i dr. Nakon rata završio je osam razreda gimnazije, Vojnu akademiju „Frunze” u Moskvi i Školu operatike na Višoj vojnoj akademiji JNA.[2] Penzionisan je 1959. godine u činu general-majora, a nakon toga je unapređen u čin rezervnog general-potpukovnika JNA.[3]

Nakon odlaska u penziju, posvetio se pisanju o Narodnooslobodilačkom ratu (NOR) i objavio je nekoliko knjiga:[2]

  • Drvar u ustanku 1941, 1963. godine
  • Izvoli druže Jevtane, 1967. godine
  • Ribnički partizanski odred, 1967. godine
  • Trinaesta krajiška brigada, 1968. godine
  • Vrtlog, 1969. godine

Takođe objavio je i više studija u nekoliko časopisa.

Umro je 2006. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden ratne zastave, Orden partizanske zvezde prvog reda, Orden bratstva i jedinstva prvog reda, Orden zasluga za narod drugog reda, Orden narodne armije drugog reda i Orden za hrabrost.[4][5], dok se od inostranih ističe Partizanski krst NR Poljske. Ordenom narodnog heroja je odlikovan 27. novembra 1953. godine.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]